Polisindeton

Polisindeton (grč. poly = mnogo, syndetos = povezan) stilska je figura koja nastaje nizanjem veznika bez gramatičke potrebe. Suprotnost polisindetonu jest asindeton. Hrvatska kovanica Bogoslava Šuleka za polisindeton je mnogovezje.

Primjeri

• Dobriša Cesarić, "Balada iz predgrađa"

I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,

I sniježi...

• Tin Ujević, "Svakidašnja jadikovka"

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

• Josip Pupačić, "More"

i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru

• Biblija, "Knjiga Postanka"

I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

• Ivo Andrić, "Na Drini ćuprija"

Čovjek je na njoj kao na čarobnoj ljuljačci: i zemlju prelazi, i vodom plovi, i prostorom leti, i opet je čvrsto i sigurno vezan za kasabu i svoju bijelu kuću