Razlika između inačica stranice »Irtiš«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir rijeka | |||
| ime = Irtiš | | ime = Irtiš | ||
| slika = Irtish v Omsk.JPG | | slika = Irtish v Omsk.JPG | ||
| Redak 150: | Redak 150: | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
* {{ru}} [http://bse.sci-lib.com/article056573.html Irtiš (Иртыш) (''Velika Sovjetska Enciklopedija'')] | * {{ru}} [http://bse.sci-lib.com/article056573.html Irtiš (Иртыш) (''Velika Sovjetska Enciklopedija'')] | ||
Trenutačna izmjena od 07:20, 9. ožujka 2022.
 | |
| Duljina | 4.248 km |
| Nadm. visina izvora | 2.930 m |
| Prosječni istjek | 2.980 m3/s |
| Površina porječja | 1,673.470 km2 |
| Izvor | Mongolski Altaj 47°52′29.49″N 89°58′23.02″E / 47.8748583°N 89.9730611°E |
| Ušće | rijeka Ob kod Hanti-Mansijska 61°04′50″N 68°49′50″E / 61.08056°N 68.83056°E 23 m n.v. |
| Pritoci | Išim, Om, Tobol, Demjanka, Konda |
| Države |  NR Kina Kazahstan Ruska Federacija
|
| Gradovi | Serebrjansk, Oskemen, Semej, Pavlodar, Omsk, Tobolsk, Hanti-Mansijsk |
| Slijev | Arktičkooceanski |
| Ulijeva se u | Ob |
| Plovna od − do | od ušća do Ust-Kamenogorske hidroelektrane |
 | |
Irtiš (ruski: Ирты́ш, kazaški: Ертіс, kineski: É'ěrqísī hé / 额尔齐斯河) je rijeka u Sibiru i glavni pritok rijeke Ob. Njeno ime znači Bijela rijeka. Ona je zapravo duža nego Ob do svog ušća. Glavni pritok Irtiša je rijeka Tobol. Ob-Irtiš oblikuje veliki slijev u Aziji, koji obuhvaća veći dio zapadnog Sibira i planina Altaj.
Geografija
Irtiš — druga najduža rijeka-pritok u svijetu nakon Missourija. Duljine 4.248 km. Protječe kroz područje Kine (525 km), Kazahstana (1.835 km) i Rusije (2.010 km). Površina porječja je 1.643.470 km². Podrijetlo Irtiša nalazi se na granici Mongolije i Kine, na istočnim padinama hrbta Mongolskog Altaja. Iz Kine pod imenom Crni Irtiš on se spušta u Kazahstan u Zajsansku kotlinu, gdje se ulijeva u protočno Zajsansko jezero. Na ušću Crnog Irtiša nalazi se velika delta. U Zajsan utječe mnoštvo rijeka s Rudnog Altaja, hrbata Tarbagataj i Saur. Višekratno pojačan tim vodama Irtiš istječe iz Zajsanskog jezera na sjeverozapadu kroz Buhtarminsku hidroelektranu i slijedom za njoj smještenu Ust-Kamenogorsku hidroelektranu. Nizvodno se nalazi Šulbinska hidroelektrana i grad Semej (Semipalatinsk). Malo iznad Pavlodara irtišku vodu prikuplja Irtiško-karagandski kanal, tekući prema zapadu. U rajonu Hanti-Mansijska Irtiš utječe u Ob.
Pritoci
Lijevi pritoci
Desni pritoci
Gradovi
Gradovi - Ketokay (Fuyong) Burčun, Serebrjansk, Oskemen (Ust-Kamenogorsk), Semej (Semipalatinsk) i Kurčatov (Kazahstan), Aksu (Kazahstan), Pavlodar, Omsk, Tara, Tobolsk, Hanti-Mansijsk.
