Policentrični standardni jezik: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 3: Redak 3:
'''Policentrični standardni jezik''' je jezik kojim govori više [[nacija]] tako da svaka nacija ima svoju standardnu nacionalnu varijanatu prepoznatljivu po nekim jezičnim razlikama. Te jezične razlike su uvrštene u kodificirajuće knjige dotične varijante (tj. u [[rječnik]], [[gramatika|gramatiku]], [[pravopis]]) i svaka varijanta se nezavisno kodificira u skladu s jezičnom praksom njenih govornika. Policentrični jezik nije mješavina varijanata, nego ga govornici govore u obliku jedne od varijanata. Svaka varijanta je standardna, što znači da opslužuje sve sfere društvenog života (polifunkcionalna je i polivalentna).
'''Policentrični standardni jezik''' je jezik kojim govori više [[nacija]] tako da svaka nacija ima svoju standardnu nacionalnu varijanatu prepoznatljivu po nekim jezičnim razlikama. Te jezične razlike su uvrštene u kodificirajuće knjige dotične varijante (tj. u [[rječnik]], [[gramatika|gramatiku]], [[pravopis]]) i svaka varijanta se nezavisno kodificira u skladu s jezičnom praksom njenih govornika. Policentrični jezik nije mješavina varijanata, nego ga govornici govore u obliku jedne od varijanata. Svaka varijanta je standardna, što znači da opslužuje sve sfere društvenog života (polifunkcionalna je i polivalentna).


[[Datoteka:Anglospeak(800px).png|thumb|330px|Policentrični engleski jezik]]Jezici s više kodificirajućih centara su česta pojava, svi veći [[europa|europski]] jezici i mnogi neeuropski su policentrični.<ref>[[#refBlum2002|Blum 2002]], str. 124.</ref> U najznačajnijoj monografiji o policentričnim jezicima koju su izradili najpoznatiji [[sociolingvistika|sociolingvisti]] iz čitavog svijeta opisuju se kao policentrični: [[engleski]] jezik, [[njemački]], [[francuski]], [[španjolski]], [[portugalski]], [[arapski]], [[malajski jezik|malajski]], [[nizozemski]], [[armenski]] itd.<ref name=Clyne1992>{{cite book|editor1-last=Clyne |editor1-first=Michael G. |title=Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations |url=http://books.google.hr/books?id=wawGFWNuHiwC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false |publisher=Mouton de Gruyter |pages=481 |series= Contributions to the sociology of language 62 |location=Berlin & New York |year=1992 |language=engleskom |isbn=3-11-012855-1 |oclc=24668375 |accessdate=15. rujna 2014}}</ref> Za razliku od policentričnih jezika, monocentrični jezici kakav je npr. [[japanski]] ili [[ruski]] nemaju nekoliko standardiziranih varijanata.<ref name=Clyne1992/>
[[Datoteka:Anglospeak(800px).png|thumb|330px|Policentrični engleski jezik]]Jezici s više kodificirajućih centara su česta pojava, svi veći [[europa|europski]] jezici i mnogi neeuropski su policentrični.<ref>[[#refBlum2002|Blum 2002]], str. 124.</ref> U najznačajnijoj monografiji o policentričnim jezicima koju su izradili najpoznatiji [[sociolingvistika|sociolingvisti]] iz čitavog svijeta opisuju se kao policentrični: [[engleski]] jezik, [[njemački]], [[francuski]], [[španjolski]], [[portugalski]], [[arapski]], [[malajski jezik|malajski]], [[nizozemski]], [[armenski]] itd.<ref name=Clyne1992>{{Citiranje knjige|editor1-last=Clyne |editor1-first=Michael G. |title=Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations |url=http://books.google.hr/books?id=wawGFWNuHiwC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false |publisher=Mouton de Gruyter |pages=481 |series= Contributions to the sociology of language 62 |location=Berlin & New York |year=1992 |language=engleskom |isbn=3-11-012855-1 |oclc=24668375 |accessdate=15. rujna 2014}}</ref> Za razliku od policentričnih jezika, monocentrični jezici kakav je npr. [[japanski]] ili [[ruski]] nemaju nekoliko standardiziranih varijanata.<ref name=Clyne1992/>


== Definicija policentričnog jezika ==
== Definicija policentričnog jezika ==
Redak 9: Redak 9:
U [[jezikoslovlje|jezikoslovnom]] [[leksikon]]u se policentrični ili pluricentrični [[standardni jezik]] definira kao
U [[jezikoslovlje|jezikoslovnom]] [[leksikon]]u se policentrični ili pluricentrični [[standardni jezik]] definira kao


{{citat|jezik s nekoliko nacionalnih standardnih varijanata, koje se doduše u pojedinim točkama međusobno razlikuju, ali ne toliko jako da bi mogle konstituirati zasebne jezike, npr. engleski ([[UK|britanski]], [[SAD|američki]], [[Australija|australski]] itd. standardni engleski), njemački ([[Njemačka|njemački]], [[Austrija|austrijski]], [[Švicarska|švicarski]] standardni njemački), portugalski ([[Portugal|portugalski]], [[Brazil|brazilski]] standardni portugalski)<ref>{{cite book|editor1-last=Glück |editor1-first=Helmut |year=2000 |language=njemačkom |title=Metzler Lexikon Sprache |edition=2. izd. |location=Stuttgart | publisher=J.B. Metzler | pages=535 |isbn=978-3-476-01519-8 |oclc=44088332}}</ref>|definicija 1}}
{{citat|jezik s nekoliko nacionalnih standardnih varijanata, koje se doduše u pojedinim točkama međusobno razlikuju, ali ne toliko jako da bi mogle konstituirati zasebne jezike, npr. engleski ([[UK|britanski]], [[SAD|američki]], [[Australija|australski]] itd. standardni engleski), njemački ([[Njemačka|njemački]], [[Austrija|austrijski]], [[Švicarska|švicarski]] standardni njemački), portugalski ([[Portugal|portugalski]], [[Brazil|brazilski]] standardni portugalski)<ref>{{Citiranje knjige|editor1-last=Glück |editor1-first=Helmut |year=2000 |language=njemačkom |title=Metzler Lexikon Sprache |edition=2. izd. |location=Stuttgart | publisher=J.B. Metzler | pages=535 |isbn=978-3-476-01519-8 |oclc=44088332}}</ref>|definicija 1}}


Još jedna definicija iz drugog leksikona opisuje ga kao  
Još jedna definicija iz drugog leksikona opisuje ga kao  


{{citat|Jezik s više nacionalnih ʻcentara’ koji izgrađuju različite standardne varijante: te (prvenstveno) [[leksem|leksičke]] i [[fonetika|fonetsko]]-[[fonologija|fonološke]] razlike su doduše jasno izražene, ali ne opravdavaju da se govori o različitim jezicima. Primjeri su nacionalno različiti oblici engleskog ili njemačkog (njemački naspram austrijski naspram švicarski standardni njemački jezik)<ref>{{cite book|editor1-last=Bußmann |editor1-first=Hadumod |year=2002 |language=njemačkom |title=Lexikon der Sprachwissenschaft |edition=3. izd. |location=Stuttgart | publisher=Alfred Kröner | pages=521–522 |isbn=978-3-520-45203-0 |oclc=52379933}}</ref>|definicija 2}}
{{citat|Jezik s više nacionalnih ʻcentara’ koji izgrađuju različite standardne varijante: te (prvenstveno) [[leksem|leksičke]] i [[fonetika|fonetsko]]-[[fonologija|fonološke]] razlike su doduše jasno izražene, ali ne opravdavaju da se govori o različitim jezicima. Primjeri su nacionalno različiti oblici engleskog ili njemačkog (njemački naspram austrijski naspram švicarski standardni njemački jezik)<ref>{{Citiranje knjige|editor1-last=Bußmann |editor1-first=Hadumod |year=2002 |language=njemačkom |title=Lexikon der Sprachwissenschaft |edition=3. izd. |location=Stuttgart | publisher=Alfred Kröner | pages=521–522 |isbn=978-3-520-45203-0 |oclc=52379933}}</ref>|definicija 2}}
Iz te definicije je vidljivo da nacije čine kodificirajuće centre i da su razlike između varijanata najveće na planu [[rječnik|rječničkog]] blaga i izgovora.
Iz te definicije je vidljivo da nacije čine kodificirajuće centre i da su razlike između varijanata najveće na planu [[rječnik|rječničkog]] blaga i izgovora.


