Čik (rijeka)
| Duljina | 102 km |
| Nadm. visina izvora | 128 m |
| Nadm. visina ušća | 74 m |
| Površina porječja | 637 - 750 km2 |
| Izvor | pustara kod Čikerije |
| Ušće | kod Bačkog Petrovog Sela |
| Pritoci | Stipić, Kiš, Vereb, Gece |
| Brane | kod Čantavira i ušća |
| Države | Mađarska, Srbija |
| Slijev | Crnomorski |
| Ulijeva se u | Tisu |
| Plovna od − do | – |
Čik (mađ. Csik-ér) je rijeka u Bačkoj. Nalazi se na zaravni Telečkoj (Bačka praporna zaravan) i dolnjoj Bačkoj. Dionica u Mađarskoj je duga 12 km, a vojvođanska je 90 km. Porječje joj je površine od 637 do 750 kilometara četvornih.[1]
Ime
Ime je dobila prema naselju koje je postojalo u srednjem vijeku imena Čik (mađ. Csik). Nalazilo se zapadno-sjeverozapadno od ušća. Zabilježeno je u zemljovidima s konca 17. i početka 18. stoljeća. Prema pedološkim podatcima, tu su rasle listopadne šume koje povijesni izvori ne spominju. Vodom se napaja iz pritoka i atmosfere. Dostatna količina vode bila je uglavnom na nizvodnoj dionici.[1]
Prema drugima, ime je od mađarske reči csikó što znači "ždrijebe". Treći povezuju ime s vrstom ribe ribe čikovim (Misgurnus fossilis) kojoj je ovde tipično stanište. U prošlosti je Čik bio vrlo bogat ovom ribom muljevitih bara, ali je ona danas u čitavom toku Čika sve rjetkija pojava.
Općenito
Teče od pustare Čikerije.[2][1] Na izvorištu je potok s dvama krakovima[1], u sjeveroistočnom dijelu Subotičke pješčare. Rijeka nema klasični izvor, nego se napaja podzemnim vodama koje polako ili pod tlakom izviru u prapornim udolinama. Izvorište je na visini od oko 128 m a rječica poprima elemente tipičnog potoka u blizini zaseoka Čikerije i Kobina Sela.[3] Protječe zapadno od Subotice. [1] Teče prema jugoistoku pokraj Verušića i Naumovićeva.[3] U dionici između Višnjevca i Čantavira u nju utječe šest pritoka (doline Stipić, Kiš, Vereb, Gece i još dvije). U tom dijelu je otok na Čiku. [1] U blizini Čantavira i Bačkog Dušanova poprima dimenzije manje rijeke. Radi reguliranja toka, sagrađene su brane sa obije strane kod Čantavira i u blizini ušća.[4] Čik dalje teče pored Tornjoša, Svetićeva i Obornjače, a kod Bačkog Petrovog Sela se uliva u Tisu na nadmorskoj visini od 74 metra. Kod Bačkoga Petrova Sela se ulijeva u Tisu. Zagađena je jer u nju utječu otpadne vode priobalnih naselja i subotičke tvornice umjetnih gnjojiva Azotare.[1]
Početci reguliranja vodotoka sežu u 1899. godinu. Taj prvi zahvat zgotovljen je 1907. godine. Nova regulacija poduzeta je 1958.. Zadnja je okončana 1980. završetkom gradnje akumulacijskog jezera kod Svetićeva.[1]
U donjem dijelu toka na obalama raste gusta trava do dubine od 2-4 metra. U Čiku živi nekoliko vrsta ribe kao što su linjak, štuka i šaran.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 L. Hovány: Čik u: (glavni urednik Slaven Bačić): Leksikon podunavskih Hrvata — Bunjevaca i Šokaca 5 C – Ć. Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2006., str. 41. ISBN 978-86-85103-03-2 (cjelina). Pristupljeno 16. siječnja 2026.
- ↑ Vode Vojvodine. Arhivirano s izvornika 1. siječnja 2014. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ 3,0 3,1 Jovan Đ. Marković: Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije; Svjetlost-Sarajevo. 1990. ISBN 978-86-01-02651-3
- ↑ Mol na Tisi. Arhivirano s izvornika 4. ožujka 2016. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
Literatura
- (glavni urednik Slaven Bačić): Leksikon podunavskih Hrvata — Bunjevaca i Šokaca 5 C – Ć Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2006., str. 41. ISBN 978-86-85103-03-2 (cjelina).
- Jovan Đ. Marković Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije; Svjetlost-Sarajevo. 1990. ISBN 978-86-01-02651-3
- Šehić, Denis i Šehić Demir (2007): Atlas Srbije, MondeNeuf, Beograd