Hidrologija
Podrijetlo vode Irtiša je mješovito: u gornjem toku je od Snijega, leda i manje kiše, a na donjem toku od snijega, kiše i podzemnih voda. Priroda vodnog režima također se znatno izmijenjuje. U gornjem toku visoke vode počinju u travnju, s maksimumom u travnju – lipnju, opadanje traje do listopada; otjecanje rijeke je regulirano. U donjem toku visoke vode dosežu od kraja svibnja do rujna, s maksimumom u lipnju. 50% godišnjeg otjecanja prolazi u proljeće, u gornjem dijelu toka postotak otjecanja u ljeto i jesen po 20%, 10% zimi, kod Tobolska, 27%, 19% i 7% respektivno. Prosječni istjek kod Ust-Kamenogorska je 628 m³/s, Semeja (Semipalatinska) oko 960 m³/s, Omska 917 m³/s[1][2], Tobolska 2.150 m³/s[3][4], na ušću oko 3000 mm³/s[5], godišnji istjek od oko 95 km³. Razmjer kolebanja razine iznad Zajsanskog jezera je 4,4 m,kod Omska 7 m , Ust-Išima 12,7 m, dalje se do ušća smanjuje. Zamrzavanju na Irtišu prethodi razdoblje lomljenja leda od oko 20 dana u gornjem i 6–10 dana u donjem dijelu toka. Zamrmrzava se u gornjem toku krajem studenoga, u donjem od početka studenog, otapa se u travnju.
Prosječni istjek mjesečno u Hanti-Mansijsku
Prosječni istjek Irtiša mjesečno (u m³/sec.) mjereno na hidrometrijskoj postaji Hanti-Mansijsk
Podaci izračunati preko 22 godine
Komercijalna uporaba
Vode Irtiša koristi se za opskrbu Irtiško-karagandskog kanala (unos vode iz Irtiša u kanal u prosjeku od 75 m³/s), za potrebe vodoopskrbe i navodnjavanja.
Redovna plovidba na 3.784 km od ispusta Ust-Kamenogorske hidroelektrane do ušća. Plovidba se odvija od travnja do studenog.
Putnički, teretni brodovi i tankeri plove najviše rijekom između travnja i listopada, kada nije smrznuta. Omsk je dom sjedištu tvrtke u državnom vlasništvu – Irtysh Shipping Company, te najveća riječna luka u zapadnom Sibiru.
Ispod Zajsanskog jezera na Irtišu je izgrađena Irtiška kaskada hidroelektrana uključujući Buhtarminsku, Ust-Kamenogorsku i Šulbinsku hidroelektranu, blizu Kazahstansko-kineske granice. Brodska prevodnica koja omogućuje riječni promet da zaobiđe branu kod Ust-Kemenogorska najdublja je na svijetu, s padom od 42 metra[6].
Energetika - Umjetna jezera na Irtišu
- Buhtarminsko umjetno jezero (5.500 km², 53 mlrd. m³)
- Ust-Kamenogorsko umjetno jezero (37 km², 0,65 mlrd. m³)
- Šulbinsko umjetno jezero (255 km², 53 mlrd. m³)
Atrakcije
Uz Irtiš i njegovu okolicu nalazi se veliki broj spomenika prirode, povijesnih i arhitektonskih spomenika, uređene su zanimljive turističke rute.
Izvori
- ↑ Unesco - Irtysh at Omsk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2009.. http://webworld.unesco.org/water/ihp/db/shiklomanov/part'4/FORMER%20USSR/RUSSIA/Irtysh%20at%20Omsk.html Pristupljeno 13. lipnja 2010.
- ↑ ArcticRIMS - Irtysh at Omsk
- ↑ Unesco - Irtysh at Tobolsk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2009.. http://webworld.unesco.org/water/ihp/db/shiklomanov/part'4/FORMER%20USSR/RUSSIA/Irtysh%20at%20Tobolsk.html Pristupljeno 13. lipnja 2010.
- ↑ ArcticRIMS - Irtysh at Tobolsk
- ↑ R-Arctic Net - Irtish At Khanty-Mansiysk
- ↑ Waterways World: The world's deepest lock