Nagrada Ksaver Šandor Gjalski: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Nagrada Ksaver Šandor Gjalski'''-->'''Nagrada "Ksaver Šandor Gjalski"''', književna je nagrada utemeljena [[27. listopada]] [[1979.]] godine. Dodjeljuje ju grad [[Zabok]] i [[Društvo hrvatskih književnika]] na manifestaciji "Dani Ksavera Šandora Gjalskog".
Nagrada "Ksaver Šandor Gjalski"''', književna je nagrada utemeljena [[27. listopada]] [[1979.]] godine. Dodjeljuje ju grad [[Zabok]] i [[Društvo hrvatskih književnika]] na manifestaciji "Dani Ksavera Šandora Gjalskog".


Do [[1985.]] godine nagrada se dodjeljivala svake druge godine kao poticaj neafirmiranim autorima. Nakon 1985. godine nagrada se dodjeljuje svake godine i to za najbolje objavljeno prozno književno djelo u [[Republika Hrvatska|Republici Hrvatskoj]]. Odluku o nagradi donosi povjerenstvo od 5 članova. Nagradu čini povelje, plaketa s likom [[Ksaver Šandor Gjalski|K.Š. Gjalskog]] i novčani iznos.  
Do [[1985.]] godine nagrada se dodjeljivala svake druge godine kao poticaj neafirmiranim autorima. Nakon 1985. godine nagrada se dodjeljuje svake godine i to za najbolje objavljeno prozno književno djelo u [[Republika Hrvatska|Republici Hrvatskoj]]. Odluku o nagradi donosi povjerenstvo od 5 članova. Nagradu čini povelje, plaketa s likom [[Ksaver Šandor Gjalski|K.Š. Gjalskog]] i novčani iznos.  

Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 06:18

Nagrada "Ksaver Šandor Gjalski", književna je nagrada utemeljena 27. listopada 1979. godine. Dodjeljuje ju grad Zabok i Društvo hrvatskih književnika na manifestaciji "Dani Ksavera Šandora Gjalskog".

Do 1985. godine nagrada se dodjeljivala svake druge godine kao poticaj neafirmiranim autorima. Nakon 1985. godine nagrada se dodjeljuje svake godine i to za najbolje objavljeno prozno književno djelo u Republici Hrvatskoj. Odluku o nagradi donosi povjerenstvo od 5 članova. Nagradu čini povelje, plaketa s likom K.Š. Gjalskog i novčani iznos.

Dobitnici[uredi]

  • 1981.: Ivan Aralica - roman Stjegonoše. Nagrađeni rukopis objavljen 1982. godine u biblioteci HIT, Znanje pod naslovom Put bez sna.[1]
  • 1983.: Prva nagrada nije dodijeljena.
Druga nagrada - Iris Supek Tagliaferro - Kraj svijeta počinje kihanjem
Treća nagrada - Tatjana Arambašin Slišković - Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica


Izvori[uredi]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Nagrada Ksaver Šandor Gjalski, dhk.hr, pristupljeno 13. svibnja 2017.
  2. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Dani Gjalskog 2008., pristupljeno 31. prosinca 2010.
  3. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Dani Gjalskog 2009., pristupljeno 31. prosinca 2010.
  4. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Ivana Šojat Kuči ove godine najnagrađivanija hrvatska književnica, pristupljeno 31. prosinca 2010.
  5. ↑ Hrvatsko slovo, 'Gjalski Aralici' , str. 2, 28. listopada 2001. (HINA/HS)
  6. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Nagrada Ksaver Šandor Gjalski 2013, pristupljeno 29. lipnja 2015.
  7. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Dobitnica književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2014, pristupljeno 29. lipnja 2015.
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 Nagrada Ksaver Šandor Gjalski, Društvo hrvatskih književnika, dhk.hr, (pristupljeno 15. prosinca 2017.)
  9. ↑ Dani Ksaver Šandora Gjalskog Bojan Janjanin: Dobitnica Nagrade Gjalski za 2020., 15. listopada 2020., pristupljeno 15. listopada 2020.

Vanjske poveznice[uredi]

v • r • u
Dobitnici Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za književnost

1981.: Ivan Aralica (Put bez sna) • 1983.: Iris Supek (Kraj svijeta počinje kihanjem) • 1983.: Tatjana Arambašin Slišković (Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica) • 1985.: Irena Vrkljan (Svila, škare) • 1986.: Pavao Pavličić (Trg slobode) • 1987.: Hrvoje Hitrec (Ljubavi na crnom baršunu) • 1988.: Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke) • 1989.: Nedjeljko Fabrio (Berenikina kosa) • 1990.: Zvonimir Majdak (Krevet) • 1991.: Goran Tribuson (Potonulo groblje) • 1992.: Feđa Šehović (Svi kapetanovi brodolomi) • 1993.: Dalibor Cvitan (Ervin i luđaci) • 1994.: Miljenko Jergović (Sarajevski Marlboro) • 1995.: Pavao Pavličić (Šapudl) • 1996.: Višnja Stahuljak (Sjećanja) • 1997.: Alenka Mirković-Nađ (91,6 Mhz glasom protiv topova) • 1998.: Ratko Cvetnić (Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata) • 1999.: Goran Tribuson (Trava i korov) • 2000.: Zoran Ferić (Anđeo u ofsajdu) • 2001.: Stjepan Tomaš (Odnekud dolaze sanjari) • 2002.: Nedjeljko Fabrio (Triemeron) • 2003.: Josip Mlakić (Živi i mrtvi) • 2004.: Renato Baretić (Osmi povjerenik) • 2005.: Luko Paljetak (Skroviti vrt) • 2006.: Igor Štiks (Elijahova stolica) • 2007.: Sanja Lovrenčić (U potrazi za Ivanom) • 2008.: Ivo Brešan (Katedrala) • 2009.: Ratko Cvetnić (Polusan) • 2010.: Ivana Šojat Kuči (Unterstadt) • 2011.: Ivan Aralica (Carske kočije) • 2012.: Nikola Đuretić (Almanah smrti i nestajanja) • 2013.: Pavao Pavličić (Muzej revolucije) • 2014.: Julijana Matanović (I na početku i na kraju bijaše kava) • 2015.: Dubravko Jelačić Bužimski (Nezaboravne priče iz kavane Corso) • 2016.: Željko Ivanković (Rat i sjećanje) • 2017.: Kristian Novak (Ciganin, ali najljepši) • 2018.: Jurica Pavičić (Crvena voda) • 2019.: Goran Tribuson (Otac od bronce) • 2020.: Ena Katarina Haler (Nadohvat)

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Nagrada_Ksaver_Šandor_Gjalski&oldid=435940"