Dvorac Montsoreau: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
 
Redak 54: Redak 54:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Château de Montsoreau}}
 
* [http://www.chateau-montsoreau.com Službena web stranica] {{eng oznaka}} {{fra oznaka}}
* [http://www.chateau-montsoreau.com Službena web stranica] {{eng oznaka}} {{fra oznaka}}



Posljednja izmjena od 18. studeni 2021. u 05:03

Dvorac Montsoreau
fr: Château de Montsoreau
{{{opis slike}}}
Dvorac Montsoreau
Osnovan 8. travanj 2016.
Smještaj Francuska
Dolina rijeke Loire
Montsoreau
Montsoreau na karti Francuska
Montsoreau
Montsoreau
Vrsta Muzej moderne umjetnosti
Muzej suvremena umjetnosti
Broj posjetitelja 50.000 (2018.)
Ravnatelj Philippe Méaille
Kustos Marie-Caroline Chaudruc
Službena stranica chateau-montsoreau.com

Dvorac Montsoreau (francuski: Château de Montsoreau) je francuski dvorac na oko 250 km jugozapadno od Pariza u gradu Montsoreauu, regija Pays de la Loire, u dolini Loire. Prijelazna građevina između utvrde i vile jedini je od svih dvoraca Loire koji je sagrađen na samom koritu rijeke Loire.

Mnogo je puta je ovjekovječen. Najprije ga spominje Alexandre Dumas u svom romanu Gospa od Monsorea koji je napisan između 1845. i 1846.[1] Naslikao ga je i slikar William Turner u akvarelu, a François Rabelais ga u Gargantui daje kao nagradu Ityboleu nakon njegove pobjede. Auguste Rodin ga idealizira na crtežu sačuvanom u muzeju Rodin.

Povijesni spomenik od 1862., Dvorac Montsoreau od 2016. godine ugošćuje Muzej Muzej suvremene umjetnosti – Dvorac Montsoreau. Zbirka je jedna od najvećih zbirki konceptualne umjetnosti u svijetu.

Grad Montsoreau i dvorac Montsoreau je 2000. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.[2][3][4][5]

Povijest[uredi]

Sagradio ga je sredinom 15. stoljeća Jean Chambésa, prvi savjetnik i diplomat Karla VII. na mjestu starije zgrade. Strateški položaj dvorca štitio je put od Chinona do Saumura. Nakon Francuske revolucije dvorac je bio podijeljen između nekoliko vlasnika. Prostori dvorca služili su kao stanovi i skladišta dok se zgrada nije srušila. Poslije ga je francuski departman Maine-et-Loire kupio i obnovio.

Galerija[uredi]

Izvori[uredi]

Vidi još[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]