Razlika između inačica stranice »Renault R25«

**Renault R25**
Kategorija	Formula 1
Konstruktor	Renault
Dizajner(i)	Bob Bell (tehnički direktor); Tim Densham (šef dizajnerskog tima)
Tehnički podaci
Šasija	U potpunosti izgrađena od karbon-fiberskih vlakana i aluminijskih dijelova kako bi bolid bio što lakši, čvršći i pružao bolje vozne performanse, zajedno motor RS25 je potpunosti prilagođen novoj R25 šasiji
Dužina	4800 mm
Širina	1800 mm
Visina	950 mm
Motor	RS25, atmosferski 3-litarski V10 motor s cilindrima pod 'V' kutem od 72°
Mjenjač	Prijenos snage motora koristi 6-brzinski poluautomatski mjenjač s jednom brzinom za vožnju unatrag
Težina	605 kg (uključujući vozača , kameru i balast)
Gume	Michelin M
Povijest natjecanja
Momčad	Mild Seven Renault F1 Team
Vozači	5. Fernando Alonso; 6. Giancarlo Fisichella
Prva utrka
Konstruktorsko prvenstvo	1. (2005.)
Vozačko prvenstvo	1. (2005., Fernando Alonso)

Trenutačna izmjena od 05:11, 3. studenoga 2021.

Renault R25, ili R25 je bolid francuske momčadi Renault F1 za sezonu 2005. Renault je 1. veljače 2005. na Grimaldi forumu u Monte Carlu predstavio bolid R25.^[2]

Bolid

Datoteka:Alonso 2005 British Grand Prix (2).jpg

R25 na Silverstoneu u Velikoj Britaniji.

Šasija i motor

Bolid koji je prekinuo petogodišnju Ferrarijevu dominaciju, Renaultov R25 bio je lijep koliko i brz, a nastao je kao produkt inovativnog razmišljanja i maksimalne prilagodbe Michelinovim gumama. Čitavim projektom koordinirao je tehnički direktor Bob Bell te šef dizajnerskog tima Tim Densham. Razlikovao se po načinu konstrukcije prednjeg ovjesa, korištenja tzv. V-kobilice, te po vrlo fluidnoj i naprednoj aerodinamici pokrova bolida. R25 bolid imao je potpuno novi integrirani elektronski sustav koji je optimiziran za njihov isto tako RS25 motor. Radi se o V10 motoru čiji su cilindri pod 72°, a s obzirom da tadašnjim novim pravilima kažu kako jedna mašina mora izdržati najmanje dvije utrke, nove izdržljivi Renaultovi motori "baždarene" su na više od 1.400 kilometara.^[3]

R25 je imao poseban sustav dotoka goriva, koji je još više usavršen tako da dodatno smanjuje rizik zapaljenja te eventualne ozljede vozača. Sustav hlađenja ima odvojene uljne i vodene "radijatore" smještene s bočnih strana bolida, koji se hlade zrakom koji prilikom vožnje ulazi kroz zračne usisnike. Za kočioni sustav, koji koriste karbonske diskove i pločice, zaslužni su Hitco i AP Racing.^[4]

Livreji

R25 i dalje je nosio boje glavnog sponzora Renault F1 Teama, proizvođača cigareta Mild Seven.

Vozačke promjene

Jarno Trulli je prije završetku sezone 2004. objavio da će sigurno napustiti ekipu Renaulta, i da će najvjerojatnije preći u momčad Toyote.^[5] Na prezentaciji bolida objavljeno je da će uz Alonsa, drugo vozačko mjesto pripasti povratniku u ekipu Giancarlu Fisichelli.^[6]

Sezona 2005.

Fisichella je osvojio prvu veliku nagradu za Renault u Melbournu 2005., a samim time otkrio nevjerojatan potencijal R25. Na postolju se uz Fisichellu popeo i njegov kolega Alonso, te vozač Ferrarija Rubens Barrichello.^[7] Bolid R25 Fernanda Alonsa slavio je i na drugoj utrci na VN Malezije i dokazao da zasluženo stoje na vrhu postolja, dok je Alonso stigao do svoje druge pobjede u karijeri.^[8] Renaultova dominacija nastavila se i na VN Bahreina gdje je Alonso stigao do nove pobjede, a Fisichella je odustao.^[9] Ista situacija dogodila se i na VN San Marina nekoliko tjedana kasnije, iako je s pole positiona krenuo Kimi Räikkönen u McLarenu.

Odlična suradnja Alonsa i Fisichelle dovele su Renault do svjetskog trona Formule 1 i time prekinuli višegodišnju dominaciju Ferrarija.

