Razlika između inačica stranice »Pakor II. Partski«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Pakor II.''' je bio vladarom [[Partsko Carstvo|Partskog Carstva]] od [[78.]] do [[105.]] godine. | |||
Bio je sinom [[Vonon II. Partski|Vonona II.]] i brat [[Vologaz I. Partski|Vologaza I.]]. Potonji mu je dodijelio kraljevstvo [[Atropatena|Atropatenu]] nakon što je došao na prijestolje. Nakon što je Vologaz umro, Pakor se pobunio protiv sinovca odnosno bratova nasljednika na prijestolju, [[Vologaz II. Partski|Vologaza II. Partskog]] (oko 78.–80.), porazivši ga i skinuvši ga s prijestolja. | Bio je sinom [[Vonon II. Partski|Vonona II.]] i brat [[Vologaz I. Partski|Vologaza I.]]. Potonji mu je dodijelio kraljevstvo [[Atropatena|Atropatenu]] nakon što je došao na prijestolje. Nakon što je Vologaz umro, Pakor se pobunio protiv sinovca odnosno bratova nasljednika na prijestolju, [[Vologaz II. Partski|Vologaza II. Partskog]] (oko 78.–80.), porazivši ga i skinuvši ga s prijestolja. | ||
Trenutačna izmjena od 18:30, 23. ožujka 2022.
Pakor II. je bio vladarom Partskog Carstva od 78. do 105. godine. Bio je sinom Vonona II. i brat Vologaza I.. Potonji mu je dodijelio kraljevstvo Atropatenu nakon što je došao na prijestolje. Nakon što je Vologaz umro, Pakor se pobunio protiv sinovca odnosno bratova nasljednika na prijestolju, Vologaza II. Partskog (oko 78.–80.), porazivši ga i skinuvši ga s prijestolja.
Prema Luciju Kasiju Dionu, Pakor je prodao kraljevstvo Ozroenu Abgaru VII.. Prema Amijanu Marcelinu, proširio je partski Ktezifont i dao izgraditi njegove zidine.
101. je godine poslao veleposlanike u Kinu kojom je vladala dinastija Han. Potonji su Partsko Carstvo u spisima zabilježili kao kraljevsto Anxi.[1]
Baština
Imao je četvero braće koji su bili na prijestoljima Partije i Armenije: Mitridata IV., Vologaza I., Hozroja I. i Tiridata I.. Vrlo je vjerojatno da mu je nećak bio Partamaspat Partski, a sin Aksidar.
Referencije
- Crespigny, Rafe de. (2007.). A Biographical Dictionary of Later Han to the Three Kingdoms (23-220 AD). Leiden: Koninklijke Brill. ISBN 90-04-15605-4.
- Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, urednik Hugh Chisholm, objavljenog 1911. godine, nakladnik Cambridge University Press, koje je javno dobro.
- Dion Kasije Kokejan, lxviii, 17.
- Amijan Marcelin, Res Gestae, xxiii, 6, 23.
- ↑ Crespigny, 239.
Literatura
- Kevork A. Sarafian, G. A. Sarafean: History of Education in Armenia -
- A. J. (Agop Jack) Hacikyan, Nourhan Ouzounian, Edward S. Franchuk, Gabriel Basmajian: The heritage of Armenian literature Vol.1
- W. Seibt (ur.): The Christianization of Caucasus (Armenia, Georgia, Albania) (2002.), ISBN 978-3-7001-3016-1