Razlika između inačica stranice »Nikola Štedul«
(Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Nikola Štedul''' (Rešetarevo, Duga Resa, 2. prosinca 1937. — Zagreb, 15. ožujka 2022.), poznati hrvatski politički emig...«.) |
|||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je u Rešetarevu. Završivši srednju školu, [[hrvatska politička emigracija|emigrirao]] je iz Hrvatske. Prvo je otišao u Australiju.<ref name=fenix/> | Rodio se je u Rešetarevu. Završivši srednju školu 1956., [[hrvatska politička emigracija|emigrirao]] je iz Hrvatske. Prvo je otišao u Australiju.<ref name=fenix/> Ondje se politički angažirao. 1973. godine posjetio je Europu i tad su mu australske vlasti poništile putovnicu pa je odselio u domovinu svoje supruge Škotsku gdje je živio s obitelji.<ref name=maxportal>M.M.: [https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/preminuo-nikola-stedul-glasoviti-hrvatski-politicki-emigrant/ ''Preminuo Nikola Štedul, glasoviti hrvatski emigrant. Preživio je 6 metaka Udbe '']. Max portal. 15. ožujka 2022. Pristupljeno 16. ožujka 2022.</ref> | ||
Ondje je nastavio politički djelovati u hrvatskim emigrantskim krugovima. Sa suprugom [[Shirley Helen]] napisao je na engleskom pustolovno-patriotski roman zasnovan na stvarnim događajima ''Krizar: the Soul of Freedom'' o borbi ustaške gerile protiv Titove Jugoslavije neposredno nakon II. svjetskog rata. Ciljano čitateljstvo bio je drugi naraštaj hrvatskih iseljenika u zemljama engleskoga govornog područja. Objavljen je 1978. godine. Na hrvatski su ga preveli [[Hrvoje Lorković]] i Nikola Štedul. Objavljivanje u Hrvatskoj dočekao je 35 godina poslije. Objavljen je pod naslovom ''Križar ili Duh slobode''.<ref name=maxportal/> | |||
Početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku, Štedul se vratio u Hrvatsku. Živio je u Zagrebu. Ondje se aktivno priključio obrani Hrvatske. Također se aktivirao u politici | Godine 1981. došao je do mjesta predsjednika [[Hrvatski državotvorni pokret|Hrvatskoga državotvornog pokreta]], hrvatske emigrantske organizacije. <ref name=maxportal/> | ||
Karakterizirala ga je umjerenost, razložnost u stavovima, iznimna pismenost te duboka vjera u svoj politički ideal. Politički je bio gandhijevska vrsta političara, nasilje mu je bila nepoznanica.<ref name=Jović>Josip Jović: [https://slobodnadalmacija.hr/kolumne/nikola-stedul-posljednji-idealist-367709 ''Nikola Štedul, posljednji idealist'']. Slobodna Dalmacija. 7. rujna 2016. Pristupljeno 16. ožujka 2022.</ref> | |||
Zloglasna [[UDBA]] višekratno je planirala počiniti [[atentat]] na njega. Naposljetku je to [[20. listopada]] [[1988.]] [[Dodatak:Popis poznatih atentata i pokušaja atentata|počinio]] [[Vinko Sindičić]]. Atentatoru je dosta asistiralo jugoslavensko veleposlanstvo, koje mu je pribavilo pištolj i prigušivač. Dok je rano ujutro Štedul bio ispred kuće šetao svog psa, Vinko Sindičić je u nj pucao iz pištolja. Svi su ga metci pogodili. Od dvaju metaka koja su ga pogodila u ždrijelo oštetio mu se glas, a od četiriju metaka u tijelo jedan je okrznio kralježnicu zbog čega je do kraja života šepao. Štedul je imao sreću da je uspio preživiti Udbin atentat, jer većina je nažalost završavala fatalno. Srećom po njega, susjedi su brzo intervenirali. Policija je brzo na zračnoj luci Heathrowu uhitila atentatora koji se spremao pobjeći zrakoplovom. Atentatora je pokušala zaštititi Jugoslavija preko svojeg veleposlanika. Prvo mu je htjelo dati alibi tvrdeći da je došao u Škotsku gledati kvalifikacijsku reprezentativnu utakmicu nogometne reprezentacije Jugoslavije koja je tad gostovala (19. listopada) u Škotskoj. Forenzički dokazi raskrinkali su pokušaj prijevare te je u vrlo kratkom suđenju Britanija atentatora osudila na 15-godišnji zatvor. Jugoslavija je potom pokušala zaštititi atentatora traživši da se atentatora izruči Jugoslaviji, realiziranjem čega bi praktično značilo da će se atentator nekažnjeno izvući i biti slobodan. Britanija nije udovoljila zahtjevu. <ref name=fenix/><ref name=maxportal/> | |||
