Mihailo: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m čišćenje redirekcija za infookvir monarh |
||
Nije prikazana jedna međuinačica | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Mihailo'''-->{{ | <!--'''Mihailo'''-->{{Infookvir monarh | ||
| ime = '''Mihailo'''<br>'''Михаило''' | | ime = '''Mihailo'''<br>'''Михаило''' | ||
| slika = | | slika = | ||
Redak 123: | Redak 123: | ||
===Mihailo u Razgovorima ugodnim naroda slovinskoga=== | ===Mihailo u Razgovorima ugodnim naroda slovinskoga=== | ||
[[Andrija Kačić Miošić]] u svom najpoznatijem djelu ''Razgovori ugodni naroda slovinskoga'' o Mihailu i Bodinu piše: {{citat|Na 1077. Kraljevaše u srbskoj zemlji kralj Mihajlo. Na 1100. Kraljeva je u srbskoj zemlji i u Dalmaciji kralj Bodin. | [[Andrija Kačić Miošić]] u svom najpoznatijem djelu ''Razgovori ugodni naroda slovinskoga'' o Mihailu i Bodinu piše: {{citat|Na 1077. Kraljevaše u srbskoj zemlji kralj Mihajlo. Na 1100. Kraljeva je u srbskoj zemlji i u Dalmaciji kralj Bodin. | ||
}} <ref>{{ | }} <ref>{{Citiranje knjige|last= Kačić Miošić|first=Andrija |authorlink= |title= Razgovor ugodni naroda slovinskoga|year= |url= http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Kacic.htm|publisher= |location= |id= }}</ref> | ||
===Smrt=== | ===Smrt=== |
Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 14:40
Mihailo Михаило | |
---|---|
Dukljanski knez i kralj | |
Vladavina | 1046. – 1081. |
Prethodnik | Neda, dukljanska kneginja |
Nasljednik | Bodin |
kralj | |
Krunidba | 1078.[1] |
Michaeli Sclavorum Regi Mihailo, kralj Slavena | |
Prethodnik | Vojislav |
protospatar | |
Supruge | * Prva supruga, ime u historiografiji nepoznato, bila princeza iz obitelji bugarskoga cara Samuila, * Druga supruga, ime u historiografiji nepoznato, bila rodica bizantskoga cara Konstantina IX. Monomaha |
Djeca | |
* Vladimir, Bodin, Prijaslav, Sergije, Derija, Gavrilo, Miroslav (iz prvog braka) * Dobroslav, Petrislav, Nićifor (Nikefor) i Teodor (iz drugog braka) | |
Dinastija | Vojislavljevići |
Majka | Neda, dukljanska kneginja |
Smrt | 1081. |
Vjera | katolik |
Mihailo (srp. Михаило), prvotni kralj u crnogorskoj povijesti, poglavar dukljanske države iz dinastije Vojislavljevića od 1046. do 1081. godine.
Na prijestolju[uredi]
Postao je Mihailo su vladarem nakon smrti svoga oca Vojislava. Prijestolje je jedno vrijeme morao dijeliti s majkom, kneginjom Nedom i braćom.
Upravljao je istodobno dukljanskim župama Oblik, Prapratna i Crmnica.
Nakon smrti svoje majke Mihailo je uspio svladati opoziciju koju je predvodio njegov brat Radoslav i zavladao je Dukljom oko 1046. godine.
Prijestolnica mu je bila u Prapratni, između Bara i Ulcinja.
Ženidba i sinovi[uredi]
Prema Ljetopisu popa Dukljanina, Mihailo je iz braka sa princezom iz obitelji bugarskoga cara Samuila imao 7 sinova: Vladimira, Bodina, Prijaslava, Sergija, Deriju, Gavrila i Miroslava.
Po smrti svoje žene, Mihailo se opet oženio rodicom bizantskoga cara Konstantina IX. Monomaha, te dobio još četiri sina: Dobroslava, Petrislava, Nićifora (Nikefora) i Teodora.
Svom je najstarijem sinu iz prvoga braka Vladimiru knez Mihailo dao na upravu neke od dukljanskih župa.
No, u vojne i političke poslove je uključio i svoga drugog sina iz prvoga braka Bodina.
Bodin i sin iz drugog braka Petrislav od 1072. su predvodili postrojbe Dukljana i Hrvata [2] [3] koji su pobijedili Bizantice, te Srbe i druge bizantske vazale, okupirali Rašku, te podigli opći ustanak među Slavenima na Kosovu, Makedoniji i Bugarskoj.
Položaj dukljanske države nakon šizme[uredi]
Granica između pravoslavnog Istoka i katoličkog Zapada 1054. išla je zamišljenom crtom posred Duklje. Nakon šizme, koja se desila u razdoblju Mihailove vladavine, Rim i Carigrada će se konfrontirati oko crkvene supremacije.
