Razlika između inačica stranice »KK Cedevita Zagreb«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Košarkaški klub | |||
|ime = Cedevita Junior | |ime = Cedevita Junior | ||
|puno ime = KK Cedevita Junior | |puno ime = KK Cedevita Junior |
Trenutačna izmjena od 11:18, 4. travnja 2022.
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir košarkaški klub
KK Cedevita Junior je hrvatski profesionalni košarkaški klub iz Zagreba. Klub je nakon sezone 2008./09. dobio pozivnicu za nastup u regionalnoj NLB ligi. Peterostruki je osvajač naslova prvaka Hrvatske, četverostruki osvajač Kupa Krešimira Ćosića, dvostruki osvajač Kupa Dražena Petrovića uz 4 nastupa u finalu regionalne ABA lige.
Naziv kluba kroz povijest
- Botinec (1991. - 1992.)
- Stribor (1992. - 1992.)
- Botinec (1992. - 1994.)
- Hiron Ema Šport (1994. - 1997.)
- Hiron Botinec (1997. - 2003.)
- Hiron (2003. - 2005.)
- Cedevita (2005. - 2019.)
- Cedevita Junior (2019. -)
Treneri
- Rudolf Jugo
- Srećko Medvedec
- Jakša Vulić
- Slobodan Subotić
- Božidar Maljković
- Dražen Anzulović
- Aleksandar Petrović[1][2]
- Jasmin Repeša
- Veljko Mršić
- Jure Zdovc
- Slaven Rimac
Povijest
Klub je osnovan 14. kolovoza 1991. u novozagrebačkom naselju Botinec. Osnovala ga je mlada skupina entuzijasta, a klub je nazvan "KK Botinec". Na početku klub je igrao na vanjskim betonskim terenima, ali se uskoro sele u dvoranu škole u Bontincu. Kratko se je 1992. klub zvao "KK Stribor", ali je ubrzo vraćeno ime naselja. Već 1993. klub prelazi u dvoranu u Trnskom. Ondje je igrao kvalifikacije 2. ligu, no onda je umjesto njih 2. ligu izborio mladi klub iz Velike Gorice, KK Media. Čestim izmjenama natjecateljskog sustava, KK Botinec 1994. igra hrvatsku B-1 ligu, a već 1995. klub dobiva prvog jakog sponzora, tvrtku Hiron te se ime kluba mijenja u "KK Hiron Botinec". Veliki iskorak kluba događa se 1998. kada Hiron Botinec kao prvoplasirana momčad ulazi u A-2 Hrvatsku košarkašku Ligu. Klub se 2000. seli iz Trnskog u dvoranu Sutinska vrela, a već godinu dana kasnije klub ulazi A-1 Ligu. Prva sezona u elitnom društvu Hiron Botincu donosi i najbolji rezultat – 5. mjesto, iza Cibone, Zadra, Splita i Zagreba. Klub se etablirao u Prvoj ligi te sezonu kasnije igra i Europu. U FIBA kupu ispada tek u četvrtfinalu. Jači je bio kasniji pobjednik, Mitteldeutcher iz Leipziga. Nakon nekoliko sezona, klub ističe još veću ambiciju – skori ulazak u Jadransku regionalnu ligu. U sezona 2005/06. Atlantic Grupa ulazi u klub kao generalni sponzor, a klub mijenja ime u "KK Cedevita". 25. lipnja 2009. iz vodstva ABA-e (Adriatic Basketball Association) stigla je vijest da je upravni odbor regionalne lige pozivnicu za sudjelovanje u NLB ligi 2009/10. dodijelio Cedeviti. Cedevita je tako s pozivnicom (en. wild cardom) postala četvrti klub iz Hrvatske koji je u toj sezoni participirao u regionalnom natjecanju, uz Cibonu, Zadar i Zagreb Crobenz.