Razlika između inačica stranice »Hijska mastika«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hijska mastika'''-->{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
|ime baštine = Umijeće uzgoja mastike na Hiju
|ime baštine = Umijeće uzgoja mastike na Hiju
|slika = Mastiha.jpg
|slika = Mastiha.jpg

Trenutačna izmjena od 06:23, 7. ožujka 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Hijska mastika (grčki: Μαστίχα Χίου) poseban varijetet mastike (smola dobivena zarezivanjem kore tršlje i sušena na suncu) s grčkog otoka Hija koji proizvodi jako puno smole. Mastika tršlje (lat. Pistacia lentiscus) je dugo bio poznat po svojim brojnim svojstvima i ima široku primjenu u kulinarstvu, te kod osvježavanja daha (kao žvakaća guma, može se reći i najstarija), liječenja gingivitisa, ali i želučanih i dišnih tegoba.

Kap mastihe s kore tršlje.

Tijekom vladavine Otomanskog carstva na Hiju je mastika bila vrlo cijenjena, pa je čak i dosezala cijenu zlata, a sultan je za njezinu krađu dosuđivao smrtnu kaznu. Tijekom pokolja na Hiju, stanovnici južne pokrajine Mastichochoria bili su pošteđeni kako bi sultana i njegov harem nastavili opskrbljivati tom dragocjenom smolom. Tursko ime za taj otok, Sakız Adası znači „otok gume”.

Kultura uzgoja mastike na Hiju je obiteljska okupacija koja zahtijeva napornu brigu tijekom cijele godine u kojoj muškarci i žene svih dobnih skupina sudjeluju ravnopravno u različitim fazama. Muškarci se brinu o prirodnoj oplodnji i obrezivanju grmlja zimi, dok od sredine lipnja žene pometu, poravnaju i očiste tlo oko debla, tako da se mastika može lakše pokupiti. Od srpnja se željeznim alatom pravi rez u koži kore i glavnim granama i nakon što mastika očvrsne, žene prve biraju veće „suze”, peru ih i stavljaju ih u drvenim kutijama na hladnom mjestu. Stariji članovi zajednice su odgovorni za prijenos tehnike zarezivanja i žetvu mastiha mlađoj generaciji. Kultura mastiksa predstavlja sveobuhvatan društveni događaj oko koje su uspostavljene mreže grupa i uzajamne pomoći. U selima je bila i povodom za stalno ponavljanje kolektivnog sjećanja kroz pripovijedanja starih prpovijesti i priča. Zbog toga je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2014. god[1].

Izvori

  1. ↑ Opis nematerijalne svjetske baštine na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 8. siječnja 2016.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Grčkoj
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (16)
Arheološki lokalitet Aigai (Vergina) (1996.) • Akropola (Atena) (1987.) • Hram Apolona Epikura u Bassai (1986.) • Manastir Dafni, Hosios Loukas i Nea Moni na Hiosu (1990.) • Del (1990.) • Delfi (1987.) • Asklepijevo svetište u Epidauru (1988.) • Arheološki lokalitet Filipi (2016.) • Stari dio grada Krfa (2007.) • Mikena i Tirint (1999.) • Mistras (1989.) • Olimpija (1989.) • Srednjovjekovni Rod (1988.) • Manastir sv. Ivana Teologa i Špilja Otkrivenja na Patmosu (1999.) • Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu (1988.) • Pitagoreion i Heraion na Samu (1992.)
Grčka zastava
Mješovita dobra (2)
Meteora (1988.) • Brdo Atos (1988.)
Nematerijalna svjetska baština (5)

1) Zajednička svjetska baština Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Portugala i Maroka 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hijska_mastika&oldid=416189"