Zogu I.
| Zogu I. | |
|---|---|
| Ahmet-Zogu-1895---1961.jpg | |
| Ahmed-beg Zogu, 1920. godine | |
| kralj Albanaca | |
| Vladavina | 1. rujna 1928. – 9. travnja 1939. |
| Prethodnik | Vilim od Wieda |
| Nasljednik | Viktor Emanuel III. |
| predsjednik Albanije | |
| Vladavina | 31. siječnja 1925. – 1. rujna 1928. |
| predsjednik vlade Albanije | |
| Vladavina | 26. prosinca 1922. – 25. veljače 1924. |
| Vladavina | 6. siječnja 1925. – 1. rujna 1928. |
| Supruga | Géraldine Apponyi de Nagyappony |
| Djeca | |
| Leka od Albanije | |
| Puno ime | |
| Ahmed Muhtar Zogolli | |
| Dinastija | Datoteka:Great Arms of the House of Zogu.png Zogu |
| Otac | Kemal-paša Zogolli |
| Majka | Sadije Toptani |
| Rođenje | 8. listopada 1895. |
| Smrt | 9. travnja 1961. |
| Vjera | sunitski musliman |
Zogu I., rođen kao Ahmed-beg Zogu (Burgajet, 8. listopada 1895. – Suresnes, Pariz, Francuska, 9. travnja 1961.), albanski velikaš i državnik koji je obnašao dužnosti predsjednika vlade Republike Albanije (1922. – 1928.), predsjednika Republike Albanije (1925. – 1928.) i kralja Albanaca (1928. – 1939.). Uoči početka Drugog svjetskog rata, došao je u sukob s talijanskim fašističkim diktatorom Benitom Mussolinijem uslijed čega je Fašistička Italija osvojila Kraljevinu Albaniju te je Zogu I. morao pobjeći u inozemstvo. Poslije završetka rata, u Albaniji je uvedena diktatura komunističkog vođe Envera Hoxhe te je Zogu 1946. godine bio i formalno svrgnut s prijestolja. Ostao je živjeti u izbjeglištvu do kraja svoga života.[1]
Životopis
Predsjednik vlade i republike
Rodio se u albanskoj velikaškoj obitelji od oca Kemala-paše Zogollija i majke Sadije Toptani. Tijekom njegova ranog života Albanija je 1912. godine stekla neovisnost od Osmansko Carstva i ustrojila se kao kneževina. Za albanskog kneza bio je izabran njemački velikaš Vilim od Wieda (1914. – 1925.).
Ahmed-beg Zogu je naslijedio svog oca već 1911. godine. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu (1914. – 1918.) na strani Austro-Ugarske. Po završetku rata, postao je vođa reformističke Narodne stranke te je participirao u vlasti, prvo kao ministar unutrašnjih poslova (1920., 1921. – 1922.) i ministar rata (1921.) te kao predsjednik vlade (1922. – 1924.). Njegov autoritarni režim svrgnut je 1924. godine nakon čega je bio prisiljen otići u inozemstvo, pronašavši egzil u Kraljevini Jugoslaviji. Ubrzo se vratio u Albaniju, potpomognut jugoslavenskom vladom, nakon čega je srušio demokratsko-građanski režim Fana Nolija i nametnuo se za predsjednika republike.[2]
Popisao je ugovore s fašističkom Kraljevinom Italijom 1926. i 1927. godine, kojima je stavio zemlju pod talijansku zaštitu.
Kralj Albanaca i egzil
Godine 1928. proglasio se kraljem Albanaca pod kraljevskim imenom Zogu I. U međuvremenu je Italija ostvarila kontrolu nad albanskom vojskom i financijama te je naposljetku, 7. travnja 1939. godine Mussolini pretvorio Albaniju u talijanski protetkorat. Talijanski kralj Viktor Emanuel III. proglasio se kraljem Albanije, a Zogu I. je bio prisiljen otići u egzil. Po završetku Drugog svjetskog rata (1945.), vlast u Albaniji je preuzeo komunistički vođa Enver Hoxha te je Zogu I. i formalno abdicirao 1946. godine.[3] Ostatak života proveo je u izbjeglištvu u Francuskoj.
Obitelj
Kralj Zogu I. se oženio 27. travnja 1938. godine s mađarskom groficom Géraldinom Apponyi de Nagyappony († 2002.) s kojom je imao sina jedinca, prijestolonasljednika Leku (1939. – 2011.).