== Povijest teorije policentričnosti ==
== Povijest teorije policentričnosti ==


[[Datoteka:New-Map-Francophone World.PNG|thumb|300px|Policentrični francuski jezik]]Razvoj sociolingvističke [[teorija|teorije]] policentričnih jezika i njenih [[pojam|pojmova]] započinje [[1960-ih|60-ih godina]] [[20. stoljeće|20. stoljeća]] na različitim mjestima u svijetu.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 42–49.</ref> Pojam nacionalne ''varijante'' potječe od sociolingvista Georga V. Stepanova,<ref>{{cite journal|last=Stepanov |first=Georg V. |title=Social’no-geografičeskaja differenciacija ispanskogo jazyka na urovne nacional’nych variantov |language=ruskom |journal=Voprosy social’noj lingvistiki |location=Lenjingrad |pages=284–308 |year=1969}}</ref> i Elise Riesel<ref>{{cite journal|last=Riesel |first=Elise |title=Nacional’nye varianty sovremennogo nemeckogo jazyka |language=ruskom |journal=Inostrannye jazyki v schkole |volume=6 |pages=103–110 |year=1962}}</ref> (podrijetlom iz Austrije), a pojam ''policentričnog'' jezika od predstavnika američke sociolingvistike Williama A. Stewarta<ref name=Stewart>{{cite book |last=Stewart |first=William A. |editor1-last=Fishman |editor1-first=Joshua A., ur. |title=Readings in the Sociology of Language |publisher=Mouton |pages=534 |chapter=A Sociolinguistic Typology for Describing National Multilingualism |language=engleskom |location=The Hague, Paris |year=1968 |oclc=306499 }}</ref> i predstavnika njemačke sociolingvistike Heinza Klossa<ref name=Kloss310312>[[#refKloss1976|Kloss 1976]], str. 310–312.</ref>. Oba pojma su ubrzo objedinjena u jednoj teoriji jer policentrični standardni jezik uvijek čine njegove standardne varijante, a standardne varijante su uvijek varijante nekog policentričnog standardnog jezika. Ti pojmovi pripadaju istoj pojavi, a razlika među njima je potjecala samo od toga što se pojavi pristupalo s njenih različitih razina. Teorija policentričnosti sa svojim modelom varijanata postala je općeprihvaćena u svijetu kao isproban i dokazan sociolingvistički model za opis brojnih jezičnih konstelacija.<ref name=Gro78>[[#refGroeschel2009|Gröschel 2009]], str. 78.</ref>
[[Datoteka:New-Map-Francophone World.PNG|thumb|300px|Policentrični francuski jezik]]Razvoj sociolingvističke [[teorija|teorije]] policentričnih jezika i njenih [[pojam|pojmova]] započinje [[1960-ih|60-ih godina]] [[20. stoljeće|20. stoljeća]] na različitim mjestima u svijetu.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 42–49.</ref> Pojam nacionalne ''varijante'' potječe od sociolingvista Georga V. Stepanova,<ref>{{cite journal|last=Stepanov |first=Georg V. |title=Social’no-geografičeskaja differenciacija ispanskogo jazyka na urovne nacional’nych variantov |language=ruskom |journal=Voprosy social’noj lingvistiki |location=Lenjingrad |pages=284–308 |year=1969}}</ref> i Elise Riesel<ref>{{cite journal|last=Riesel |first=Elise |title=Nacional’nye varianty sovremennogo nemeckogo jazyka |language=ruskom |journal=Inostrannye jazyki v schkole |volume=6 |pages=103–110 |year=1962}}</ref> (podrijetlom iz Austrije), a pojam ''policentričnog'' jezika od predstavnika američke sociolingvistike Williama A. Stewarta<ref name=Stewart>{{Citiranje knjige |last=Stewart |first=William A. |editor1-last=Fishman |editor1-first=Joshua A., ur. |title=Readings in the Sociology of Language |publisher=Mouton |pages=534 |chapter=A Sociolinguistic Typology for Describing National Multilingualism |language=engleskom |location=The Hague, Paris |year=1968 |oclc=306499 }}</ref> i predstavnika njemačke sociolingvistike Heinza Klossa<ref name=Kloss310312>[[#refKloss1976|Kloss 1976]], str. 310–312.</ref>. Oba pojma su ubrzo objedinjena u jednoj teoriji jer policentrični standardni jezik uvijek čine njegove standardne varijante, a standardne varijante su uvijek varijante nekog policentričnog standardnog jezika. Ti pojmovi pripadaju istoj pojavi, a razlika među njima je potjecala samo od toga što se pojavi pristupalo s njenih različitih razina. Teorija policentričnosti sa svojim modelom varijanata postala je općeprihvaćena u svijetu kao isproban i dokazan sociolingvistički model za opis brojnih jezičnih konstelacija.<ref name=Gro78>[[#refGroeschel2009|Gröschel 2009]], str. 78.</ref>


== Termin ''policentrični'' odnosno ''pluricentrični'' ==
== Termin ''policentrični'' odnosno ''pluricentrični'' ==
Redak 28: Redak 28:
Sve varijante su ravnopravne jer ''„pojmovi ʻpolicentrični’ ili ʻpolinacionalni’ jezik ne sugeriraju odnose dominacije među različitim centrima jednog jezika. Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglase načelnu ravnopravnost različitih nacionalnih varijanata jednog jezika“''.<ref name=Ammon496>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 496.</ref> Čak, ''„po svoj prilici je pojam ʻpolicentrični jezik’, odnosno [[publikacija|publikacije]] i diskusije koje se odnose na njega, barem donekle pridonio osvještavanju te načelne ravnopravnosti i ojačao [[samopouzdanje]] nekih centara“'' koji su se smatrali slabijima.<ref name=Ammon496/>
Sve varijante su ravnopravne jer ''„pojmovi ʻpolicentrični’ ili ʻpolinacionalni’ jezik ne sugeriraju odnose dominacije među različitim centrima jednog jezika. Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglase načelnu ravnopravnost različitih nacionalnih varijanata jednog jezika“''.<ref name=Ammon496>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 496.</ref> Čak, ''„po svoj prilici je pojam ʻpolicentrični jezik’, odnosno [[publikacija|publikacije]] i diskusije koje se odnose na njega, barem donekle pridonio osvještavanju te načelne ravnopravnosti i ojačao [[samopouzdanje]] nekih centara“'' koji su se smatrali slabijima.<ref name=Ammon496/>


[[Datoteka:Legal statuses of German in Europe.svg|thumb|left|240px|Policentrični njemački jezik]]Varijante su, dakle, načelno ravnopravne, što naravno ne znači da su jednake po svojoj prestižnosti. Na prestižnost utječe niz činilaca, a među glavnima su broj govornika i [[ekonomija|ekonomska]] snaga nacionalne zajednice koja se služi pojedinom varijantom.<ref>{{cite book|last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |year=2010 |title=Jezik i nacionalizam |url=http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf |series=Rotulus Universitas |location=Zagreb |publisher=Durieux |pages=96, 294–301 |isbn=978-953-188-311-5 |oclc=729837512 |archivedate=8. srpnja 2012 |archiveurl=http://www.webcitation.org/690BiBe4T |accessdate=16. rujna 2014}}</ref> Nejednaka prestižnost ne može se ni [[zakon]]om poništiti. Razlika u prestižnosti može se oslikati na primjeru različitih nacionalnih centara njemačkog jezika: Njemačka ima oko 10 puta više [[stanovništvo|stanovnika]] od Austrije i 19 puta više od onog dijela Švicarske koji govori njemački, a [[bruto domaći proizvod]] Njemačke je [[1991.]] bio 9,6 puta veći od austrijskog i 10,6 puta veći od onog dijela Švicarske u kojem se govori njemački.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 484.</ref> Posljedica toga je veća prestižnost njemačke varijante od austrijske ili švicarske, što se očituje i u tome da mnogo više [[riječ]]i iz njemačke varijante ulazi u austrijsku ili švicarsku, nego obrnuto.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 494–495.</ref> Također, kad se njemački uči kao strani jezik, najčešće se uči njemačka varijanta, daleko manje austrijska, a sasvim neznatno švicarska. To ne iznenađuje jer poznato je da kodificirajuće [[knjiga|knjige]] ''„jačih centara imaju veći prestiž“'' za [[stranac|strance]] koji uče taj jezik.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 498.</ref> Npr. u [[Slovenija|Sloveniji]] se uči ponajprije njemačka, a ne austrijska varijanta njemačkog, iako je [[Slovenci]]ma Austrija susjedna zemlja.<ref>{{cite news|date=26. veljače 2004 |title=Vsaj dva tuja jezika |publisher=Delo |location=Ljubljana |page=9 |issn=1580-5352}}</ref>
[[Datoteka:Legal statuses of German in Europe.svg|thumb|left|240px|Policentrični njemački jezik]]Varijante su, dakle, načelno ravnopravne, što naravno ne znači da su jednake po svojoj prestižnosti. Na prestižnost utječe niz činilaca, a među glavnima su broj govornika i [[ekonomija|ekonomska]] snaga nacionalne zajednice koja se služi pojedinom varijantom.<ref>{{Citiranje knjige|last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |year=2010 |title=Jezik i nacionalizam |url=http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf |series=Rotulus Universitas |location=Zagreb |publisher=Durieux |pages=96, 294–301 |isbn=978-953-188-311-5 |oclc=729837512 |archivedate=8. srpnja 2012 |archiveurl=http://www.webcitation.org/690BiBe4T |accessdate=16. rujna 2014}}</ref> Nejednaka prestižnost ne može se ni [[zakon]]om poništiti. Razlika u prestižnosti može se oslikati na primjeru različitih nacionalnih centara njemačkog jezika: Njemačka ima oko 10 puta više [[stanovništvo|stanovnika]] od Austrije i 19 puta više od onog dijela Švicarske koji govori njemački, a [[bruto domaći proizvod]] Njemačke je [[1991.]] bio 9,6 puta veći od austrijskog i 10,6 puta veći od onog dijela Švicarske u kojem se govori njemački.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 484.</ref> Posljedica toga je veća prestižnost njemačke varijante od austrijske ili švicarske, što se očituje i u tome da mnogo više [[riječ]]i iz njemačke varijante ulazi u austrijsku ili švicarsku, nego obrnuto.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 494–495.</ref> Također, kad se njemački uči kao strani jezik, najčešće se uči njemačka varijanta, daleko manje austrijska, a sasvim neznatno švicarska. To ne iznenađuje jer poznato je da kodificirajuće [[knjiga|knjige]] ''„jačih centara imaju veći prestiž“'' za [[stranac|strance]] koji uče taj jezik.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 498.</ref> Npr. u [[Slovenija|Sloveniji]] se uči ponajprije njemačka, a ne austrijska varijanta njemačkog, iako je [[Slovenci]]ma Austrija susjedna zemlja.<ref>{{Citiranje novina|date=26. veljače 2004 |title=Vsaj dva tuja jezika |publisher=Delo |location=Ljubljana |page=9 |issn=1580-5352}}</ref>