Dok je atentator služio kaznu, Štedul je došao do informacija o atentatu. U izjavi za narod.hr rekao je da je "''dobio informacije iz pouzdanih izvora da je [[Budimir Lončar]], kao jugoslavenski veleposlanik dolazio vlastima u Ujedinjenom Kraljevstvu nastojeći zaštititi Vinka Sindičića od sudskog progona te tražio da ga se izruči Jugoslaviji''".<ref>sv: [https://narod.hr/hrvatska/preminuo-nikola-stedul-poznati-hrvatski-politicki-emigrant-i-borac-za-hrvatsku ''Preminuo Nikola Štedul, poznati hrvatski politički emigrant i borac za Hrvatsku '']. Narod.hr. 15. ožujka 2022. Pristupljeno 16. ožujka 2022.</ref><ref>Mihaela Tikvica: [https://narod.hr/hrvatska/nikola-stedul-za-narod-hr-budimir-loncar-kao-veleposlanik-sfrj-stitio-je-udbinog-atentatora-vinka-sindicica ''Nikola Štedul za Narod.hr: ‘Budimir Lončar kao veleposlanik SFRJ štitio je Udbinog atentatora Vinka Sindičića’ '']. Narod.hr. 18. veljače 2019. Pristupljeno 16. ožujka 2022.</ref> | |||
Početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku, Štedul se vratio u Hrvatsku. Živio je u Zagrebu. Ondje se aktivno priključio obrani Hrvatske. Također se aktivirao u politici<ref name=fenix/> Kandidirao na izborima sa svojim HDP-om, bez većeg uspjeha. | |||
2016. godine je predsjednica RH [[Kolinda Grabar Kitarović]] odlikovala Štedula [[Red Stjepana Radića|Redom Stjepana Radića]] za osobite zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskoga naroda, a povodom [[Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma]].<ref name=maxportal/> | |||
2016. godine također ga je odlikovao MORH. Ministar obrane [[Josip Buljević]] uručio Plaketu i Zahvalnicu za doprinos u stvaranju hrvatske države, kao i za uspješnu suradnju s Ministarstvom obrane u ratu. <ref>Zrinka Bertović: [https://narod.hr/hrvatska/jos-jedno-zasluzeno-priznanje-morh-odlikovao-nikolu-stedula-zbog-doprinosa-stvaranju-hrvatske ''Još jedno zasluženo priznanje: MORH odlikovao Nikolu Štedula zbog doprinosa u stvaranju Hrvatske'']. Narod.hr. 29. rujna 2016. Pristupljeno 16. ožujka 2022.</ref> | |||
Pred kraj života objavio je autobiografsku knjigu ''Nikola Štedul — u službi savjesti'' (2020.).<ref name=fenix/><ref name=maxportal/> | |||
== Citati == | |||
* Bez nacionalne slobode, nema ni osobne slobode, bez ponosa nema osobne sreće. <ref name=Jović/> | |||
* Zato moramo voljeti Hrvatsku kakva jest, idealna ne postoji, bolje ikakva nego nikakva, ali ne odustajući od nastojanja da ona bude bolja.<ref name=Jović/> | |||
* Hrvati su nekako navikli kroz povijest na prenemaganja, oplakivanja, tragedije, žrtvovanja, robovanja, povremene pobune itd.,pa i onda kad se okolnosti bitno promijene.<ref name=Jović/> | |||
* Ja nisam žrtva, nego pobjednik, jer žrtva ima smisla ako vodi pobjedi i jer se na statusu žrtve ne može graditi budućnost.<ref name=Jović/> | |||
== Izvori, referencije i bilješke == | == Izvori, referencije i bilješke == | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
== Vanjske poveznice == | |||
*[https://www.maxportal.hr/vijesti/hrvatska/povijesni-govor-nikole-stedula-mnogi-me-smatraju-zrtvom-ali-nisu-u-pravu-ja-sam-pobjednik/ Povijesni govor Nikole Štedula: “Mnogi me smatraju žrtvom, ali nisu u pravu! Ja sam pobjednik!”], 23. kolovoza 2016., Max portal | |||
{{GLAVNIRASPORED:Štedul, Nikola}} | {{GLAVNIRASPORED:Štedul, Nikola}} | ||
Inačica od 12:13, 16. ožujka 2022.
