Rizalit (od njemačke riječi „Risalit“) je za naziv za istaknuti dio pročelja neke građevine, koji u cijeloj svojoj visini izbija iz zidne mase, najčešće obliku poligonalne, pravokutne, ovalne ili kružne izbočine, a svojim završetkom može nadvisivati krovnu masu građevine koju raščlanjuje.
Rizalit se u različitim oblicima javlja još u profanoj arhitekturi antike i srednjeg vijeka, te u pravilu ima dominantno obrambenu funkciju. U novom vijeku funkcija mu je pretežito dekorativna, premda za oba ta pravila postoje i neke iznimke.
Prema svojem položaju, rizaliti mogu biti središnji, ugaoni i pobočni.
Središnji i pobočni osobito su česti u feudalnoj arhitekturi dvoraca i palača novoga vijeka.
Literatura
- Jadranka Damjanov; Ksenija Radulić: Rizalit, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 216
- Ana Deanović: Rizalit, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966., str. 101