Oslikana asimetrija među centrima njemačkog jezika nije rezultat nekakve ciljane jezične politike od strane Njemačke [[država|države]], nego ''„asimetrija je posljedica nejednake veličine i ekonomske snage tih triju centara“''.<ref name=Ammon496/> Ovo što je pokazano na primjeru varijanata njemačkog jezika vrijedi i za varijante drugih policentričnih jezika: ''„Jezične asimetrije ili asimetrije vezane za jezik između ekonomski jačih i slabijih centara policentričnog jezika postoje vjerojatno u svim ili u većini primjera takvog jezičnog tipa“''.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 497.</ref>
Oslikana asimetrija među centrima njemačkog jezika nije rezultat nekakve ciljane jezične politike od strane Njemačke [[država|države]], nego ''„asimetrija je posljedica nejednake veličine i ekonomske snage tih triju centara“''.<ref name=Ammon496/> Ovo što je pokazano na primjeru varijanata njemačkog jezika vrijedi i za varijante drugih policentričnih jezika: ''„Jezične asimetrije ili asimetrije vezane za jezik između ekonomski jačih i slabijih centara policentričnog jezika postoje vjerojatno u svim ili u većini primjera takvog jezičnog tipa“''.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 497.</ref>
Redak 48: Redak 48:
[[Datoteka:Map Dutch World scris.png|thumb|300px|Policentrični nizozemski jezik]]Austrijski jezikoslovac Hans-Dieter Pohl navodi neke razlike:  
[[Datoteka:Map Dutch World scris.png|thumb|300px|Policentrični nizozemski jezik]]Austrijski jezikoslovac Hans-Dieter Pohl navodi neke razlike:  


{{citat|npr. između britanskog engleskog ʻrailway’, ʻlorry’ i američkog ʻrailroad’, ʻtruck’, sjevernonjemačkog ʻTreppe’, ʻQuark’, ʻJunge’ i južnonjemačkog odnosno austrijskog ʻStiege’, ʻTopfen’, ʻKnabe/Bub’, dosežu i u područje [[Morfologija (jezikoslovlje)|morfologije]] (npr. [[množina]] poput ʻJungs’, ʻMädels’, odstupanja u [[Rod (gramatika)|gramatičkom rodu]], npr. ʻder/das Polster’, ʻder Spitz/die Spitze’ itd.), dosežu i u područje tvorbe riječi (npr. ʻZugführer’ vs. ʻZugsführer’, ʻSchweine-/Rinderbraten’ vs. ʻSchweins-/Rindsbraten’), i u rubne dijelove gramatike (npr. ʻich habe/bin gesessen/gestanden’ itd., ʻdie Wagen/Wägen’, ʻgehaut/gehauen’ itd.), a razlike u izgovoru da i ne spominjem.<ref>{{cite book |last=Pohl |first=Hans-Dieter |editor1-last=Kettemann |editor1-first=Bernhard |editor2-last=de Cillia |editor2-first=Rudolf |editor3-last=Landsiedler |editor3-first=Isabel, ur. |title=Sprache und Politik: Verbal-Werkstattgespraeche |language=njemačkom |series=Sprache Im Kontext ; vol 3 |publisher=Peter Lang |pages=11 |chapter=Hochsprache und nationale Varietät: sprachliche Aspekte |location=Frankfurt am Main |year=1998 |isbn=978-3-631321-53-9 |oclc=40043817}}</ref>|razlike između varijanata}}
{{citat|npr. između britanskog engleskog ʻrailway’, ʻlorry’ i američkog ʻrailroad’, ʻtruck’, sjevernonjemačkog ʻTreppe’, ʻQuark’, ʻJunge’ i južnonjemačkog odnosno austrijskog ʻStiege’, ʻTopfen’, ʻKnabe/Bub’, dosežu i u područje [[Morfologija (jezikoslovlje)|morfologije]] (npr. [[množina]] poput ʻJungs’, ʻMädels’, odstupanja u [[Rod (gramatika)|gramatičkom rodu]], npr. ʻder/das Polster’, ʻder Spitz/die Spitze’ itd.), dosežu i u područje tvorbe riječi (npr. ʻZugführer’ vs. ʻZugsführer’, ʻSchweine-/Rinderbraten’ vs. ʻSchweins-/Rindsbraten’), i u rubne dijelove gramatike (npr. ʻich habe/bin gesessen/gestanden’ itd., ʻdie Wagen/Wägen’, ʻgehaut/gehauen’ itd.), a razlike u izgovoru da i ne spominjem.<ref>{{Citiranje knjige |last=Pohl |first=Hans-Dieter |editor1-last=Kettemann |editor1-first=Bernhard |editor2-last=de Cillia |editor2-first=Rudolf |editor3-last=Landsiedler |editor3-first=Isabel, ur. |title=Sprache und Politik: Verbal-Werkstattgespraeche |language=njemačkom |series=Sprache Im Kontext ; vol 3 |publisher=Peter Lang |pages=11 |chapter=Hochsprache und nationale Varietät: sprachliche Aspekte |location=Frankfurt am Main |year=1998 |isbn=978-3-631321-53-9 |oclc=40043817}}</ref>|razlike između varijanata}}


Između varijanata engleskog jezika su npr. razlike u izgovoru tolike da ponekad dovode do nesporazuma: ''„Čak i između [[Australija|australskog]] i [[Novi Zeland|novozelandskog]] engleskog dolazi do nesporazuma zbog [[samoglasnik|vokalskih]] razlika (novozelandsko ʻdesk’ se krivo shvaća kao australsko ʻdisk’)“''.<ref name=Clyne289>[[#refClyne2001|Clyne 2001]], str. 289.</ref>
Između varijanata engleskog jezika su npr. razlike u izgovoru tolike da ponekad dovode do nesporazuma: ''„Čak i između [[Australija|australskog]] i [[Novi Zeland|novozelandskog]] engleskog dolazi do nesporazuma zbog [[samoglasnik|vokalskih]] razlika (novozelandsko ʻdesk’ se krivo shvaća kao australsko ʻdisk’)“''.<ref name=Clyne289>[[#refClyne2001|Clyne 2001]], str. 289.</ref>


U Australiji se naspram Velike Britanije u govoru više reducira, pa pitanje ''Did you go to the party?'' zvuči u Australiji ''Jergoda the party?'', pitanje ''What is your problem?'' zvuči ''Woss jer problem?''<ref name=Mattusch1999>{{cite book|last=Mattusch |first=Hans-Jürgen |year=1999 |language=njemačkom |title=Vielsprachigkeit: Fluch oder Segen für die Menschheit? |series=Hallesche Sprach- und Textforschung ; vol 6 |location=Frankfurt am Main & New York |publisher=Peter Lang |pages=74–75 |isbn=978-3-631305-87-4 |oclc=41833467 }}</ref>
U Australiji se naspram Velike Britanije u govoru više reducira, pa pitanje ''Did you go to the party?'' zvuči u Australiji ''Jergoda the party?'', pitanje ''What is your problem?'' zvuči ''Woss jer problem?''<ref name=Mattusch1999>{{Citiranje knjige|last=Mattusch |first=Hans-Jürgen |year=1999 |language=njemačkom |title=Vielsprachigkeit: Fluch oder Segen für die Menschheit? |series=Hallesche Sprach- und Textforschung ; vol 6 |location=Frankfurt am Main & New York |publisher=Peter Lang |pages=74–75 |isbn=978-3-631305-87-4 |oclc=41833467 }}</ref>


Vokabular varijanata engleskog jezika također se razlikuje, npr. u Americi ''elevator'' umjesto britanskog ''lift''; ''restroom'' umjesto ''toilet''; ''fall'' umjesto ''autumn''; ''cookie'' umjesto ''biscuit''; ''gas'' umjesto ''petrol''; ''candies'' umjesto ''sweets''; ''can'' umjesto ''tin''; ''to call (up)'' umjesto ''to ring (up)''. U Americi su nastala i skraćivanja poput ''gonna'' umjesto ''going to'', ''wanna'' umjesto ''want to''.<ref name=Mattusch1999/>
Vokabular varijanata engleskog jezika također se razlikuje, npr. u Americi ''elevator'' umjesto britanskog ''lift''; ''restroom'' umjesto ''toilet''; ''fall'' umjesto ''autumn''; ''cookie'' umjesto ''biscuit''; ''gas'' umjesto ''petrol''; ''candies'' umjesto ''sweets''; ''can'' umjesto ''tin''; ''to call (up)'' umjesto ''to ring (up)''. U Americi su nastala i skraćivanja poput ''gonna'' umjesto ''going to'', ''wanna'' umjesto ''want to''.<ref name=Mattusch1999/>
Redak 62: Redak 62:
[[Datoteka:Hispanidad.PNG|thumb|left|330px|Policentrični španjolski jezik]]Razlike poput gore nabrojanih postoje u svim policentričnim jezicima, npr. ''autobus'' se u [[Španjolska|Španjolskoj]] kaže ''autobus'', a u meksičkoj varijanti španjolskog kaže se ''camion''; ''klip kukuruza'' je u Španjolskoj ''mazorca de maiz'' a u [[Meksiko|Meksiku]] ''elote''; ''puran'' je u Španjolskoj ''pavo'' a u Meksiku ''guajolote''.<ref name=Mattusch1999/>
[[Datoteka:Hispanidad.PNG|thumb|left|330px|Policentrični španjolski jezik]]Razlike poput gore nabrojanih postoje u svim policentričnim jezicima, npr. ''autobus'' se u [[Španjolska|Španjolskoj]] kaže ''autobus'', a u meksičkoj varijanti španjolskog kaže se ''camion''; ''klip kukuruza'' je u Španjolskoj ''mazorca de maiz'' a u [[Meksiko|Meksiku]] ''elote''; ''puran'' je u Španjolskoj ''pavo'' a u Meksiku ''guajolote''.<ref name=Mattusch1999/>


