Zvonimir Pelajić
| Zvonimir Pelajić | |
| Rođenje | 1950. |
|---|---|
| Smrt | 28. veljače 2016. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | pedagog, muzikolog |
| Portal o životopisima | |
Zvonimir Pelajić (Plavna, 1950. - Plavna, 28. veljače 2016., Plavna),[1] umirovljeni nastavnik glazbenog iz Plavne.[2] Bio je istaknuti hrvatski djelatnik u kulturi.[3] Višegodišnji zborovođa i orguljaš u župnoj crkvi sv. Jakova u Plavni.[1]
Životopis
Rođen u Plavni. U Osijeku završio teorijski odjel Srednje glazbene škole. Za boravka u Osijeku počeo je učiti esperanto. U Beogradu završio prvi stupanj Fakulteta glazbene umjetnosti. Nakon toga radio je u BiH u Višegradu dvije godine, nakon čega se vratio u rodnu Plavnu gdje je predavao glazbenu kulturu u mjesnoj osnovnoj školi sve do umirovljenja. [1] Esperanto je diplomirao na Hrvatskom esperanto institutu u Zagrebu te je u više škola održavao tečajeve esperanta.[1]
Aktivni sudionik života hrvatske zajednice od 1990. godine, kada je osnovan Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Inicijator osnutka Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva 'Matoš' u Plavni u kome je bio vidljivo angažiran. Redoviti dopisnik Hrvatske riječi otkad je taj tjednik počeo izlaziti. Pisao je priloge o raznim događanjima, priosnio je hrvatskoj zajednici vlastitim razmišljanjima i pogledima. Autor je članaka o pojedinim, često prešućivanim velikanima, čija su djela i zasluge zanemarene u hrvatskoj i široj zajednici. Na njegovu inicijativu nastala je manifestacija 'Dani dr. Josipa Andrića i A. G. Matoša', koja se svake godine održava u Plavni. [3]
Dao je veliki doprinos u radu HKUPD-a „Matoš” iz Plavne, u čijoj se organizaciji održavaju se Dani Antuna Gustava Matoša i Josipa Andrića.[4] Bio je sudac za dodjelu nagrada na natječaju za najlipšu neobjavljenu pismu na šokačkoj ikavici na Šokačkoj večeri.[5] Suradnik je godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata[6] Pisao je za subotičku Hrvatsku riječ. Suradnik je na projektu Leksikona podunavskih Hrvata, Bunjevaca i Šokaca.[7] Prilozi su mu objavljeni i u Časopisu za književnost i umjetnost Nova riječ (Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata), katoličkom mjesečniku Zvonik i povremeno u Glasu ravnice. Suautor je monografije o Matošu. Sa skupinom autora prilozi mu se nalaze u knjizi Priča o fotografiji Dražena Prćića. [1] Izlagao je na znanstvenim skupovima i okruglim stolovima, sudjelovao na predstavljanjima knjiga na književnim večerima, a iznimno se angažirao u istraživanju kulturne baštine Hrvata u Bačkoj. Sudionik Dana Balinta Vujkova u Subotici, Međunarodnog okruglog stola Urbani Šokci u Somboru i Osijeku, Međunarodnog skupa o pasionskoj baštini i dr. [1] Zaslužan za uspostavu znanstveno-kulturnih sveza s ustanovama, poput Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu te s Društvom A. G. Matoša u Tovarniku i UG Šokačka grana u Osijeku. [1]
U Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata bio je u dva mandata bio član Upravnog odbora (2008.–2016.). [3]
Hrvatsko narodno vijeće Republike Srbije 2014. ga je godine nagradilo priznanjem „Dr. Josip Andrić“ za doprinos hrvatskoj kulturi.[8], prigodom proslave Dana izbora za prvo Hrvatsko nacionalno vijeće. Za nagradu ga je kandidirao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. [3]
Pokopan je 1. ožujka 2016. u Plavni.[3]
Postumno je objavljena knjiga njegovih tekstova Kronike zavičajnih refleksija. Izašla je početkom lipnja 2018. godine iz tiska, u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i HKUPD-a Matoš iz Plavne a kao prva u Biblioteci Baštinski zapisi. Tekstove za knjigu je izabrala i priredila Katarina Čeliković, recenzentice su Sonja Periškić i Ljubica Vuković Dulić, urednik je Tomislav Žigmanov dok je likovna oprema rad Darka Vukovića. Tematske cjeline su tematski grupiranih u sljedeće cjeline: Sadržajne sastavnice kulturnog prostora bačkih Hrvata, Crtice o umjetničkim praksama, Foto kronike male zavičajne povijesti i Zapisi o knjigama suzavičajnika. Važan je prinos kulturne povijesti bačkih Hrvata, napose Šokaca iz Plavne, Vajske i Bođana. Djelo potvrđuje autorovu zainteresiranost za zapisivanje i popularizaciju zavičajnih povijesti, osobito tih triju sela. "Nastojeći zapisati, trudio se promišljati i oživljavati ono zaboravljeno ili prešućeno."[9]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije Preminuo Zvonimir Pelajić, 29. veljače 2016. (pristupljeno 1. ožujka 2016.)
- ↑ Obilježen Dan izbora prvoga saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, Hrvatska nezavisna lista Subotica/Hrvatske novine, 14. prosinca 2014.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Radio Subotica na hrvatskom jeziku Preminuo Zvonimir Pelajić, 1. ožujka 2016. (pristupljeno 1. ožujka 2016.)
- ↑ Dodijeljena priznanja zaslužnim članovima hrvatske zajednice u Srbiji za 2014., Hrvatsko kulturno vijeće, piše: Zlatko Ifković, 15. prosinca 2014.
- ↑ U Sonti održano „VIII. Šokačko veče“ , ZKVH
- ↑ Godišnjak Sadržaji brojeva
- ↑ Jezik u temelju hrvatske samobitnosti i povijesti na prostoru Bačke i Podunavlja, 30.07.2011.
- ↑ Obilježen Dan izbora prvoga saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, Hrvatska nezavisna lista Subotica/Hrvatske novine, 14. prosinca 2014.
- ↑ Kronike zavičajnih refleksija . Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Nedatirani članak. Pristupljeno 14. travnja 2022.