Nikola Štedul (Rešetarevo, Duga Resa, 2. prosinca 1937. — Zagreb, 15. ožujka 2022.), poznati hrvatski politički emigrant i borac za Hrvatsku.[1]
Životopis
Rodio se je u Rešetarevu. Završivši srednju školu 1956., emigrirao je iz Hrvatske. Prvo je otišao u Australiju.[1] Ondje se politički angažirao. 1973. godine posjetio je Europu i tad su mu australske vlasti poništile putovnicu pa je odselio u domovinu svoje supruge Škotsku gdje je živio s obitelji.[2]
Ondje je nastavio politički djelovati u hrvatskim emigrantskim krugovima. Sa suprugom Shirley Helen napisao je na engleskom pustolovno-patriotski roman zasnovan na stvarnim događajima Krizar: the Soul of Freedom o borbi ustaške gerile protiv Titove Jugoslavije neposredno nakon II. svjetskog rata. Ciljano čitateljstvo bio je drugi naraštaj hrvatskih iseljenika u zemljama engleskoga govornog područja. Objavljen je 1978. godine. Na hrvatski su ga preveli Hrvoje Lorković i Nikola Štedul. Objavljivanje u Hrvatskoj dočekao je 35 godina poslije. Objavljen je pod naslovom Križar ili Duh slobode.[2]
Godine 1981. došao je do mjesta predsjednika Hrvatskoga državotvornog pokreta, hrvatske emigrantske organizacije. [2] Karakterizirala ga je umjerenost, razložnost u stavovima, iznimna pismenost te duboka vjera u svoj politički ideal. Politički je bio gandhijevska vrsta političara, nasilje mu je bila nepoznanica.[3]
Zloglasna UDBA višekratno je planirala počiniti atentat na njega. Naposljetku je to 20. listopada 1988. počinio Vinko Sindičić. Atentatoru je dosta asistiralo jugoslavensko veleposlanstvo, koje mu je pribavilo pištolj i prigušivač. Dok je rano ujutro Štedul bio ispred kuće šetao svog psa, Vinko Sindičić je u nj pucao iz pištolja. Svi su ga metci pogodili. Od dvaju metaka koja su ga pogodila u ždrijelo oštetio mu se glas, a od četiriju metaka u tijelo jedan je okrznio kralježnicu zbog čega je do kraja života šepao. Štedul je imao sreću da je uspio preživiti Udbin atentat, jer većina je nažalost završavala fatalno. Srećom po njega, susjedi su brzo intervenirali. Policija je brzo na zračnoj luci Heathrowu uhitila atentatora koji se spremao pobjeći zrakoplovom. Atentatora je pokušala zaštititi Jugoslavija preko svojeg veleposlanika. Prvo mu je htjelo dati alibi tvrdeći da je došao u Škotsku gledati kvalifikacijsku reprezentativnu utakmicu nogometne reprezentacije Jugoslavije koja je tad gostovala (19. listopada) u Škotskoj. Forenzički dokazi raskrinkali su pokušaj prijevare te je u vrlo kratkom suđenju Britanija atentatora osudila na 15-godišnji zatvor. Jugoslavija je potom pokušala zaštititi atentatora traživši da se atentatora izruči Jugoslaviji, realiziranjem čega bi praktično značilo da će se atentator nekažnjeno izvući i biti slobodan. Britanija nije udovoljila zahtjevu. [1][2] Dok je atentator služio kaznu, Štedul je došao do informacija o atentatu. U izjavi za narod.hr rekao je da je "dobio informacije iz pouzdanih izvora da je Budimir Lončar, kao jugoslavenski veleposlanik dolazio vlastima u Ujedinjenom Kraljevstvu nastojeći zaštititi Vinka Sindičića od sudskog progona te tražio da ga se izruči Jugoslaviji".[4][5]
Početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku, Štedul se vratio u Hrvatsku. Živio je u Zagrebu. Ondje se aktivno priključio obrani Hrvatske. Također se aktivirao u politici[1] Kandidirao na izborima sa svojim HDP-om, bez većeg uspjeha. 2016. godine je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović odlikovala Štedula Redom Stjepana Radića za osobite zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskoga naroda, a povodom Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma.[2] 2016. godine također ga je odlikovao MORH. Ministar obrane Josip Buljević uručio Plaketu i Zahvalnicu za doprinos u stvaranju hrvatske države, kao i za uspješnu suradnju s Ministarstvom obrane u ratu. [6]
Pred kraj života objavio je autobiografsku knjigu Nikola Štedul — u službi savjesti (2020.).[1][2]
Citati
- Bez nacionalne slobode, nema ni osobne slobode, bez ponosa nema osobne sreće. [3]
- Zato moramo voljeti Hrvatsku kakva jest, idealna ne postoji, bolje ikakva nego nikakva, ali ne odustajući od nastojanja da ona bude bolja.[3]
- Hrvati su nekako navikli kroz povijest na prenemaganja, oplakivanja, tragedije, žrtvovanja, robovanja, povremene pobune itd.,pa i onda kad se okolnosti bitno promijene.[3]
- Ja nisam žrtva, nego pobjednik, jer žrtva ima smisla ako vodi pobjedi i jer se na statusu žrtve ne može graditi budućnost.[3]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Fenix-magazin/SIM/S.I. Mandić: ZAGREB: Preminuo Nikola Štedul, poznati hrvatski politički emigrant i dugogodišnji predsjednik HDP-a. Fenix-magazin. 15. ožujka 2022. Pristupljeno 16. ožujka 2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 M.M.: Preminuo Nikola Štedul, glasoviti hrvatski emigrant. Preživio je 6 metaka Udbe . Max portal. 15. ožujka 2022. Pristupljeno 16. ožujka 2022.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Josip Jović: Nikola Štedul, posljednji idealist. Slobodna Dalmacija. 7. rujna 2016. Pristupljeno 16. ožujka 2022.
- ↑ sv: Preminuo Nikola Štedul, poznati hrvatski politički emigrant i borac za Hrvatsku . Narod.hr. 15. ožujka 2022. Pristupljeno 16. ožujka 2022.
- ↑ Mihaela Tikvica: Nikola Štedul za Narod.hr: ‘Budimir Lončar kao veleposlanik SFRJ štitio je Udbinog atentatora Vinka Sindičića’ . Narod.hr. 18. veljače 2019. Pristupljeno 16. ožujka 2022.
- ↑ Zrinka Bertović: Još jedno zasluženo priznanje: MORH odlikovao Nikolu Štedula zbog doprinosa u stvaranju Hrvatske. Narod.hr. 29. rujna 2016. Pristupljeno 16. ožujka 2022.
Vanjske poveznice
- Povijesni govor Nikole Štedula: “Mnogi me smatraju žrtvom, ali nisu u pravu! Ja sam pobjednik!”, 23. kolovoza 2016., Max portal