Zaključno se o svim policentričnim jezicima može reći da razlike koje postoje među varijantama svakog policentričnog jezika ''„su naspram zajedničke jezične osnove s riječima, glasovima, oblicima, značenjima i izgradnjom rečenice ipak brojčano toliko male da se i nadalje radi samo o jednom jeziku, koji ima svoje varijante vezane za države“''.<ref>{{cite book|last=Wiesinger |first=Peter |editor1-last=Wiesinger |editor1-first=Peter, ur. |title=Das österreichische Deutsch |language=njemačkom |series=Schriften zur deutschen Sprache in Österreich ; vol 12 |publisher=Böhlau |pages=10 |chapter=Die deutsche Sprache in Österreich |location=Wien & Köln & Graz |year=1988 |isbn=978-3-205073-22-2 |oclc=19903129 }}</ref>
Zaključno se o svim policentričnim jezicima može reći da razlike koje postoje među varijantama svakog policentričnog jezika ''„su naspram zajedničke jezične osnove s riječima, glasovima, oblicima, značenjima i izgradnjom rečenice ipak brojčano toliko male da se i nadalje radi samo o jednom jeziku, koji ima svoje varijante vezane za države“''.<ref>{{Citiranje knjige|last=Wiesinger |first=Peter |editor1-last=Wiesinger |editor1-first=Peter, ur. |title=Das österreichische Deutsch |language=njemačkom |series=Schriften zur deutschen Sprache in Österreich ; vol 12 |publisher=Böhlau |pages=10 |chapter=Die deutsche Sprache in Österreich |location=Wien & Köln & Graz |year=1988 |isbn=978-3-205073-22-2 |oclc=19903129 }}</ref>


== Razvoj varijanata u prošlosti ==
== Razvoj varijanata u prošlosti ==
Redak 72: Redak 72:
{{citat|Od početka do danas u stvari nije postojao jedinstveni njemački jezik, nego samo regionalni varijeteti. Iako regionalnost izgleda da je univerzalna kategorija kod jezika, njemački se zbog niza sociokulturnih i jezičnopovijesnih razloga ubraja u one jezike kod kojih su varijeteti posebno važni: njemački se može smatrati prototipom heterogenosti unutar jednog jezika.<ref>{{cite journal|author=Földes, Csaba |title=Deutsch als Sprache mit mehrfacher Regionalität: Die diatopische Variationsbreite |language=njemačkom |journal=Muttersprache |location=Wiesbaden |volume= 112 |issue= 3 |pages=225 |year=2002 |issn=0027-514X}}</ref>|neujednačenost njemačkog jezika u prošlosti do danas}}
{{citat|Od početka do danas u stvari nije postojao jedinstveni njemački jezik, nego samo regionalni varijeteti. Iako regionalnost izgleda da je univerzalna kategorija kod jezika, njemački se zbog niza sociokulturnih i jezičnopovijesnih razloga ubraja u one jezike kod kojih su varijeteti posebno važni: njemački se može smatrati prototipom heterogenosti unutar jednog jezika.<ref>{{cite journal|author=Földes, Csaba |title=Deutsch als Sprache mit mehrfacher Regionalität: Die diatopische Variationsbreite |language=njemačkom |journal=Muttersprache |location=Wiesbaden |volume= 112 |issue= 3 |pages=225 |year=2002 |issn=0027-514X}}</ref>|neujednačenost njemačkog jezika u prošlosti do danas}}


Regionalne posebnosti, i izgovorne i leksičke naravi, postojale su davno prije nego što je njemački jezik u [[19. stoljeće|19. st.]] standardiziran: već u [[11. stoljeće|11. st.]] postoji poseban švicarski njemački [[pisanje|pisani]] jezik, čije su se posebnosti u leksiku, morfologiji i drugome održale do danas,<ref>{{cite book|last=Sonderegger |first=Stefan |editor1-last=Besch |editor1-first=Werner|editor2-last=Reichmann |editor2-first=Oskar |editor3-last=Sonderegger |editor3-first=Stefan, ur. |title=Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung |language=njemačkom |series=Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 |publisher=de Gruyter |pages=1890–1901 |chapter=Die Entwicklung des Verhältnisses von Standardsprache und Mundarten in der deutschen Schweiz |location=Berlin & New York |year=1985 |isbn=3-11-009590-4 |oclc=610943208}}</ref> a u [[Beč]]u se od [[13. stoljeće|13. st.]] koristi jedan također poseban pisani jezik.<ref>{{cite book|last=Wiesinger |first=Peter |editor1-last=Besch |editor1-first=Werner|editor2-last=Reichmann |editor2-first=Oskar |editor3-last=Sonderegger |editor3-first=Stefan, ur. |title=Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung |language=njemačkom |series=Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 |publisher=de Gruyter |pages=1944–1945 |chapter=Die Entwicklung des Verhältnisses von Mundart und Standardsprache in Österreich |location=Berlin & New York |year=1985 |isbn=3-11-009590-4 |oclc=610943208}}</ref> Zato Ingo Reiffenstein govoreći o policentričnosti njemačkog jezika umjesto izraza ''nacionalna policentričnost'' koristi izraz ''regionalna policentričnost'' jer policentričnost njemačkog jezika ''„uvjetovana je faktorima koji su stariji od današnjih nacija“''.<ref>{{cite journal|author=Reiffenstein, Ingo |title=Das Problem der nationalen Varietäten |language=njemačkom |journal=Zeitschrift für deutsche Philologie |location=Berlin |volume=120 |issue=1 |pages=88 |year=2001 |issn=0044-2496}}</ref>
Regionalne posebnosti, i izgovorne i leksičke naravi, postojale su davno prije nego što je njemački jezik u [[19. stoljeće|19. st.]] standardiziran: već u [[11. stoljeće|11. st.]] postoji poseban švicarski njemački [[pisanje|pisani]] jezik, čije su se posebnosti u leksiku, morfologiji i drugome održale do danas,<ref>{{Citiranje knjige|last=Sonderegger |first=Stefan |editor1-last=Besch |editor1-first=Werner|editor2-last=Reichmann |editor2-first=Oskar |editor3-last=Sonderegger |editor3-first=Stefan, ur. |title=Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung |language=njemačkom |series=Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 |publisher=de Gruyter |pages=1890–1901 |chapter=Die Entwicklung des Verhältnisses von Standardsprache und Mundarten in der deutschen Schweiz |location=Berlin & New York |year=1985 |isbn=3-11-009590-4 |oclc=610943208}}</ref> a u [[Beč]]u se od [[13. stoljeće|13. st.]] koristi jedan također poseban pisani jezik.<ref>{{Citiranje knjige|last=Wiesinger |first=Peter |editor1-last=Besch |editor1-first=Werner|editor2-last=Reichmann |editor2-first=Oskar |editor3-last=Sonderegger |editor3-first=Stefan, ur. |title=Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung |language=njemačkom |series=Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 |publisher=de Gruyter |pages=1944–1945 |chapter=Die Entwicklung des Verhältnisses von Mundart und Standardsprache in Österreich |location=Berlin & New York |year=1985 |isbn=3-11-009590-4 |oclc=610943208}}</ref> Zato Ingo Reiffenstein govoreći o policentričnosti njemačkog jezika umjesto izraza ''nacionalna policentričnost'' koristi izraz ''regionalna policentričnost'' jer policentričnost njemačkog jezika ''„uvjetovana je faktorima koji su stariji od današnjih nacija“''.<ref>{{cite journal|author=Reiffenstein, Ingo |title=Das Problem der nationalen Varietäten |language=njemačkom |journal=Zeitschrift für deutsche Philologie |location=Berlin |volume=120 |issue=1 |pages=88 |year=2001 |issn=0044-2496}}</ref>


[[Datoteka:Malay language Spoken Area Map v1.png|thumb|left|300px|Policentrični malajski jezik]]I u primjeru [[malajski jezik|malajskog]] policentričnog jezika teritorijalne diferencijacije su postojale prije nego što su se teritoriji na kojima se taj jezik govori oformili kao države i nacije sa svojim nacionalnim varijantama.<ref>{{cite book |last=Haji Omar |first=Asmah |editor1-last=Clyne |editor1-first=Michael G., ur. |title= Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations |publisher=Mouton de Gruyter |pages=403–406 |chapter=Malay as a pluricentric language |url=http://www.google.hr/books?hl=hr&lr=&id=wawGFWNuHiwC&oi=fnd&pg=PA401&dq=#v=onepage&q&f=false |language=engleskom |series=Contributions to the sociology of language 62 |location=Berlin & New York |year=1992 |isbn=3-11-012855-1 |oclc=24668375 |accessdate=17. rujna 2014}}</ref>  
[[Datoteka:Malay language Spoken Area Map v1.png|thumb|left|300px|Policentrični malajski jezik]]I u primjeru [[malajski jezik|malajskog]] policentričnog jezika teritorijalne diferencijacije su postojale prije nego što su se teritoriji na kojima se taj jezik govori oformili kao države i nacije sa svojim nacionalnim varijantama.<ref>{{Citiranje knjige |last=Haji Omar |first=Asmah |editor1-last=Clyne |editor1-first=Michael G., ur. |title= Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations |publisher=Mouton de Gruyter |pages=403–406 |chapter=Malay as a pluricentric language |url=http://www.google.hr/books?hl=hr&lr=&id=wawGFWNuHiwC&oi=fnd&pg=PA401&dq=#v=onepage&q&f=false |language=engleskom |series=Contributions to the sociology of language 62 |location=Berlin & New York |year=1992 |isbn=3-11-012855-1 |oclc=24668375 |accessdate=17. rujna 2014}}</ref>  


