Zofia Mavar (Tarnow, 1947.), hrvatska arhitektica.[1]
Životopis
Rodila se je 1947. godine u Tarnowu, gradu na jugu Poljske, u kojem je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1970. stekla je diplomu magistra inženjera arhitekture na Arhitektonskom fakultetu tehničkog sveučilišta „T. Kosciuszko“ u Krakowu. Na istom se fakultetu, u Institutu za povijest arhitekture i konzervacije spomenika kulture, stručno usavršava 1983./'84., gdje tijekom osmomjesečnog znanstvenog staža specijalizira zaštitu integralnih vrijednosti prostora.[1]
Radno iskustvo započinje, odmah nakon diplomiranja, u Odjelu izrade dokumentacije i tehničkog nadzora u Gradskoj upravi za održavanje i obnovu stambenih objekata u Tarnowu (srednjovjekovni grad). Nakon preseljenja u Republiku Hrvatsku, godine 1973. zapošljava se u tadašnjem Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu na poslovima zaštite urbanih i ruralnih cjelina naselja. Od 1988. do 1991. koordinatorica je poslova na zaštiti spomeničkih cjelina i spomenika kulture u prostoru. Godine 1991. već kao djelatnica Ministarstva kulture koordinatorica je službe fizičke i tehničke zaštite graditeljske baštine, a od 1996. do 2004. načelnica Odjela za prostorno-planske mjere zaštite kulturne baštine te od 2004. do umirovljenja voditeljica Odjela za kulturnopovijesne cjeline.[1]
Svojim je angažmanom i stručnim radom u području prostorno-planskih mjera zaštite kulturne baštine doprinijela razvoju konzervatorske struke od 1970-ih stoljeća do 2012. godine, kada je umirovljena. Njezin stručni i znanstveni rad čini zaokruženu cjelinu koja problematizira razvoj urbanih i ruralnih cjelina naselja, prostorno-planske mjere zaštite kulturne baštine, istraživanje i analizu vojne arhitekture i opreme i ta cjelina ostaje trajno dobro Republike Hrvatske. Svojim radom izravno je doprinijela razvoju konzervatorske službe i sustava zaštite kulturne baštine, a posebice unaprjeđenju dokumentiranja, istraživanja, analize i valorizacije svih povijesnih vrijednosti prostora kulturnopovijesnih cjelina. tečena znanja i iskustva prenosila je mlađim kolegama konzervatorima. Publicirala je onda iznimno aktualne i relevantne konzervatorske teme i metodološke pristupe čime ih je učinila pristupačnijima široj stručnoj i zainteresiranoj javnosti. Doprinijela je reviziji evidencija dokumentiranosti hrvatske kulturne baštine, osobito kulturnopovijesnih cjelina ruralnih naselja i malih povijesnih gradova te razvoju metodologija valorizacije i obrade kulturnopovijesnih vrijednosti prostora, napose izrade konzervatorskih podloga.[1]
Gošća predavačica na nekoliko fakulteta u zemlji i inozemstvu: godine 2003. i 2005. na Odsjeku za povijest umjetnosti FF u Zagrebu i na Poslijediplomskom studiju zaštite kulturnih dobara 1990., 1992., 1995., 2003. istog fakulteta). Predavala na poslijediplomskim studijima Arhitektonskog fakulteta u Gliwicama u Poljskoj 1993. i 1994., Sarajevu 2003. i 2005. godine. Bila je mentoricom i konzultanticom na izradi više diplomskih, magistarskih i doktorskih radnja. Autorica je mnogih stručnih materijala u javnoj upotrebi; metodoloških osnova i uputa za obradu, dokumentiranje, zaštitu i uređenje graditeljske baštine, povijesnih cjelina i krajolika, više studija i pilot-projekata.[1]
