Razlika između inačica stranice »Stjepan Steiner (liječnik)«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Stjepan Steiner''' ([[Donja Stubica]], [[1915.]]), hrvatski liječnik, osnivač Kliničke bolnice Dubrava i general JNA (umirovljen 1976. godine). Suprug [[Zora Goldschmidt-Steiner|Zore Goldschmidt-Steiner]], hrvatske kirurgice, osnivačice sanitetske službu X. korpusa.<ref name="Bajruši">Robert Bajruši: [http://arhiva.nacional.hr/clanak/14109/stjepan-steiner-titov-ratni-lijecnik-i-svjedok-najvecih-partizanskih-bitki ''Stjepan Steiner - Titov ratni liječnik i svjedok najvećih partizanskih bitki''], Nacional br. 485, 31. ožujka 2005. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Trenutačna izmjena od 01:49, 25. ožujka 2022.
Stjepan Steiner (Donja Stubica, 1915.), hrvatski liječnik, osnivač Kliničke bolnice Dubrava i general JNA (umirovljen 1976. godine). Suprug Zore Goldschmidt-Steiner, hrvatske kirurgice, osnivačice sanitetske službu X. korpusa.[1]
Životopis
Rodio se je u Donjoj Stubici 1915. godine u obitelji kotarskog veterinara i HSS-ovskih simpatizera. Otac Stjepana Steinera je bio vrlo omiljen u svom kraju. Kad su ga vlasti odlučile smijeniti s dužnosti, seljaci su organizirali prosvjede u njegovu obranu i vlasti su popustile.
Osnovnu školu je Stjepan Steiner pohađao u Velikoj Gorici, a na Sušaku prva tri razreda gimnazije. S obitelji se doselio u Zagreb kad je imao 14 godina. Studirao je medicinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao 1939. godine.
Radio je kao stažist u rodilištu u Petrovoj ulici, kada je kao i mnogi drugi zagrebački Židovi odveden u prihvatni centar na Zavrtnici, odakle su Židovi slani u logore.. Zaslugom kolega hrvatskih liječnika spašen je od odvođenja u logore. Vlastima NDH prikazani su on i znatan broj drugih liječnika Židova kao nužno osoblje koje će ići u Bosnu suzbijati epidemiju endemskog sifilisa.[1] Hrvatski liječnici nisu se javljali za odlazak u te krajeve niti uz obećavane velike povlastice. Njemačke i ustaške vlasti (vjerojatno uz osobno poglavnikovo znanje) poštedjeli su od deportacije najmanje 81 židovskog liječnika (Samuel Deutsch, Stjepan Steiner i dr.) iz Zagreba. Poslani su jeseni 1941. godine u najzabačenije bosanske krajeve radi suzbijanja epidemije. Židovski izvori navode da su se hrvatski liječnici Ante Vuletić (koji je osmislio akciju u sporazumu s prijateljem liječnikom Miroslavom Schlesingerom), Mile Budak, ministar Ivan Petrić, Stanko Sielski, Ivan Raguž i Berislav Borčić angažirali radi pomoći svojim židovskim kolegama u u formiranju židovske liječničke ekipe.[2]
Za boravka na terenu u Podhumu iznad pruge Sarajevo - Mostar uspio je sa suprugom preći partizanima 1942. godine. S Prvom proleterskom brigadom i Vrhovnim štabom sudjelovao u bitkama na Neretvi, Sutjesci i desantu na Drvar. 1943. godine postao je osobni liječnik Josipa Broza Tita. Od tad je i član KPJ. Ratni raspored mu je bio prateći bataljun koji je štitio Tita, pripadnike Vrhovnog štaba i članove AVNOJ-a.
Ratni je put Steinera razdvojio od supruge. Obišao je s Titom sva ratišta. Poslije je s njime odletio u Bari. u Italiji, odakle su se krajem 1944. god. vratili vratili u oslobođeni Beograd. U Beogradu je bio živio do 1947. kad je odlučio otići kući u Zagreb.
U Zagrebu su mu komunističke vlasti bile njegovoj obitelji stan: Steinerovog oca, kojega je prijateljstvo s Mačkom spasilo od deportacije i logora, "osloboditeljski" su izbacili z stana. Stan se svidio nekom partizanskom zapovjedniku, pa je Steinerove naprosto izbacio na ulicu i uselio se unutra. Stari Steiner imao je sreću da dobije zamjenski stan u Preradovićevoj ulici, i da ne izgubi glavu uz oksimoronske optužbe - pojedine Židove nove su vlasti optužile za suradnju s ustaškim režimom (jer da ne bi preživjeli, da nisu surađivali) i smaknule još tijekom žalbenog roka na te besmislene presude.[3]
Dr Stjepan Steiner je u Zagrebu nastavio sa specijalizijom iz interne medicinu, na Bolnici Rebro. Potom je do mirovine radio u Vojnoj bolnici na Šalati, gdje je kao šef uveo razne nove metode i doveo stručnjake. Uvidjevši skučenost postojećeg prostora, založio se da se presele na drugu lokaciju. To se i učinilo, te je ustanova preseljena u novu Bolnicu u Dubravi je s kolegama. Godine 1976. umirovljen je u činu general-majora saniteta.[1]
Stjepan Steiner je u razgovoru s Esther Gitman posvjedočio kako su u onim teškim ratnim vremenima živjela dva velika Hrvata: nadbiskup Alojzije Stepinac koji je spasio više od 400 osoba, a drugi je dr Ante Vuletić, koji je poslije proglašen Pravednikom među narodima.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Robert Bajruši: Stjepan Steiner - Titov ratni liječnik i svjedok najvećih partizanskih bitki, Nacional br. 485, 31. ožujka 2005. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.
- ↑ Josip Pečarić: Dr Stanko Sielski - Pravednik među narodima, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, 22. travnja 2015. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.
- ↑ Jutarnji list Intervju: Ivan Turudić za Jutarnji: 'Objavio bih registar suradnika Udbe'. Razgovor vodila Jelena Lovrić, 15. kolovoza 2016.
Nedavno smo poništili presudu protiv jednog zagrebačkog Židova koji je jedva spasio glavu u vrijeme ustaškog režima, ali je nekom partizanu zapeo za oko njegov stan pa je čovjek ni kriv, ni dužan osuđen na smrt zbog suradnje s NDH. Njegova je supruga pokušavala doći do Tita i spasiti mu život, ali nije uspjela, strijeljan je tijekom žalbenog roka. Naravno, u njegov su stan ušli osloboditelji, a zahtjev za reviziju podnijela je nakon 70 godina nasljednica iz Kanade, osoba poodmakle životne dobi." - ↑ »Svojim djelima pokazao je hrabrost i pronicavost«, Razgovor s Esther Gitman, židovskom povjesničarkom iz New Yorka. Razgovarao Tomislav Vuković. Glas Koncila, 12. listopada 2008. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.