Varijante mnogih policentričnih jezika razvijale su se u međusobno različitim jezičnopovijesnim uvjetima. Na primjer, kod [[Irska|irskog]] engleskog, [[Australija|australskog]] engleskog, kod ''Black English'' kao podvarijante [[SAD|američkog]] engleskog je jezičnopovijesna pozadina jako heterogena.<ref>[[#refGroeschel2009|Gröschel 2009]], str. 77–78.</ref>
Varijante mnogih policentričnih jezika razvijale su se u međusobno različitim jezičnopovijesnim uvjetima. Na primjer, kod [[Irska|irskog]] engleskog, [[Australija|australskog]] engleskog, kod ''Black English'' kao podvarijante [[SAD|američkog]] engleskog je jezičnopovijesna pozadina jako heterogena.<ref>[[#refGroeschel2009|Gröschel 2009]], str. 77–78.</ref>
Redak 82: Redak 82:
Kod policentričnih jezika varijante su potpuno ravnopravne, i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govori pojedina varijanta samostalno odlučuje kako će je kodificirati.<ref name=Ammon496/> Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksika engleskog jezika: ''„Pored ʻOxford English Dictionary’ [britanska kodifikacija] i ʻWebster’ [američka kodifikacija] postoje sada i australski, [[Južna Afrika|južnoafrički]] i [[Kanada|kanadski]] rječnici, koji leksički kodificiraju svoju nacionalnu varijantu“''.<ref>[[#refClyne2001|Clyne 2001]], str. 288.</ref>
Kod policentričnih jezika varijante su potpuno ravnopravne, i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govori pojedina varijanta samostalno odlučuje kako će je kodificirati.<ref name=Ammon496/> Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksika engleskog jezika: ''„Pored ʻOxford English Dictionary’ [britanska kodifikacija] i ʻWebster’ [američka kodifikacija] postoje sada i australski, [[Južna Afrika|južnoafrički]] i [[Kanada|kanadski]] rječnici, koji leksički kodificiraju svoju nacionalnu varijantu“''.<ref>[[#refClyne2001|Clyne 2001]], str. 288.</ref>


I nacionalni centri njemačkog jezika raspolažu vlastitim kodificiranjem svoje varijante: ''„Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog njemačkog navest ću ovdje samo [...]: za [[Njemačka|Njemačku]] DUDEN, za [[Austrija|Austriju]] ʻAustrijski rječnik’ (37. izdanje 1990) i za [[Švicarska|Švicarsku]] školski rječnik ʻNaše rječničko blago’ (I. Bigler i dr. 1987)“''.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 459.</ref>. Austrijski rječnik ''(Österreichisches Wörterbuch)'' izišao je prvi puta [[1951.]], u međuvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva [[obrazovanje|obrazovanja]], [[znanost]]i i [[kultura|kulture]] izišlo već 40. izdanje s više od 1000 stranica, a postoji i skraćena verzija koja se koristi u austrijskim [[škola]]ma. U navedenim djelima pojedine nacionalne jezične specifičnosti imaju porijeklo u lokalnim [[dijalekt]]ima.<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana | authorlink=Snježana Kordić |editor1-last=Badurina |editor1-first=Lada |editor1-link=Lada Badurina |editor2-last=Pranjković |editor2-first=Ivo |editor2-link=Ivo Pranjković |editor3-last=Silić |editor3-first=Josip |editor3-link=Josip Silić |title=Jezični varijeteti i nacionalni identiteti |publisher=Disput |pages=88 |chapter=Policentrični standardni jezik |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426269.POLICENTRICNI_STANDARDNI.PDF |location=Zagreb |year=2009 |isbn=978-953-260-054-4 |oclc=437306433 |archivedate=4. kolovoza 2012 | archiveurl=http://www.webcitation.org/69f5Mtzox |accessdate=16. rujna 2014}}</ref>
I nacionalni centri njemačkog jezika raspolažu vlastitim kodificiranjem svoje varijante: ''„Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog njemačkog navest ću ovdje samo [...]: za [[Njemačka|Njemačku]] DUDEN, za [[Austrija|Austriju]] ʻAustrijski rječnik’ (37. izdanje 1990) i za [[Švicarska|Švicarsku]] školski rječnik ʻNaše rječničko blago’ (I. Bigler i dr. 1987)“''.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 459.</ref>. Austrijski rječnik ''(Österreichisches Wörterbuch)'' izišao je prvi puta [[1951.]], u međuvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva [[obrazovanje|obrazovanja]], [[znanost]]i i [[kultura|kulture]] izišlo već 40. izdanje s više od 1000 stranica, a postoji i skraćena verzija koja se koristi u austrijskim [[škola]]ma. U navedenim djelima pojedine nacionalne jezične specifičnosti imaju porijeklo u lokalnim [[dijalekt]]ima.<ref>{{Citiranje knjige |last=Kordić |first=Snježana | authorlink=Snježana Kordić |editor1-last=Badurina |editor1-first=Lada |editor1-link=Lada Badurina |editor2-last=Pranjković |editor2-first=Ivo |editor2-link=Ivo Pranjković |editor3-last=Silić |editor3-first=Josip |editor3-link=Josip Silić |title=Jezični varijeteti i nacionalni identiteti |publisher=Disput |pages=88 |chapter=Policentrični standardni jezik |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426269.POLICENTRICNI_STANDARDNI.PDF |location=Zagreb |year=2009 |isbn=978-953-260-054-4 |oclc=437306433 |archivedate=4. kolovoza 2012 | archiveurl=http://www.webcitation.org/69f5Mtzox |accessdate=16. rujna 2014}}</ref>


Kodificiranje norme se kod [[Latinska Amerika|latinskoameričkih]] varijanti [[španjolski|španjolskog]] i [[portugalski|portugalskog]] rano odvojilo od [[Europa|europskog]] polaznog idioma, pogotovo što se tiče leksika. Već i u začetcima teorije policentričnosti navedena je zasebna kodifikacija varijanata: ''„U policentričnoj standardizaciji različiti skupovi normi mogu odražavati nezavisne kodifikacije dijalektalnih ili drugih jezičnih razlika (npr. upotrebu različitih pisama za pisanje jezika) koje su povezane s razlikama u [[politika|političkom]] ili u [[religija|religijskom]] identitetu ili u [[zemljopis]]noj lokaciji“''.<ref name=Stewart/> Kod varijanata policentričnog jezika je, dakle, normalna pojava da se svaka od njih nezavisno kodificira.
Kodificiranje norme se kod [[Latinska Amerika|latinskoameričkih]] varijanti [[španjolski|španjolskog]] i [[portugalski|portugalskog]] rano odvojilo od [[Europa|europskog]] polaznog idioma, pogotovo što se tiče leksika. Već i u začetcima teorije policentričnosti navedena je zasebna kodifikacija varijanata: ''„U policentričnoj standardizaciji različiti skupovi normi mogu odražavati nezavisne kodifikacije dijalektalnih ili drugih jezičnih razlika (npr. upotrebu različitih pisama za pisanje jezika) koje su povezane s razlikama u [[politika|političkom]] ili u [[religija|religijskom]] identitetu ili u [[zemljopis]]noj lokaciji“''.<ref name=Stewart/> Kod varijanata policentričnog jezika je, dakle, normalna pojava da se svaka od njih nezavisno kodificira.
Redak 92: Redak 92:
{{Izvori}}
{{Izvori}}


