More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Đuro (Juraj) Ferić Gvozdenica''' ([[Dubrovnik]], [[5. lipnja]] [[1739.]] – Dubrovnik, [[13. ožujka]] [[1820.]]), hrvatski [[Katolička crkva|katolički]] [[svećenik]], [[Družba Isusova|isusovac]], [[pjesnik]],<ref name="enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=19288 Hrvatska enciklopedija] ''Đuro Ferić Gvozdenica'', LZMK (pristupljeno 7. veljače 2017.)</ref> [[prevoditelj]] i skupljač narodnoga blaga.<ref name="Šurmin">[https://books.google.hr/books?id=8ClXAAAAMAAJ&pg=PA103&lpg=PA103&dq=Sorko%C4%8Devi%C4%87,+Ivan+Franatica Google Knjige] Đuro Šurmin: ''Povjest književnosti hrvatske i srpske'', Doba padanja dubrovačke literature, str. 103-104 (pristupljeno 7. ožujka 2017.)</ref> | |||
Iz pučke obitelji.<ref name="enciklopedija"/> Kad je ukinut isusovački red, bio je učitelj u Dubrovniku te poslije [[prepozit]] i biskupski vikar. Bolje je govorio latinski nego hrvatski, jer onda još nije bilo takvih škola.<ref name="Šurmin"/> | Iz pučke obitelji.<ref name="enciklopedija"/> Kad je ukinut isusovački red, bio je učitelj u Dubrovniku te poslije [[prepozit]] i biskupski vikar. Bolje je govorio latinski nego hrvatski, jer onda još nije bilo takvih škola.<ref name="Šurmin"/> | ||
Posljednja izmjena od 22. ožujak 2022. u 08:34
Đuro (Juraj) Ferić Gvozdenica (Dubrovnik, 5. lipnja 1739. – Dubrovnik, 13. ožujka 1820.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, pjesnik,[1] prevoditelj i skupljač narodnoga blaga.[2]
Iz pučke obitelji.[1] Kad je ukinut isusovački red, bio je učitelj u Dubrovniku te poslije prepozit i biskupski vikar. Bolje je govorio latinski nego hrvatski, jer onda još nije bilo takvih škola.[2]
Pohađao Hrvatski kolegij u Loretu.[3]
Po narodu skupljao običaje, spomenike, pjesme i drugo narodno blago. Narodne je pjesme prevodio na latinski te tumačio priče i poslovice.[2]
Prepjevao Psalam Davidov u heksametrima, a potom u lirskim stihovima. Sastavio zbirku Pričice prorečja slovinskijeh (1794.).[2] Sačuvano je dopisivanje s njemačkim povjesničarem Johannesom Müllerom[2] i sa splitskim gradonačelnikom Julijem Bajamontijem. Po živom zanimanju za folklornu književnost Ferić je preteča romantizma, odnosno predromantizma. Ukorijenjen je u klasicizmu. Anticipira hrvatski narodni preporod.[1] Sastavio je veliku zbirku narodnih lirskih i epskih pjesama, koje je prevodio na latinski jezik ali nije uspio objaviti.[4] Napisao i mnogo epigrama, parafraza, prijevoda, elegije, povijesni ep, makaronske pjesme. Osobito je važan Opis dubrovačke obale (Periegesis orae Rhacusanae, 1803.), gdje je dao zemljopisne podatke, opisao prirodne ljepote, običaje i povijesne događaje.[1]
Djela
- Paraphrasis psalmorum poetica, Dubrovnik 1791., Zagreb 1796. i Würzburg 1802.
- Georgii Ferrich Rhacusani Fabulae ab illyricis adagiis despumptae, Dubrovnik, 1794.
- Ad clarissimum virum Joannem Muller Georgii Ferrich Ragusini Epistola, Dubrovnik, 1798.
- Ad clarissimus virum Julium Bajamontium Spalatnesem Georgii Ferrichi Ragusini Epistola, Dubrovnik, 1799.
- Ad clarissimum virum Michaelum Denisum Vindelicum Georgii Ferrich Ragusini epistola, Beč 1798., Dubrovnik, 1824.
- Periegesis orae Rhacusanae, Dubrovnik, 1803.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Hrvatska enciklopedija Đuro Ferić Gvozdenica, LZMK (pristupljeno 7. veljače 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Google Knjige Đuro Šurmin: Povjest književnosti hrvatske i srpske, Doba padanja dubrovačke literature, str. 103-104 (pristupljeno 7. ožujka 2017.)
- ↑ Šimun Šonje (1998): Đuro Ferić Gvozdenica, Hrvatski biografski leksikon, LZMK. (pristupljeno 7. veljače 2017.)
- ↑ Slavica poematia latine reddita. Eine frühe südslavische Volksliedsammlung. ed. Gudrun Wirtz, Köln u.a. 1997, ISBN 3412094978