Zucchero

Zucchero Fornaciari
Ime u rodnom listu	Adelmo Fornaciari
Poznat/a i kao	Zucchero
Rođen/a	25. rujna, 1955.
Žanr/ovi	Rock ; Blues ; Balade ; Gospel
Zanimanje	Glazbenik
Instrument	Gitara
Djelatno razdoblje	1970. do danas
Producentska kuća	Polydor ; Universal Music Group
Internetska stranica	www.zucchero.it
	Portal o glazbi
	Portal o životopisima

Adelmo Fornaciari ili jednostavno Zucchero (Reggio Emilia, 25. rujna 1955.) je talijanski rock glazbenik, koji svoje nadahnuće često pronalazi u gospelu, bluesu i rocku.

Karijera

Uspjeh u Italiji

Karijeru je započeo 1970.-tih s različitim grupama probao se probiti za veće gaže. Nakon nekoliko promjena grupa skrasio se u grupi pod imenom "Taxi" s kojom je 1981. godine osvojio glazbeni festival u Castrocarou. Na poznatom Sanremo festivalu pojavio se 1982. godine s pjesmom "Una notte che vola via" te 1983. godine s pjesmom "Nuvola" na "Festivalu dei Fiori". Njegov prvi album "Un po' di Zucchero" izašao je iste godine te je doživio nenadani uspjeh.

1984. godine seli se u SAD u Kaliforniju gdje se sastaje s talijanskim glazbenim producentom Corradom Rusticiem te sklapa suradnju. Rezultat te suradnje viđen je već sljedeće godine kada Zucchero sklapa posao s basistom Randyem Jacksonom s kojim radi album "Zucchero & The Randy Jackson Band" iz kojeg proizlazi pjesma "Donne" koja postaje hit u Italiji.

Iako "Zucchero & The Randy Jackson Band i Rispetto" postaje veliki komercijalni uspjeh, album "Blue's" iz 1988. godine postaje najprodavaniji album u povijesti Italije ikada te Zucchero postaje slavan čak i izvan Italije. 1989. sa svojim bendom Zucchero radi album "Oro incenso e birra" u Memphisu. Taj album, koji je nadahnut američkom soul glazbom je čak uspio pribaviti jednog od najboljih gitarista svijeta Erica Claptona koji se rado odazvao Zuccheru. Taj album je jedan od najuspješnijih u Zuccherovoj karijeri.

Svjetski uspjeh

Zucchero na koncertu

Nakon prodaje dvaju albuma u milijunskim primjerima Zuccheru nije bilo teško sklopiti glazbenu suradnju s mnogim poznatim glazbenicima svijeta, pa je tako radio s Joe Cockerom, Stevie Ray Vaughanom, Eric Claptonom i Miles Davisom. Od 1990. godine Zucchero je pokušao zavladati preostalim europskim glazbenim tržištem. 1990. godine napravio je kompilaciju dvaju najuspješnijih albuma i pretvorio ih u "Zucchero Sings his Hits na Engleskom" koje je preveo Frank Musker te je puštena u prodaju diljem svijeta.

S Paulom Youngom Zucchero je u duetu otpjevao svoj najveći hit "Senza una donna" koji je došao u top 10 na tadašnjoj ljestvici u Europi. Kasnije je snimio specijalni album zvan "Zu & Co". Između 1991. i 1993. godine Zucchero je nastavljao snimati duete s poznatim svjetskim glazbenicima pa je tako snimio duete sa Stingom, Lucianom Pavarottiem, mladim Andreom Bocelliem, Elthonom Johnom, Brianom Mayom i ostalima.

1992. godine nastupio je s ostalim zvijezdama na koncertu u povodu smrti frontmena Queena Freedia Mercurya. Kasnije je snimio ponovno album zvan "Miserere" na kojem se pojavio Bono Vox iz grupe U2 u duetu s Zuccherom. Svirao je i na 25. godišnjici Woodstocka. Tokom godina Zucchero je napravio mnogo svjetski poznatih albuma koji su se prodavali u milijunskim primjercima.

Privatni život

U privatnom životu Zucchero je jako dobar s talijanskim kolegom Erosom Ramazzottiem s kojim djeluje na mnogim humanitarnim akcijama. 2009. godine skupila se talijanska reprezentacija zvijezda protiv hrvatske reprezentacije zvijezda na Poljudu u Splitu u kojoj Zucchero ipak nije igrao zbog nedostatka fizičke spreme u 54 godini.