* <cite id=refAmmon1995>{{cite book|last=Ammon |first=Ulrich |year=1995 |language=njemačkom |title=Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreich und der Schweiz: das Problem der nationalen Varietäten |url=http://books.google.hr/books?id=o3bse2hTyeIC&printsec=frontcover&dq#v=onepage&q&f=false |location= Berlin & New York | publisher=Walter de Gruyter | pages=575 |isbn=3-11-014753-X |oclc=33981055 |accessdate=17. rujna 2014}}
* <cite id=refAmmon1995>{{Citiranje knjige|last=Ammon |first=Ulrich |year=1995 |language=njemačkom |title=Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreich und der Schweiz: das Problem der nationalen Varietäten |url=http://books.google.hr/books?id=o3bse2hTyeIC&printsec=frontcover&dq#v=onepage&q&f=false |location= Berlin & New York | publisher=Walter de Gruyter | pages=575 |isbn=3-11-014753-X |oclc=33981055 |accessdate=17. rujna 2014}}
* <cite id=refBlum2002>{{cite book|last=Blum |first=Daniel |year=2002 |language=njemačkom |title=Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991) |series=Beiträge zur Südasienforschung ; vol. 192 |location=Würzburg |publisher=Ergon |pages=200 |isbn=3-89913-253-X |oclc=51961066}}
* <cite id=refBlum2002>{{Citiranje knjige|last=Blum |first=Daniel |year=2002 |language=njemačkom |title=Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991) |series=Beiträge zur Südasienforschung ; vol. 192 |location=Würzburg |publisher=Ergon |pages=200 |isbn=3-89913-253-X |oclc=51961066}}
* <cite id=refClyne2001>{{cite book |last=Clyne |first=Michael G. |editor1-last=Ehlich |editor1-first=Konrad |editor2-last=Ossner |editor2-first=Jakob |editor3-last=Stammerjohann |editor3-first=Harro, ur. |title=Hochsprachen in Europa: Entstehung, Geltung, Zukunft |language=njemačkom |publisher=Fillibach |pages=283–299 |chapter=Englisch zwischen plurizentrischer Nationalsprache und internationaler Sprache |location=Freiburg im Breisgau |year=2001 |isbn=978-3-931240-16-5 |oclc=48083672}}
* <cite id=refClyne2001>{{Citiranje knjige |last=Clyne |first=Michael G. |editor1-last=Ehlich |editor1-first=Konrad |editor2-last=Ossner |editor2-first=Jakob |editor3-last=Stammerjohann |editor3-first=Harro, ur. |title=Hochsprachen in Europa: Entstehung, Geltung, Zukunft |language=njemačkom |publisher=Fillibach |pages=283–299 |chapter=Englisch zwischen plurizentrischer Nationalsprache und internationaler Sprache |location=Freiburg im Breisgau |year=2001 |isbn=978-3-931240-16-5 |oclc=48083672}}
* <cite id=refGroeschel2009>{{cite book|last=Gröschel |first=Bernhard |year=2009 |language=njemačkom |title=Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit |series=Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34 |location=München |publisher=Lincom Europa |pages=451 |isbn=978-3-929075-79-3 |oclc=428012015}}
* <cite id=refGroeschel2009>{{Citiranje knjige|last=Gröschel |first=Bernhard |year=2009 |language=njemačkom |title=Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit |series=Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34 |location=München |publisher=Lincom Europa |pages=451 |isbn=978-3-929075-79-3 |oclc=428012015}}
* <cite id=refKloss1976>{{cite book |last=Kloss |first=Heinz |editor1-last=Göschel |editor1-first=Joachim |editor2-last=Nail |editor2-first=Norbert |editor3-last=van der Els |editor3-first=Gaston, ur. |title=Zur Theorie des Dialekts: Aufsätze aus 100 Jahren Forschung |language=njemačkom |publisher=F. Steiner |pages=301–322 |chapter=Abstandsprachen und Ausbausprachen |series=Zeitschrift fur Dialektologie and Linguistik, Beihefte, n.F., Heft 16 |location=Wiesbaden |year=1976 |oclc=2598722}}
* <cite id=refKloss1976>{{Citiranje knjige |last=Kloss |first=Heinz |editor1-last=Göschel |editor1-first=Joachim |editor2-last=Nail |editor2-first=Norbert |editor3-last=van der Els |editor3-first=Gaston, ur. |title=Zur Theorie des Dialekts: Aufsätze aus 100 Jahren Forschung |language=njemačkom |publisher=F. Steiner |pages=301–322 |chapter=Abstandsprachen und Ausbausprachen |series=Zeitschrift fur Dialektologie and Linguistik, Beihefte, n.F., Heft 16 |location=Wiesbaden |year=1976 |oclc=2598722}}


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==

Posljednja izmjena od 6. prosinac 2021. u 04:48

Policentrični standardni jezik
Policentrični standardni jezik
 U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava)
Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta.

{{#invoke:Category handler|main|draft={{SAFESUBST:#invoke:Unsubst||$B=

Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati.
Prije objave u glavnom imenskom prostoru članak mora imati {{#invoke:list|horizontal|indent=1|nepristrano gledište i izvore, mora biti provjerljiv
i poštivati smjernicu o životopisima živih osoba.}}

Sav sadržaj mora biti enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan wikistilom i mora sadržavati {{#invoke:list|horizontal|indent=1|wikipoveznice i kategorije.}} Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor.

Zadnja izmjena: WikiSysop (razgovor | doprinosi) {{#invoke:Time ago|main| 20211206024818 }}. (osvježi)
Nacrt nije uređivan dva tjedna, pa je predložen za brisanje.

{{#invoke:Category handler|main}}

}}}}

Policentrični standardni jezik je jezik kojim govori više nacija tako da svaka nacija ima svoju standardnu nacionalnu varijanatu prepoznatljivu po nekim jezičnim razlikama. Te jezične razlike su uvrštene u kodificirajuće knjige dotične varijante (tj. u rječnik, gramatiku, pravopis) i svaka varijanta se nezavisno kodificira u skladu s jezičnom praksom njenih govornika. Policentrični jezik nije mješavina varijanata, nego ga govornici govore u obliku jedne od varijanata. Svaka varijanta je standardna, što znači da opslužuje sve sfere društvenog života (polifunkcionalna je i polivalentna).

Policentrični engleski jezik

Jezici s više kodificirajućih centara su česta pojava, svi veći europski jezici i mnogi neeuropski su policentrični.[1] U najznačajnijoj monografiji o policentričnim jezicima koju su izradili najpoznatiji sociolingvisti iz čitavog svijeta opisuju se kao policentrični: engleski jezik, njemački, francuski, španjolski, portugalski, arapski, malajski, nizozemski, armenski itd.[2] Za razliku od policentričnih jezika, monocentrični jezici kakav je npr. japanski ili ruski nemaju nekoliko standardiziranih varijanata.[2]

Definicija policentričnog jezika[uredi]

U jezikoslovnom leksikonu se policentrični ili pluricentrični standardni jezik definira kao

„jezik s nekoliko nacionalnih standardnih varijanata, koje se doduše u pojedinim točkama međusobno razlikuju, ali ne toliko jako da bi mogle konstituirati zasebne jezike, npr. engleski (britanski, američki, australski itd. standardni engleski), njemački (njemački, austrijski, švicarski standardni njemački), portugalski (portugalski, brazilski standardni portugalski)[3]”
(definicija 1)


Još jedna definicija iz drugog leksikona opisuje ga kao

„Jezik s više nacionalnih ʻcentara’ koji izgrađuju različite standardne varijante: te (prvenstveno) leksičke i fonetsko-fonološke razlike su doduše jasno izražene, ali ne opravdavaju da se govori o različitim jezicima. Primjeri su nacionalno različiti oblici engleskog ili njemačkog (njemački naspram austrijski naspram švicarski standardni njemački jezik)[4]”
(definicija 2)

Iz te definicije je vidljivo da nacije čine kodificirajuće centre i da su razlike između varijanata najveće na planu rječničkog blaga i izgovora.

Povijest teorije policentričnosti[uredi]

Policentrični francuski jezik

Razvoj sociolingvističke teorije policentričnih jezika i njenih pojmova započinje 60-ih godina 20. stoljeća na različitim mjestima u svijetu.[5] Pojam nacionalne varijante potječe od sociolingvista Georga V. Stepanova,[6] i Elise Riesel[7] (podrijetlom iz Austrije), a pojam policentričnog jezika od predstavnika američke sociolingvistike Williama A. Stewarta[8] i predstavnika njemačke sociolingvistike Heinza Klossa[9]. Oba pojma su ubrzo objedinjena u jednoj teoriji jer policentrični standardni jezik uvijek čine njegove standardne varijante, a standardne varijante su uvijek varijante nekog policentričnog standardnog jezika. Ti pojmovi pripadaju istoj pojavi, a razlika među njima je potjecala samo od toga što se pojavi pristupalo s njenih različitih razina. Teorija policentričnosti sa svojim modelom varijanata postala je općeprihvaćena u svijetu kao isproban i dokazan sociolingvistički model za opis brojnih jezičnih konstelacija.[10]

Termin policentrični odnosno pluricentrični[uredi]

Izrazi policentrični (engleski: polycentric) i pluricentrični (engleski: pluricentric) imaju u sociolingvistici isto značenje, oni su sinonimi i oba oblika su ispravna. Osnivači teorije Stewart[8] i Kloss[9] su u svojim najranijim radovima upotrebljavali oblik policentrični standardni jezik, a kasnije se u sociolingvistici kao sinonim pojavljuje i drugi oblik. U Hrvatskoj i među jezikoslovcima i u široj kulturnoj javnosti se češće pojavljuje oblik policentrični jezik. Inače, uz termin policentrični jezik nije nužno uvijek dodavati i izraz standardni jer svaki policentrični jezik je standardni jezik. Također i uz izraz varijanta nije nužno dometnuti standardna jer po definiciji je svaka nacionalna varijanta ujedno i standardna varijanta.