radila je na nizu poslova i projekata inventarizacije, na evidenciji o stanju nepokretne kulturne baštine, njezinoj istraženosti i dokumentiranosti, na uspostavi niza metodoloških osnova kao što su: određivanje sadržaja konzervatorskih studija za planove prostornog uređenja svih razina, pristup terenskoj obradi i prikupljanju dokumentacije, pristup izradi povijesno-urbanističkih studija, pristup izradi elaborata za zaštitne radove na spomenicima kulture, pristup izradi elaborata o stanju spomenika graditeljske baštine i prostornih cjelina i drugih studija te je radila na uspostavi prostorno-planskih mjera zaštite povijesnih cjelina, zaštiti kulturnog krajolika, analizi i valorizaciji fortifikacijske arhitekture.[1]
U poratnom razdoblju devedesetih godina prošlog stoljeća, za potrebe obnove ratom uništenih ruralnih naselja Pakraca i Lipika, koordinirala je stručnu i katalošku obradu te izradu konzervatorskih osnova obnove naselja u kojima je, postavljanjem problemskih zadataka u vezi s pojedinim fazama procesa obnove stradalih područja, koristila komparativne primjere i metode primijenjene u obnovi porušenih gradova poslije Drugog svjetskog rata na području Poljske.[1]
Na istom principu koordinirala je izradu kataloga dokumentiranosti povijesnih ruralnih naselja na području istočne Slavonije, Posavine, ludbreške Podravine, Lonjskog polja i povijesnih naselja područja Grada Ivanić-Grada, kao i izradu Popisa nepokretnih kulturnih dobara Karlovačke županije u kojem je objavljeno stanje evidencije i pravna zaštita kulturnopovijesnih vrijednosti na prostoru Karlovačke županije. Kontinuirano je u svojoj bogatoj karijeri stručno sudjelovala i koordinirala proces izrade više od dvadeset konzervatorskih podloga za područje otoka Cresa i Lošinja, naselja Motovun, Nacionalnog parka Brijuni, otoka Suska, Općine Čilipi, Grada Daruvara, Općine Vojnić, Općine i naselja Dvor na Uni, Grada Ivanić-Grada, Karlovačke županije za potrebe izrade prostorno-planskih dokumenata u cilju uspostavljanja odgovarajućeg režima zaštite i uređenja analiziranih područja.[1]
Inicirala je i osmislila radionice za učenike strukovnih škola građevinsko-arhitektonskog smjera te interdisciplinarne radionice međunarodnog karaktera za konzervatore, studente, profesore i zainteresirane stručnjake zbog potreba poratne obnove, na području Osijeka, Lipika, napose Konavala, a koje su bile organizirane u sklopu programskih aktivnosti Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. U sklopu razvojnog i revitalizacijskog programa Vlade RH za Brijune 2001. godine Zofia Mavar pokreće i Međunarodne radionice arhitekture fortifikacija u suradnji s Javnom ustanovom Nacionalni park Brijuni, koje su se kontinuirano odvijale do 2016. godine na Brijunskom otočju, posebice na Malom Brijunu. Tijekom navedenog razdoblja velik broj studenata, profesora, kao i međunarodnih eksperata za fortifikacijsku arhitekturu, iz više europskih zemalja, sudjelovao je u istraživanju, stručnoj obradi i valorizaciji hrvatske fortifikacijske baštine Istre te je na taj način dokumentirano stanje i raznovrsnost pojavnosti navedene baštine za buduća stručna i znanstvena istraživanja. Rezultati rada navedenih multidisciplinarnih radionica i aktivnosti, zahvaljujući uredničkom angažmanu Zofie Mavar, publicirani su u biltenima. Valja istaknuti da je u razdoblju od 1993. do 2018. godine svojim stručnim angažmanom obilježila i rad Hrvatske sekcije ECOVAST-a.[1]
Radovi
Zofia Mavar svoja je stečena stručna znanja iz područja zaštite kulturne baštine zdušno dijelila u ulozi predavačice na brojnim stručnim i znanstvenim, domaćim i međunarodnim skupovima i konferencijama te nova saznanja, prakse i inicijative objavljivala u raznim stručnim publikacijama u zemlji i inozemstvu, čemu u prilog govori respektabilan bibliografski popis radova. Također je autorica i suautorica brojnih stručnih izložbi u zemlji i inozemstvu.[1]
Autoricom je i urednicom knjiga:[1]
