Yul Brynner

Yul Brynner
Brynner u TV seriji Ana i kralj (1972.)
Rodno ime	Yuliy Borisovič Brynner
Rođenje	11. srpnja 1920. ( Vladivostok, Sovjetski Savez)
Smrt	10. listopada 1985. ( {{#invoke:SAD grad|main}})
Godine rada	1944. – 1980.
Supruga	Virginia Gilmore (1944.–1960.) Doris Kleiner (1960.–1967.) Jacqueline de Croisset (1971.–1981.) Kathy Lee (1983.–1985.)
Nagrade Oscari Najbolji glumac 1956. Kralj i ja Nagrade Tony Najbolji glumac u mjuziklu 1952. Kralj i ja Specijalna nagrada (1985.) Ostale nagrade Nagrada Nacionalnog ureda za kritiku za najboljeg glumca 1956. Kralj i ja ; Anastazija ; Deset zapovijedi
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Yul Brynner (Vladivostok, 11. srpnja 1920. - New York, 10. listopada 1985.), američki filmski glumac ruskog podrijetla. U Sjedinjenim Državama se pojavio u mnogim filmskim i kazališnim produkcijama. Najpoznatiji je po ulozi sijamskog kralja u mjuziklu Kralj i ja u kazalištu i na velikom platnu, kao i Ramzesa II. u filmu Cecila B. DeMillea Deset zapovijedi iz 1956. i Chrisa Adamsa u Sedmorici veličanstvenih.

Bio je poznat po obrijanoj glavi koju je zadržao kao osobni zaštitni znak od uloge u Kralj i ja. Tijekom života je postao sinonim za ćelavost.

Životopis

Rani život

Rođen je kao Yuliy Borisovič Brynner u Vladivostoku, Rusija. Njegova majka, Marusya Blagovidova, bila je kćer ruskog liječnika, a njegov otac, Boris Brynner, je bio inženjer i izumitelj, koji je imao švicarskog i mongolskog podrijetla. Ime je dobio po djedu s očeve strane, Julesu Brynneru.

Nakon što je Boris Brynner napustio obitelj, njegova majka uzela je Yula i njegovu sestru, Veru Brynner, i odvela ih u Harbin, Kina, gdje je pohađao školu koju je vodila kršćanska organizacija YMCA, a 1934. ih je odvela u Pariz.

Tijekom Drugog svjetskog rata (1941.-do Dana D) Brynner je radio kao francuski radijski spiker i komentator za američki Ured za ratne informacije koji je prenosio propagandu u okupiranoj Francuskoj.

Karijera

U svojim dvadesetima je počeo glumiti i raditi kao model, a u ranoj karijeri ga je golog fotografirao George Platt Lynes.

Brynnerova najbolja uloga bila je ona sijamskog kralja Mongkuta u broadwayskoj produkciji mjuzikla Kralj i ja koju je u kazalištu u karijeri izveo 4626 puta. Nastupio je u originalnoj produkciji i kasnijim turnejama, kao i u ponovnim postavama na Broadwayu 1977. i 1985. Nastupio je i u istoimenoj filmskoj verziji za što je dobio Oscara za najboljeg glumca, kao i u televizijskoj verziji (Ana i kralj) na CBS-u 1972. Brynner je jedna od sedam osoba koji su osvojili nagradu Tony i Oscar za istu ulogu.

Brynner u filmu Deset zapovijedi (1956.)

Filmsku verziju je započeo eksplozivno, pojavivši se ne samo u ekranizaciji Kralj i ja, nego i u filmovima Deset zapovijedi s Charltonom Hestonom i Anastaziji s Ingrid Bergman.

Kasnije se pojavio u filmovima kao što su biblijski spektakl Salomon i Sheba (1959.), kao Salomon, Sedmorica veličanstvenih (1960.) i Westworld (1973.). U Morituriju je nastupio s Marlonom Brandom; Katharine Hepburn mu je bila partnerica u filmu Madwoman of Chaillot, a William Shatner u ekranizaciji Braće Katamazovih. Njegov posljednji nastup bio je u nastavku Westworlda, nazvanom Futureworld s Peterom Fondom i Blythe Danner 1976.

Krajem života je obolio od trihineloze te kasnije tužio restoran Trader Vic's u hotelu Plaza u New Yorku jer su mu poslužili slabo pečenu svinjetinu, od koje je, navodno, obolio.

Fotograf, pisac i glazbenik

Osim što je bio glumac, Brynner je bio aktivan fotograf, te napisao dvije knjige. Njegova kćer Victoria sastavila je knjigu njegovih fotografija obitelji, prijatelja i glumaca, kao i onih koje je snimio dok je radio kao UN-ov specijalni konzultant o izbjeglicama. Knjiga je nazvana Yul Brynner: Photographer. Osim toga, objavio je i Bring Forth the Children: A Journey to the Forgotten People of Europe and the Middle East 1960. i The Yul Brynner Cookbook: Food Fit for the King and You 1983.