Razlika u prestižnosti među varijantama[uredi]

Sve varijante su ravnopravne jer „pojmovi ʻpolicentrični’ ili ʻpolinacionalni’ jezik ne sugeriraju odnose dominacije među različitim centrima jednog jezika. Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglase načelnu ravnopravnost različitih nacionalnih varijanata jednog jezika“.[11] Čak, „po svoj prilici je pojam ʻpolicentrični jezik’, odnosno publikacije i diskusije koje se odnose na njega, barem donekle pridonio osvještavanju te načelne ravnopravnosti i ojačao samopouzdanje nekih centara“ koji su se smatrali slabijima.[11]

Policentrični njemački jezik

Varijante su, dakle, načelno ravnopravne, što naravno ne znači da su jednake po svojoj prestižnosti. Na prestižnost utječe niz činilaca, a među glavnima su broj govornika i ekonomska snaga nacionalne zajednice koja se služi pojedinom varijantom.[12] Nejednaka prestižnost ne može se ni zakonom poništiti. Razlika u prestižnosti može se oslikati na primjeru različitih nacionalnih centara njemačkog jezika: Njemačka ima oko 10 puta više stanovnika od Austrije i 19 puta više od onog dijela Švicarske koji govori njemački, a bruto domaći proizvod Njemačke je 1991. bio 9,6 puta veći od austrijskog i 10,6 puta veći od onog dijela Švicarske u kojem se govori njemački.[13] Posljedica toga je veća prestižnost njemačke varijante od austrijske ili švicarske, što se očituje i u tome da mnogo više riječi iz njemačke varijante ulazi u austrijsku ili švicarsku, nego obrnuto.[14] Također, kad se njemački uči kao strani jezik, najčešće se uči njemačka varijanta, daleko manje austrijska, a sasvim neznatno švicarska. To ne iznenađuje jer poznato je da kodificirajuće knjige „jačih centara imaju veći prestiž“ za strance koji uče taj jezik.[15] Npr. u Sloveniji se uči ponajprije njemačka, a ne austrijska varijanta njemačkog, iako je Slovencima Austrija susjedna zemlja.[16]

Oslikana asimetrija među centrima njemačkog jezika nije rezultat nekakve ciljane jezične politike od strane Njemačke države, nego „asimetrija je posljedica nejednake veličine i ekonomske snage tih triju centara“.[11] Ovo što je pokazano na primjeru varijanata njemačkog jezika vrijedi i za varijante drugih policentričnih jezika: „Jezične asimetrije ili asimetrije vezane za jezik između ekonomski jačih i slabijih centara policentričnog jezika postoje vjerojatno u svim ili u većini primjera takvog jezičnog tipa“.[17]

Štoviše, ta pojava nije ograničena na varijante, nego potpuno iste razlike u prestižnosti postoje i među jezicima: premda su jezici načelno ravnopravni, ipak je uvijek neki prestižniji i više se uči u svijetu, npr. engleski, a drugi manje, npr. mađarski. Neosporna je „činjenica da jezici (po svom prestižu, lakoći učenja itd.) nisu jednaki i da se ni pomoću zakona ne mogu učiniti jednakima. [...] Potpuna jednakost u statusu, funkciji i prestižu je nerealan, neostvariv cilj“.[18]

Policentrični portugalski jezik

Ako vremenom dođe do promjene u čimbenicima koji uzrokuju prestiž, onda dotad prestižnija varijanta ne mora i ostati takvom. Npr. kad se ekonomska snaga centara preokrene, dolazi i do preokretanja jezične prestižnosti, što se može vidjeti na primjeru Portugala, koji je prije bio jezično prestižniji od Brazila, ali se to krajem 20. stoljeća promijenilo u suprotno. Nadalje, tu je i primjer Velike Britanije, čija nekadašnja jezična prestižnost naspram SAD-a se u 20. stoljeću preokrenula u suprotno.[19]

Ista dijalektalna osnova varijanata[uredi]

Varijante policentričnog jezika moraju u svojoj osnovici imati isti dijalekt. Zato npr. češki i slovački, ili makedonski i bugarski nisu varijante jednog policentričnog jezika jer su standardizirani na različitim dijalektalnim osnovama.[20] Već je i Kloss isticao da je kod varijanata jednog policentričnog jezika neophodno da počivaju na istom dijalektu ili na jako srodnim dijalektima:

„imamo dvije varijante istog standardnog jezika, koje obje počivaju na istom dijalektu ili na dva jako srodna dijalekta. Takve policentrične standardne jezike nalazimo tamo gdje se jedan jezik govori u dvije ili više prostorno razdvojene država, npr. američki i britanski engleski ili upravo navedeni slučaj portugalskog u Europi i Južnoj Americi; nadalje imamo policentrične standardne jezike tamo gdje su političke okolnosti dovele do toga da su na dva susjedna područja nastale dvije književnojezične varijante istog jezika[21]”
(zajednička dijalektalna osnova varijanata)


Razlike između varijanata policentričnog jezika[uredi]

Između varijanata policentričnog jezika postoje razlike na svim jezičnim razinama. Tako kod varijanata njemačkog jezika „primjeri pokazuju da se nacionalne specifičnosti mogu posebno lako naći u rječničkom blagu; međutim, ima ih i na drugim jezičnim razinama i u gramatici. [...] Budući da stoga Njemačka, Austrija i Švicarska imaju svoje vlastite nacionalne varijante [...], radi se o nacionalnim centrima njemačkog jezika“.[22]

Policentrični nizozemski jezik

Austrijski jezikoslovac Hans-Dieter Pohl navodi neke razlike:

„npr. između britanskog engleskog ʻrailway’, ʻlorry’ i američkog ʻrailroad’, ʻtruck’, sjevernonjemačkog ʻTreppe’, ʻQuark’, ʻJunge’ i južnonjemačkog odnosno austrijskog ʻStiege’, ʻTopfen’, ʻKnabe/Bub’, dosežu i u područje morfologije (npr. množina poput ʻJungs’, ʻMädels’, odstupanja u gramatičkom rodu, npr. ʻder/das Polster’, ʻder Spitz/die Spitze’ itd.), dosežu i u područje tvorbe riječi (npr. ʻZugführer’ vs. ʻZugsführer’, ʻSchweine-/Rinderbraten’ vs. ʻSchweins-/Rindsbraten’), i u rubne dijelove gramatike (npr. ʻich habe/bin gesessen/gestanden’ itd., ʻdie Wagen/Wägen’, ʻgehaut/gehauen’ itd.), a razlike u izgovoru da i ne spominjem.[23]”
(razlike između varijanata)


Između varijanata engleskog jezika su npr. razlike u izgovoru tolike da ponekad dovode do nesporazuma: „Čak i između australskog i novozelandskog engleskog dolazi do nesporazuma zbog vokalskih razlika (novozelandsko ʻdesk’ se krivo shvaća kao australsko ʻdisk’)“.[24]

U Australiji se naspram Velike Britanije u govoru više reducira, pa pitanje Did you go to the party? zvuči u Australiji Jergoda the party?, pitanje What is your problem? zvuči Woss jer problem?[25]

Vokabular varijanata engleskog jezika također se razlikuje, npr. u Americi elevator umjesto britanskog lift; restroom umjesto toilet; fall umjesto autumn; cookie umjesto biscuit; gas umjesto petrol; candies umjesto sweets; can umjesto tin; to call (up) umjesto to ring (up). U Americi su nastala i skraćivanja poput gonna umjesto going to, wanna umjesto want to.[25]

U morfologiji se za izražavanje prošlosti daje u Americi prednost oblicima burned, dreamed, a u Britaniji oblicima burnt, dreamt. U Americi se često ne koristi prilog it’s really good, nego it’s real good. U sintaksi se također razlikuju, npr. u Americi se koristi do zajedno s have u pitanjima, stavlja se would uz glagol koji dolazi zajedno s wish, pa rečenice u Americi glase Do you have a pencil?, I wish I would have done it, a u Britaniji Have you got a pencil?, I wish I had done it.[25]

I pravopis se razlikuje, npr. Amerika/Britanija: -se/-ce (defense/defence), -er/-re (center/centre), -or/-our (honor/honour).[24] U švicarskoj varijanti naspram njemačke varijante npr. uopće se ne koristi slovo ß.

Policentrični španjolski jezik

Razlike poput gore nabrojanih postoje u svim policentričnim jezicima, npr. autobus se u Španjolskoj kaže autobus, a u meksičkoj varijanti španjolskog kaže se camion; klip kukuruza je u Španjolskoj mazorca de maiz a u Meksiku elote; puran je u Španjolskoj pavo a u Meksiku guajolote.[25]

Zaključno se o svim policentričnim jezicima može reći da razlike koje postoje među varijantama svakog policentričnog jezika „su naspram zajedničke jezične osnove s riječima, glasovima, oblicima, značenjima i izgradnjom rečenice ipak brojčano toliko male da se i nadalje radi samo o jednom jeziku, koji ima svoje varijante vezane za države“.[26]

Razvoj varijanata u prošlosti[uredi]

Policentrični arapski jezik

Neki policentrični jezici su prvotno imali samo jedan centar i bili ujednačeni. Postali su policentrični zato što „jezici kojima govori nekoliko nacija daju vremenom nacionalne ʻjezične varijante’, prvenstveno na fonetskoj i leksičkoj razini, dijelom i na gramatičkoj, ali one ne ugrožavaju međusobnu razumljivost“.[25]

Drugi policentrični jezici nikada nisu bili ujednačeni. Na primjer, njemački jezik nikada nije bio jedinstven, nego su postojale teritorijalne diferencijacije koje i danas postoje:

„Od početka do danas u stvari nije postojao jedinstveni njemački jezik, nego samo regionalni varijeteti. Iako regionalnost izgleda da je univerzalna kategorija kod jezika, njemački se zbog niza sociokulturnih i jezičnopovijesnih razloga ubraja u one jezike kod kojih su varijeteti posebno važni: njemački se može smatrati prototipom heterogenosti unutar jednog jezika.[27]”
(neujednačenost njemačkog jezika u prošlosti do danas)


Regionalne posebnosti, i izgovorne i leksičke naravi, postojale su davno prije nego što je njemački jezik u 19. st. standardiziran: već u 11. st. postoji poseban švicarski njemački pisani jezik, čije su se posebnosti u leksiku, morfologiji i drugome održale do danas,[28] a u Beču se od 13. st. koristi jedan također poseban pisani jezik.[29] Zato Ingo Reiffenstein govoreći o policentričnosti njemačkog jezika umjesto izraza nacionalna policentričnost koristi izraz regionalna policentričnost jer policentričnost njemačkog jezika „uvjetovana je faktorima koji su stariji od današnjih nacija“.[30]