Priznanje kraljevstva[uredi]
Papa Grgur VII. je Mihailu najkasnije 1078. godine priznao kraljevsku titulu oslovivši ga u pismu kao Kralja Slavena.
U pismu se papa obraća Mihailu sa:
- Michaeli Sclavorum Regi
- Mihailo, kralj Slavena[4]
Dukljanska crkva[uredi]
Grgur VII. Mihaila uvršćuje u citiranoj buli i u red "požrtvovanih prijatelja svete crkve" [5], no taj papa tek nagovješćuje konstituiranje Dukljanske crkve, koja je, u buli pape Aleksandra II. iz 1067. godine već bila uspostavljena.
Naime, Grgur VII. u pismo veli da tek od Mihaila očekuje, preko izaslanika, izvješće o ispitivanju glede
[6]
Mihailo u Ljetopisu popa Dukljanina[uredi]
Pop Dukljanin u svojem Ljetopisu pripisuje Mihailu (naziva ga Mihala) grijeh krivovjerja. Naime, poslije smrti majke Nede, Mihailo je oduzeo bratu Radoslavu posjede[7] (citati na crnogorskom)
Nakon oružanih sukoba koje je Bodin, skupa sa braćom, vodio sa Bizanticima u Iliriku - kada je Bodin zarobljen i odveden u zatočeništvo, Mihaila je, tvrdi Pop Dukljanin, stigla kazna zbog krivovjerja:
Bizantski izvori: Vladar Tribala, Srba, Hrvata i saveznik Bizanta[uredi]
U nepouzdanim bizantskim izvorima, vjerojatno i zbog činjenice da se dukljanska država zapadnom granicom tada proširila i na krajeve nastanjene poglavito Hrvatima, nazivaju ga i
- vladar onih, koji se zovu Hrvati.
Nakon očeve smrti, prema istim izvorima, Mihailo postaje vladar Tribala i Srba.
"Τριβαλλών καί Σέρβων... αρχηγός"[8]
Sklopio je ugovor sa bizantiskim carem i upisan je među saveznike i prijatelje bizantiskog carstva.
"τοις συµµάχους καί φίλοις των 'Ρωµαίων έγγράφται"[8]
Mihailo u Razgovorima ugodnim naroda slovinskoga[uredi]
Andrija Kačić Miošić u svom najpoznatijem djelu Razgovori ugodni naroda slovinskoga o Mihailu i Bodinu piše:
[9]
Smrt[uredi]
Ljetopis popa Dukljanina izvješćuje da Mihailo...
Druge titule[uredi]
Nakon ženidbe sa rođakom bizantskog cara dobio je Mihailo titulu protospatara.
Po tvrdnji Ivana Skilice, Mihailu je car Konstantin IX. Monomah, vjerojatooko 1052. godine, dodijelio protospatarsko dostojanstvo.[11]
Na ktitorskom natpisu crkve koju je podigao u Stonu kralj Mihailo 1080. godine sebe titulira:
- Michaelvs fortiter super rego pacifico c(i)vitates omnes Romanos
- Ja Mihailo snažno smirujem i vladam nad svim rimskim gradovima[12]
Nasljednik[uredi]
Nakon Mihailove smrti, naslijedio ga je sin, kralj Bodin.
Vanjske poveznice[uredi]
Izvori i bilješke[uredi]
- ↑ Najkasnije 1078. godine, vjerojatno i prije. Ta se godina uzima kao pouzdana iz razloga što ga kao kralja pominje u pismu papa Grgur VII.
- ↑ Nikefor Brijenije, Dukljani i Hrvati zlostavljaše Ilirik
- ↑ Nikefor Brijenije, Opis borbe Bizantinaca protivu Dukljana i Hrvata
- ↑ Pismo pape Grgura VII. Mihailu, 9.1.1078.g.
- ↑ Ivan Jovović, Povijest Dukljansko-barske nadbiskupije, na crnogorskom jeziku
- ↑ Pismo pape Grgura VII. Mihailu, 9.1.1078.g.
- ↑ Ljetopis popa Dukljanina, Glavi XL., na crnogorskom jeziku
- ↑ 8,0 8,1 Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije , tom III, Vizantološki institut, Beograd, 1966, str. 162.
- ↑ Kačić Miošić, Andrija. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Kacic.htm
- ↑ Ljetopis popa Dukljanina, Glavi XL., na crnogorskom jeziku
- ↑ Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije , tom III, Vizantološki institut, Beograd, 1966, str. 162.
- ↑ Natpis dukljanskog kralja Mihaila u na crkvi u Stonu (crnogorski)