Učenik glazbe od djetinjstva, Brynner je bio hvaljeni gitarist i pjevač. U svojem ranom periodu u Europi je često svirao i pjevao romske pjesme u pariškim noćnim klubovima s Aljošom Dimitrijevičem. Neke od tih pjesama je otpjevao u filmu Braća Karamazovi. On i Dimitrijevič su 1967. objavili album The Gypsy and I: Yul Brynner Sings Gypsy Songs.

Privatni život

Yul Brynner se ženio četiri puta, a prva tri braka su završila razvodom. Imao je troje djece te posvojio još dvoje.

• Njegova prva supruga, Virginia Gilmore (1944. – 1960.), bila je glumica. Imali su jedno dijete, Yula Brynnera II. (rođenog 23. prosinca 1946.), kojem je otac kad je imao šest godina dao nadimak "Rock" u čast boksaču Rockyju Grazianu, koji je osvojio srednjoteškaški naslov 1947. Rock je povjesničar, romanopisac i sveučilišni profesor povijesti. Napisao je knjigu o svojem ocu i povijesti njegove obitelji nazvanu "Brynnerovi".
• Lark Brynner (rođena 1958.) rođena je izvan braka, a odgojila ju je majka.
• Njegova druga žena, Doris Kleiner (1960. – 1967.), bila je čileanski model, s kojom se oženio na setu tijekom snimanja Sedmorice veličanstvenih 1960. Dobili su jedno dijete, Victoriju Brynner (rođena u studenom 1962.), čija je kuma bila Audrey Hepburn.
• Njegova treća žena, Jacqueline de Croisset (1971. – 1981.), bila je francuska aristokratkinja. Bila je udovica Philippea de Croisseta, izdavača. Yul i Jacqueline su posvojili dvoje vijetnamske djece: Miu (1974.) i Melody (1975.).
• Njegova četvrta žena, Kathy Lee, rođena u Maleziji, bila je plesačica u predstavi Kralj i ja. Vjenčali su se 1983.

Brynner je početkom pedsesetih bio u vezi s Marlene Dietrich.

Smrt

Brynner je umro 10. listopada 1985. u New Yorku (isti dan kad i Orson Welles, koji je također nastupio u Bitci na Neretvi). Uzrok smrti bio je rak pluća koji je bio posljedica dugogodišnjeg pušenja. Tijekom života Brynnera se često moglo vidjeti s cigaretom u ruci. U siječnju 1985., devet mjeseci prije smrti, dao je intervju u emisiji Good Morning America, izrazivši želju da snimi antipušačku reklamu. Isječak iz tog intervjua postao je dio reklame Američkog društva oboljelih od raka, objavljen nakon njegove smrti; sadrži upozorenje "Sada kad sam umro, kažem ti, nemoj pušiti."

Brynner je pokopan u groblju Saint-Michel-de-Bois-Aubry u Vienneu, Francuska.

Filmografija

• Njujorška luka (1949.)
• Kralj i ja (1956.)
• Deset zapovijedi (1956.)
• Anastazija (1956.)
• Braća Karamazovi (1958.)
• The Buccaneer (1958.)
• Putovanje (1959.)
• Zvuk i bijes (1959.)
• Salomon i Sheba (1959.)
• Još jednom, s osjećajem! (1960.)
• Orfejeva oporuka (1960.)
• Paket iznenađenja (1960.)
• Sedmorica veličanstvenih (1960.)
• Zbogom opet (1961.)
• Escape from Zahrain (1962.)
• Taras Bulba (1962.)
• Kraljevi sunca (1963.)
• Flight from Ashiya (1964.)
• Invitation to a Gunfighter (1964.)
• Morituri (1965.)
• Cast a Giant Shadow (1966.)
• I mak je cvijet (1966.)
• Povratak sedmorice (1966.)
• Trostruki križ (1966.)
• The Double Man (1967.)
• The Long Duel (1967.)
• Villa Rides (1968.)
• The Picasso Summer (1969.)
• The File of the Golden Goose (1969.)
• Bitka na Neretvi (1969.)
• The Madwoman of Chaillot (1969.)
• The Magic Christian (1969.)
• Adios, Sabata (1971.)
• Svjetlo na kraju svijeta (1971.)
• Romance of a Horsethief (Romansa konjokradice) (1971.), film sniman u Vukovaru
• Catlow (1971.)
• Fuzz (1972.)
• Noćni let iz Moskve (1973.)
• Westworld (1973.)
• The Ultimate Warrior (1975.)
• Death Rage (1976.)
• Futureworld (1976.)

Vanjske poveznice

• Yul Brynner u internetskoj bazi filmova IMDb-u
• Yul Brynner na Internet Broadway Databaseu