Zrinka Radunić (Metković, 19. siječnja 1972.), hrvatska konzervatorica.[1]
Životopis
Rodila se je rođena 19. siječnja 1972. u Metkoviću. Nakon osnovne i srednje škole koju je pohađala u rodnom mjestu upisuje se na Arhitektonski fakultet u Zagrebu, gdje je i diplomirala 1997. godine. Višegodišnju praksu stiče u raznim projektnim uredima i arhitektonskim biroima te u timu autora Darija Gabrića i Ante Kuzmanića na arhitektonskim natječajima osvaja prve nagrade za Zgradu tri fakulteta na Sveučilišnom kampusu Visoka u Splitu, dječji vrtić u naselju Lanište u Zagrebu i za stambeno-poslovnu zgradu Dražanac u Splitu. Od 2010. godine zaposlena je u Konzervatorskom odjelu u Splitu kao konzervatorica za nepokretna kulturna dobra u zvanju više stručne savjetnice. Članica je Udruženja hrvatskih arhitekata i Društva arhitekata Split.[1]
U svom višegodišnjem stručnom djelovanju obavljala je nadzor nad zaštitnim radovima u Splitu, Omišu, na otocima Visu i Šolti, između ostalog sanaciju Pavića mosta na rijeci Cetini, sanaciju kuće Miličević u Zvečanju, sanaciju kule Jerončin u Kostanjama, sanaciju kuće Bilić u Docu Donjem, sanaciju crkve svetog Mihovila i Kaštela Slavić u Grohotama na Šolti, tvrđave Starigrad iznad Omiša, crkve svetog Stjepana i Antuna u Jesenicama, crkve svetog Roka u Podstrani, crkve svetog Jure na Vršini iznad Podstrane, crkve svetog Mihovila u Žrnovnici i crkve svetog Mihovila u Omišu. Kao konzervatorica sudjelovala je u obnovi utvrde Gradina u Solinu, stare gradske vijećnice u Splitu, hotela i kavane „Central“ u Splitu, zgrade Združenog saveza u Livanjskoj ulici u Splitu, staroga groblja u Omišu, crkve sv. Mikule u Velom Varošu u Splitu, crkve Gospe od Betlema u Splitu, Botaničkog vrta u Splitu, glavnog pročelja zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu, Bedema Priuli u Splitu, crkve sv. Nikole u Dolu na otoku Visu i crkve sv. Nikole (Muster) u Komiži.[1]
Od 2016. godine vodila je i nadzirala izradu dokumentacije za obnovu kompleksa starog groblja u Omišu. Tijekom 2021. koordinirala je složene zahvate istraživanja i konzervatorsko-restauratorskih radova s radovima prezentacije čitavog lokaliteta koji povezuje povijesnu jezgru s novim dijelom grada.[1]
Nagrade i priznanja
- 2021.: Godišnja Nagrada Vicko Andrić, za vodstvo i nadzor izrade dokumentacije te koordinaciju složenih zahvata istraživanja i konzervatorsko-restauratorskih radova starog groblja u Omišu[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 "Nagrada Vicko Andrić" za 2021. - obrazloženje . Ministarstvo kulture i medija RH. 14. lipnja 2022. Pristupljeno 12. lipnja 2025.
- ↑ Objavljeni dobitnici „Nagrade Vicko Andrić“ za 2021. godinu. Ministarstvo kulture i medija RH. 27. srpnja 2022. Pristupljeno 12. lipnja 2025.
Iz uvjeta korištenja: " Sadržaji s ovih stranica (Ministarstva kulture) mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka. Međutim, korisnicima se savjetuje da provjere obavijesti o autorskim pravima pojedinih dokumenata i internetskih stranica koje se održavaju u okviru internetskog mjesta gov.hr. Dopušteno je stavljati poveznicu internet stranice Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske na druge stranice."