Razlika između inačica stranice »Hakim Bey«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)) |
m (engl > Eng oznaka) |
||
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Filozof | |||
| regija = Zapadna filozofija | | regija = Zapadna filozofija | ||
| era = [[Filozofija 20. stoljeća]] | | era = [[Filozofija 20. stoljeća]] | ||
Redak 40: | Redak 40: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* [http://www.hermetic.com/bey/ Knjige i tekstovi Hakima Beya], pristupljeno 12. veljače 2014. {{ | * [http://www.hermetic.com/bey/ Knjige i tekstovi Hakima Beya], pristupljeno 12. veljače 2014. {{Eng oznaka}} | ||
* [https://web.archive.org/web/20070311055209/http://www.zamirnet.hr/stocitas/zerzan%20hakim%20bey.htm Hakim Bey, postmoderni "anarhist"], kritički osvrt Johna Zerzana, pristupljeno 12. veljače 2014. | * [https://web.archive.org/web/20070311055209/http://www.zamirnet.hr/stocitas/zerzan%20hakim%20bey.htm Hakim Bey, postmoderni "anarhist"], kritički osvrt Johna Zerzana, pristupljeno 12. veljače 2014. | ||
Trenutačna izmjena od 12:51, 9. ožujka 2022.
Hakim Bey | |
Zapadna filozofija | |
Filozofija 20. stoljeća | |
Rođenje | 1945. (New York, SAD) |
---|---|
Škola/tradicija | anarhizam, Individualistički anarhizam[1] |
Glavni interesi | odbijanje rada, post-industrijsko društvo, misticizam, utopizam |
Poznate ideje | privremena autonomna zona |
Utjecaji | Charles Fourier, Robert Anton Wilson, Timothy Leary |
Utjecao na | Michael Muhammad Knight |
Portal o životopisima |
Peter Lamborn Wilson, poznatiji po svom pseudonimu Hakim Bay (New York, 1945.), politički je publicist, pisac i pjesnik, najpoznatiji po svom konceptu "privremenih autonomnih zona" (eng. Temporary Autonomous Zones, skraćeno TAZ) utemeljenima na piratskim utopijama, koji je snažno utjecao na suvremeni skvoterski pokret i pokret ilegalnih rave partyja početkom 1990-ih godina. Urednik je izdavačke kuće Autonomedia iz New Yorka.
Pisanje Hakima Beya ne spada u neku određenu teorijsku školu niti akademsku disciplinu, a on ga sam naziva "poetskim terorizmom". Hakima Beya često nazivaju "postmodernim anarhistom", uglavnom zbog njegovog nesustavnog načina pisanja, a on o sebi ponekad govori kao o "postsituacionističkom anarhistu". Po njegovom mišljenju, anarhist je osoba posvećena maksimiziranju društvenih odnosa u kojima nema vlasti, a vlast je prema njemu: "strukturirani odnos među ljudima u kojem je moć nejednako raspodijeljena tako da je kreativni život jednog reduciran u korist drugog". Vlast se, dakle, može javiti i u vrlo malim socijalnim jedinicama kao što je obitelj, ili "neformalnim" kao što je slučajan susret susjeda na ulici, dok se ne mora javiti u puno većim skupinama poput pobunjene gomile ili ljudi zajedničkog hobija.
Bey se osvrće i na proces "kartografiranja Zemlje" koji je završen krajem 19. stoljeća, kada su i posljednji komadić planeta zauzele nacionalne države i pita se:
On ipak nalazi da nije sve tako crno i da su slobodni odnosi, bez vlasti, itekako prisutni u svakodnevnom životu, a mogu biti i još prisutniji ako se čovjek bude svjesno trudio da ih razvija. Prema Bayu, svatko tko je ikad otišao s prijateljima na izlet u prirodu, zna što je anarhija.
Prevedene knjige i tekstovi
- Privremene autonomne zone, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Teorija kaosa i jezgrena porodica, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Prevladati turizam, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Urokljivo oko, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Imedijatizam, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Milenij, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Povrede granica, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Kritika slušatelja, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Informacijski rat, pristupljeno 12. veljače 2014.
Izvori
- ↑ Bey, Hakim (1991.). "An esoteric interpretation of the I.W.W. preamble". The International Review: str. 2.–3.. http://www.theanarchistlibrary.org/HTML/Hakim_Bey__An_esoteric_interpretation_of_the_I.W.W._preamble.html
Vanjske poveznice
- Knjige i tekstovi Hakima Beya, pristupljeno 12. veljače 2014. (engl.)
- Hakim Bey, postmoderni "anarhist", kritički osvrt Johna Zerzana, pristupljeno 12. veljače 2014.