Na VN Španjolske pred domaćom publikom Alonso nije stigao do pobjede, ispred njega se isprječio Räikkönen, dok je Fisichella bio peti.^[10] R25 također je bio konkurentan i na VN Monaka, ali u samoj završnici utrke Alonso je pao na četvrto mjesto zbog istrošenosti guma. Fisichella je u Monaku odvozio svoju najslabiju utrku sezone, te završio na 12. mjestu.^[11]

Renaultu se ono što se dogodio u Monaku vratilo na VN Europe u Nürburgringu. Pobjednik utrke je zamalo bio Räikkönen, no on je izletio sa staze u posljednjem krugu, nakon što je posljednjih 15-ak krugova imao problema s velikim vibracijama zbog oštećene prednje desne gume. Na račun Raikkonena, pobjednik utrke postao Alonso i ubilježio četvrtu pobjedu sezone.^[12]

Räikkönenov MP4-20 se nakon uvodnih nekoliko utrka pretvorio u Renaultovu najveću konkurenciju za osvajanje pojedinačnog i konstruktorskog naslova. Räikkönen je u Kanadi iskoristio odustajanje Renaultovih vozača i uspio smanjiti svoj zaostatak u odnosu na Alonsa na 22 boda. Dok je poretku konstruktora McLaren svoj zaostatak za Renaultom smanjio na 23 boda.^[13] Na stazi Indianapolis za VN SAD-a, iako su se na kvalifikacijama Fisichella i Alonso plasirali na četvrto odnosno šesto mjesto, oba Renaulta nisu startali utrku jer FIA-a nije dopustila Michelinu da doveze nove gume iz Francuske.^[14] Renault je ono što je izgubio u SAD-u nadoknadio na domaćoj stazi Magny-Coursu na VN Francuske i suvereno stigao do pete pobjede u sezoni.^[15] Alonso je na utrci za VN Velike Britanije stigao do drugog mjesta i za Raikkonenom povećao prednost u ukupnom poretku na 28 bodova.^[16] Alonso je bio pobjednik i na VN Njemačke na stazi Hockenheim i to je bila njegova šesta pobjeda sezone, a odustajanjem Räikkönena zbog motora približio se osvajanju pojedninačnog,^[17] dok je Fishicella bio odličan četvrti te pomogao također Renaultu u borbi za kontruktorski naslov. Alonso je, kao Fisichella, utrku na stazi Hungaroring završio bez bodova, te time natrag u igru za naslov vratio McLaren.^[18] U sljedeće 2 od 3 utrke na pobjedničkom tronu bio je Räikkönen (jednom Montoya), no Alonso je marljivo sakupljao bodove te do VN Brazila stigao do prvog naslova svjetskog prvaka Formule 1.^[19] Renault je do naslova konstruktorskog prvaka stigao u Kini, na posljednjoj stazi u kalendaru F1.^[20]

Zanimljivosti

Richard Hammond iz poznate emisije Top Gear odvozio je 2 kruga na Silverstoneu u Renaultovom F1 bolidu R25.^[21]

Potpuni popis rezultata u F1

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina	Momčad	Motor	Gume	Vozači	1	2	3	4	5	6	7	8	9	10	11	12	13	14	15	16	17	18	19	Bodova	Poredak
2005.	Mild Seven Renault F1	Renault V10	M		AUS	MAL	BHR	SMR	ŠPA	MON	EUR	KAN	SAD	FRA	VBR	NJE	MAĐ	TUR	ITA	BEL	BRA	JAP	KIN	191	1.
				Fernando Alonso	3	1	1	1	2	4	1	Ret	DNS	1	2	1	11	2	2	2	3	3	1
				Giancarlo Fisichella	1	Ret	Ret	Ret	5	12	6	Ret	DNS	6	4	4	9	4	3	Ret	5	2	4

Izvori

Vanjske poveznice

Službena stranica Renault F1 Team

[1] FIA objavila provizornu listu vozaèa F1 za 2005. godinu

[2] Renault predstavio novi bolid

[3] Renault "naciljao" pobjedničku titulu

[4] Tehničke specifikacije Renaulta R25

[5] Trulli odlazi iz Renaulta na kraju sezone

[6] Renault objavio vozačku postavu za 2005.

[7] Fisichella i Renault najsretniji i najspretniji

[8] Fernando Alonso dominantan u Maleziji

[9] VN Bahreina: Nastavlja se Renaultova dominacija

[10] Raikkonen se dokazao pobjedom u Španjolskoj

[11] V.N. Monaka - Monte Carlo - 2005.

[12] V.N. Njemačke - Nürburgring - 2005.

[13] Kimi Raikkonen pobjednik VN Kanade!

[14] Jarno Trulli kreće s prve pozicije

[15] Alonso brzo ali sigurno do pobjede na Magny-Coursu

[16] Montoya slavio na Silverstoneu, Alonso drugi

[17] Alonso po šesti put pobjednik, Kimi odustao

[18] Raikkonen razbio dosadu

[19] Alonso svjetski prvak!

[20] Renault uzeo sve!

[21] Kako je voziti bolid Formule 1

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

@@ Redak 172: / Redak 172: @@
 == Vanjske poveznice ==
-{{commonscat|Renault R25}}
 *[http://www.renaultf1.com/ Službena stranica Renault F1 Team]