Razlika između inačica stranice »Hakim Bey«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
m (brisanje nepotrebnog teksta)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hakim Bey'''-->{{Filozof
{{Filozof
| regija          = Zapadna filozofija
| regija          = Zapadna filozofija
| era            = [[Filozofija 20. stoljeća]]
| era            = [[Filozofija 20. stoljeća]]

Inačica od 22:08, 6. ožujka 2022.

Hakim Bey
Zapadna filozofija
Filozofija 20. stoljeća
Rođenje 1945. (New York, SAD)
Škola/tradicija anarhizam, Individualistički anarhizam[1]
Glavni interesi odbijanje rada, post-industrijsko društvo, misticizam, utopizam
Poznate ideje privremena autonomna zona
Utjecaji Charles Fourier, Robert Anton Wilson, Timothy Leary
Utjecao na Michael Muhammad Knight
Portal o životopisima

Peter Lamborn Wilson, poznatiji po svom pseudonimu Hakim Bay (New York, 1945.), politički je publicist, pisac i pjesnik, najpoznatiji po svom konceptu "privremenih autonomnih zona" (eng. Temporary Autonomous Zones, skraćeno TAZ) utemeljenima na piratskim utopijama, koji je snažno utjecao na suvremeni skvoterski pokret i pokret ilegalnih rave partyja početkom 1990-ih godina. Urednik je izdavačke kuće Autonomedia iz New Yorka.

Pisanje Hakima Beya ne spada u neku određenu teorijsku školu niti akademsku disciplinu, a on ga sam naziva "poetskim terorizmom". Hakima Beya često nazivaju "postmodernim anarhistom", uglavnom zbog njegovog nesustavnog načina pisanja, a on o sebi ponekad govori kao o "postsituacionističkom anarhistu". Po njegovom mišljenju, anarhist je osoba posvećena maksimiziranju društvenih odnosa u kojima nema vlasti, a vlast je prema njemu: "strukturirani odnos među ljudima u kojem je moć nejednako raspodijeljena tako da je kreativni život jednog reduciran u korist drugog". Vlast se, dakle, može javiti i u vrlo malim socijalnim jedinicama kao što je obitelj, ili "neformalnim" kao što je slučajan susret susjeda na ulici, dok se ne mora javiti u puno većim skupinama poput pobunjene gomile ili ljudi zajedničkog hobija.

Bey se osvrće i na proces "kartografiranja Zemlje" koji je završen krajem 19. stoljeća, kada su i posljednji komadić planeta zauzele nacionalne države i pita se:

„Jesmo li mi koji živimo u sadašnjosti osuđeni na to da nikad ne okusimo autonomiju, da nikad ne stanemo na komadić zemlje kojim vlada jedino sloboda? Jesmo li osuđeni jedino na nostalgiju za prošlošću i nostalgiju za budućnošću? Moramo li čekati da cijeli svijet bude oslobođen političke kontrole da bi itko od nas mogao reći da barem poznaje slobodu?.”


On ipak nalazi da nije sve tako crno i da su slobodni odnosi, bez vlasti, itekako prisutni u svakodnevnom životu, a mogu biti i još prisutniji ako se čovjek bude svjesno trudio da ih razvija. Prema Bayu, svatko tko je ikad otišao s prijateljima na izlet u prirodu, zna što je anarhija.

Prevedene knjige i tekstovi

Izvori

Vanjske poveznice