Policentrični malajski jezik

I u primjeru malajskog policentričnog jezika teritorijalne diferencijacije su postojale prije nego što su se teritoriji na kojima se taj jezik govori oformili kao države i nacije sa svojim nacionalnim varijantama.[31]

Varijante mnogih policentričnih jezika razvijale su se u međusobno različitim jezičnopovijesnim uvjetima. Na primjer, kod irskog engleskog, australskog engleskog, kod Black English kao podvarijante američkog engleskog je jezičnopovijesna pozadina jako heterogena.[32]

Nezavisna kodifikacija varijanata[uredi]

Kod policentričnih jezika varijante su potpuno ravnopravne, i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govori pojedina varijanta samostalno odlučuje kako će je kodificirati.[11] Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksika engleskog jezika: „Pored ʻOxford English Dictionary’ [britanska kodifikacija] i ʻWebster’ [američka kodifikacija] postoje sada i australski, južnoafrički i kanadski rječnici, koji leksički kodificiraju svoju nacionalnu varijantu“.[33]

I nacionalni centri njemačkog jezika raspolažu vlastitim kodificiranjem svoje varijante: „Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog njemačkog navest ću ovdje samo [...]: za Njemačku DUDEN, za Austriju ʻAustrijski rječnik’ (37. izdanje 1990) i za Švicarsku školski rječnik ʻNaše rječničko blago’ (I. Bigler i dr. 1987)“.[34]. Austrijski rječnik (Österreichisches Wörterbuch) izišao je prvi puta 1951., u međuvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva obrazovanja, znanosti i kulture izišlo već 40. izdanje s više od 1000 stranica, a postoji i skraćena verzija koja se koristi u austrijskim školama. U navedenim djelima pojedine nacionalne jezične specifičnosti imaju porijeklo u lokalnim dijalektima.[35]

Kodificiranje norme se kod latinskoameričkih varijanti španjolskog i portugalskog rano odvojilo od europskog polaznog idioma, pogotovo što se tiče leksika. Već i u začetcima teorije policentričnosti navedena je zasebna kodifikacija varijanata: „U policentričnoj standardizaciji različiti skupovi normi mogu odražavati nezavisne kodifikacije dijalektalnih ili drugih jezičnih razlika (npr. upotrebu različitih pisama za pisanje jezika) koje su povezane s razlikama u političkom ili u religijskom identitetu ili u zemljopisnoj lokaciji“.[8] Kod varijanata policentričnog jezika je, dakle, normalna pojava da se svaka od njih nezavisno kodificira.

Vidi još[uredi]

Izvori[uredi]

  1. ↑ Blum 2002, str. 124.
  2. ↑ 2,0 2,1 Clyne, Michael G., ed. (1992) (engleskom). Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations. Contributions to the sociology of language 62. Berlin & New York: Mouton de Gruyter. str. 481. ISBN 3-11-012855-1 nevaljani ISBN. OCLC 24668375. http://books.google.hr/books?id=wawGFWNuHiwC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false Pristupljeno 15. rujna 2014 
  3. ↑ Glück, Helmut, ed. (2000) (njemačkom). Metzler Lexikon Sprache (2. izd. ed.). Stuttgart: J.B. Metzler. str. 535. ISBN 978-3-476-01519-8 nevaljani ISBN. OCLC 44088332 
  4. ↑ Bußmann, Hadumod, ed. (2002) (njemačkom). Lexikon der Sprachwissenschaft (3. izd. ed.). Stuttgart: Alfred Kröner. str. 521–522. ISBN 978-3-520-45203-0 nevaljani ISBN. OCLC 52379933 
  5. ↑ Ammon 1995, str. 42–49.
  6. ↑ Stepanov, Georg V. (1969). "Social’no-geografičeskaja differenciacija ispanskogo jazyka na urovne nacional’nych variantov" (ruskom). Voprosy social’noj lingvistiki (Lenjingrad): 284–308 
  7. ↑ Riesel, Elise (1962). "Nacional’nye varianty sovremennogo nemeckogo jazyka" (ruskom). Inostrannye jazyki v schkole 6: 103–110 
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 Stewart, William A. (1968). "A Sociolinguistic Typology for Describing National Multilingualism". Unutar Fishman, Joshua A., ur. (engleskom). Readings in the Sociology of Language. The Hague, Paris: Mouton. str. 534. OCLC 306499 
  9. ↑ 9,0 9,1 Kloss 1976, str. 310–312.
  10. ↑ Gröschel 2009, str. 78.
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 11,3 Ammon 1995, str. 496.
  12. ↑ Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam. Rotulus Universitas. Zagreb: Durieux. str. 96, 294–301. ISBN 978-953-188-311-5 nevaljani ISBN. OCLC 729837512. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2012. http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf Pristupljeno 16. rujna 2014 
  13. ↑ Ammon 1995, str. 484.
  14. ↑ Ammon 1995, str. 494–495.
  15. ↑ Ammon 1995, str. 498.
  16. ↑ "Vsaj dva tuja jezika". Ljubljana: Delo. 26. veljače 2004. str. 9. ISSN 1580-5352 nevaljani ISSN 
  17. ↑ Ammon 1995, str. 497.
  18. ↑ Blum 2002, str. 170.
  19. ↑ Ammon 1995, str. 496–497.
  20. ↑ Kloss 1976, str. 312.
  21. ↑ Kloss 1976, str. 310.
  22. ↑ Ammon 1995, str. 158–159.
  23. ↑ Pohl, Hans-Dieter (1998). "Hochsprache und nationale Varietät: sprachliche Aspekte". Unutar Kettemann, Bernhard; de Cillia, Rudolf; Landsiedler, Isabel, ur. (njemačkom). Sprache und Politik: Verbal-Werkstattgespraeche. Sprache Im Kontext ; vol 3. Frankfurt am Main: Peter Lang. str. 11. ISBN 978-3-631321-53-9 nevaljani ISBN. OCLC 40043817 
  24. ↑ 24,0 24,1 Clyne 2001, str. 289.
  25. ↑ 25,0 25,1 25,2 25,3 25,4 Mattusch, Hans-Jürgen (1999) (njemačkom). Vielsprachigkeit: Fluch oder Segen für die Menschheit?. Hallesche Sprach- und Textforschung ; vol 6. Frankfurt am Main & New York: Peter Lang. str. 74–75. ISBN 978-3-631305-87-4 nevaljani ISBN. OCLC 41833467 
  26. ↑ Wiesinger, Peter (1988). "Die deutsche Sprache in Österreich". Unutar Wiesinger, Peter, ur. (njemačkom). Das österreichische Deutsch. Schriften zur deutschen Sprache in Österreich ; vol 12. Wien & Köln & Graz: Böhlau. str. 10. ISBN 978-3-205073-22-2 nevaljani ISBN. OCLC 19903129 
  27. ↑ Földes, Csaba (2002). "Deutsch als Sprache mit mehrfacher Regionalität: Die diatopische Variationsbreite" (njemačkom). Muttersprache (Wiesbaden) 112 (3): 225. ISSN 0027-514X nevaljani ISSN 
  28. ↑ Sonderegger, Stefan (1985). "Die Entwicklung des Verhältnisses von Standardsprache und Mundarten in der deutschen Schweiz". Unutar Besch, Werner; Reichmann, Oskar; Sonderegger, Stefan, ur. (njemačkom). Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung. Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2. Berlin & New York: de Gruyter. str. 1890–1901. ISBN 3-11-009590-4 nevaljani ISBN. OCLC 610943208 
  29. ↑ Wiesinger, Peter (1985). "Die Entwicklung des Verhältnisses von Mundart und Standardsprache in Österreich". Unutar Besch, Werner; Reichmann, Oskar; Sonderegger, Stefan, ur. (njemačkom). Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung. Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2. Berlin & New York: de Gruyter. str. 1944–1945. ISBN 3-11-009590-4 nevaljani ISBN. OCLC 610943208 
  30. ↑ Reiffenstein, Ingo (2001). "Das Problem der nationalen Varietäten" (njemačkom). Zeitschrift für deutsche Philologie (Berlin) 120 (1): 88. ISSN 0044-2496 nevaljani ISSN 
  31. ↑ Haji Omar, Asmah (1992). "Malay as a pluricentric language". Unutar Clyne, Michael G., ur. (engleskom). Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations. Contributions to the sociology of language 62. Berlin & New York: Mouton de Gruyter. str. 403–406. ISBN 3-11-012855-1 nevaljani ISBN. OCLC 24668375. http://www.google.hr/books?hl=hr&lr=&id=wawGFWNuHiwC&oi=fnd&pg=PA401&dq=#v=onepage&q&f=false Pristupljeno 17. rujna 2014 
  32. ↑ Gröschel 2009, str. 77–78.
  33. ↑ Clyne 2001, str. 288.
  34. ↑ Ammon 1995, str. 459.
  35. ↑ Kordić, Snježana (2009). "Policentrični standardni jezik". Unutar Badurina, Lada; Pranjković, Ivo; Silić, Josip. Jezični varijeteti i nacionalni identiteti. Zagreb: Disput. str. 88. ISBN 978-953-260-054-4 nevaljani ISBN. OCLC 437306433. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2012. http://bib.irb.hr/datoteka/426269.POLICENTRICNI_STANDARDNI.PDF Pristupljeno 16. rujna 2014 

Vanjske poveznice[uredi]

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Policentrični_standardni_jezik&oldid=363250"