[3] Cedevita je u premijernoj sezoni ostvarila 13 pobjeda [4], a u Sutinskim vrelima poraženi su svi osim tada aktualnih slovenskog i hrvatskog prvaka - košarkaša Union Olimpije i Cibone (uz francuski Elan Chalon u EC kupu). U sezoni 2010/11. Cedevita je u NLB ligi ostvarila 14 pobjeda, igrala Final four Eurokupa u Trevisu gdje je osvojila 3. mjesto svladavši talijanski Benetton a u prvenstvu Hrvatske igrala je finale te izgubila od Zagreba naslov prvaka. U sezoni 2011/12. Cedevita je osvojila hrvatski Superkup, trofej Dražena Petrovića, u ABA ligi ostvarila 19 pobjeda i visoko 2. mjesto iza Maccabija izgubivši u finalu u Tel Avivu a u dvorani Trnsko osvojila je uz trenera Dražena Anzulovića svoj prvi Kup Krešimira Ćosića svladavši u finalu KK Zagreb. Istog protivnika Cedevita je pod vodstvom trenera Jasmina Repeše u finalu svladala i 2014. osvojivši svoj drugi Kup Krešimira Ćosića. Pod trenerom Repešom Cedevita 2014. osvaja i prvi naslov prvaka Hrvatske svladavši u finalnoj seriji s 3-0 Cibonu. U sezoni 2013/14. Cedevita je igrala i svoje drugo finale ABA lige izgubivši u Beogradu od Cibone. U sezoni 2014/15. Cedevita je osvojila Kup Dražena Petrovića, po treći je puta osvajač Kupa Krešimira Ćosića svladavši u finalnoj utakmici turnira u Vukovaru Zadar, po drugi puta je osvojila naslov prvaka Hrvatske svladavši u finalu doigravanja Cibonu s 3-1. Također, u ABA ligi je u finalu doigravanja bolja bila Crvena Zvezda 3-1, u Euroligi su upisane 3 pobjede, protiv Maccabija u Tel Avivu i Albe u Berlinu te Limogesa u Zagrebu a u 1/16 finala Eurokupa bolja je bila španjolska Gran Canaria.
Klub se, 31. svibnja 2019. spojio s višestrukim slovenskim prvakom Petrol Olimpijom i tako preselio u Ljubljanu.[5]Klub nastavlja s radom u Hrvatskoj, pod imenom "Cedevita Junior", i to kao omladinski pogon novoosnovane Cedevite Olimpije.
Trenutačna momčad
Uspjesi
- prvak: 2013./14., 2014./15., 2015./16., 2016./17., 2017./18.
- doprvak: 2010./11., 2011./12., 2018./19.
- pobjednik: 2011./12., 2013./14., 2014./15., 2015./16., 2016./17., 2017./18., 2018./19.
- finalist: 2012./13.
ABA liga (4)
- pobjednik: 2017.
- 3. mjesto: 2011.
Međunarodna natjecanja
Od 2003. Cedevita (tada Hiron) sudjeluje u europskim natjecanjima, a najznajčajniji uspjesi su osvojeno 3. mjesto u Eurokupu 2011. i 2. mjesto u Jadranskoj ligi 2012., 2014., 2015. i 2017.
Izvori
- ↑ www.youtube.com, video zapis objave novog trenera na službenom kanalu KK Cedevite, objavljeno 26. studenoga 2012., pristupljeno 16. prosinca 2012.
- ↑ www.vecernji.hr, "Aleksandar Petrović opet na klupi Cedevite", Dražen Brajdić, objavljeno 26. studenoga 2012., pristupljeno 16. prosinca 2012.
- ↑ Cedeviti pozivnica za NLB ligu. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. travnja 2010.. http://www.kosarka.hr/main.asp?dir=news&newsid=28117 Pristupljeno 26. lipnja 2009.
- ↑ Debi Cedevite u NLB ligi
- ↑ "STIGLA JE SLUŽBENA POTVRDA, HRVATSKI PRVAK SELI U SLOVENIJU! Slovenska legenda poručila: 'Mogli bi postati veliki klub i to ne samo na Balkanu!'". HINA, Sportske novosti. 31. svibnja 2019.. https://sportske.jutarnji.hr/kosarka/a1-liga/stigla-je-sluzbena-potvrda-hrvatski-prvak-seli-u-sloveniju-slovenska-legenda-porucila-mogli-bi-postati-veliki-klub-i-to-ne-samo-na-balkanu/8949746/ Pristupljeno 31. svibnja 2019.