1. Mavar, Zofia: Hrvatske obalne utvrde u 19. i 20. stoljeću, Povijesni arhiv Split, Split, 1993.
2. Mavar, Zofia: Katalog ruralnih naselja: Lonjsko polje, Ministarstvo kulture, Zagreb, 2001., Uprava za zaštitu kulturne baštine
3. Mavar, Zofia: Karlovačka županija: nepokretna kulturna dobra Ministarstvo kulture, Zagreb, 2001., Uprava za zaštitu kulturne baštine
4. Mavar, Zofia, Mutak, Katica: Katalog dokumentiranosti ruralnih naselja stradalih u ratu: Općina Sisak, Državna uprava za Zagreb, 1996.
5. Mavar, Zofia: Pakrac: konzervatorske osnove programa obnove naselja, Državna uprava za Zagreb, 1996.
6. Mavar, Zofia: Fort Verudela, Aquarium Pula; Zagreb, 2007., Odbor ICOMOS-a; Ministarstvo kulture
7. Mavar, Zofia: Grupa Barbariga - Zofia Mavar, Pula, Zagreb, 2009., Hrvatski odbor ICOMOS-a; Ministarstvo kulture
8. <a name="_Hlk170473135">Mavar,</a> Zofia (urednica): Međunarodna ljetna radionica arhitekture Konavle 1998./99., Zagreb, 2003.
9. Mavar, Zofia urednica): Međunarodna ljetna radionica studenata arhitekture i konzervatora kulturne baštine 2002/2003., Ministarstvo kulture, Zagreb, 2006.
10. Mavar, Zofia urednica): Međunarodna ljetna radionica studenata arhitekture i konzervatora kulturne baštine 2004., Ministarstvo kulture, Zagreb, 2009.
11. Mavar , Zofia (urednica): Međunarodna ljetna radionica arhitekture kulturne baštine (2005. Barbariga), Ministarstvo kulture, Zagreb, 2011.
12. Mavar, Zofia (urednica): Fort San Giorgio - Petar Puhmajer, Ministarstvo kulture, Zagreb, 2011., Hrvatski odbor ICOM
13. Mavar, Zofia: Međunarodna ljetna radionica arhitekture (2006.Verudela 2006. i 2008., Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2012.
14. Mavar, Zofia: Radionica: Fortifikacije i gradnja u kamenu (2014.: Brijuni), Javna ustanova Nacionalni park Brijuni, Pula, 2015.
15. Mavar, Zofia: Međunarodna ljetna radionica arhitekture (2013.; Pula): Fort Bourguignon, Ministarstvo kulture, Zagreb, 2016.
16. Mavar, Zofia: Baterija Giacone / Monte Peneda: 2008.-2016 Međunarodna ljetna radionica arhitekture (2001.-2016.; Brijuni) Javna ustanova Nacionalni park Brijuni, Zagreb, 2019.
17. Mavar, Zofia (urednica): Ivanić-grad: katalog/Marija Tusun…et al., Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Zagreb, 2008.
18. Mavar, Zofia (urednica): Katalog dokumentiranosti ruralnih naselja stradalih u ratu s uputama za obnovu: Istočna Slavonija/. Tekstovi, Katica Mutak, Zofia Mavar, Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Zagreb, 1998.
19. Mavar, Zofia: Katalog ruralnih naselja - Lonjsko polje, Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Zagreb, 2001.
Članci u časopisima i zbornicima:[1]
Nagrade i priznanja
1997. za svoj stručni doprinos u obnovi Republike Hrvatske 1997. odlikovana je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.[1]
2024. je dobila Nagradu Vicko Andrić za životno djelo, koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima koji su svojim izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.[1]
Izvori
Iz uvjeta korištenja: " Sadržaji s ovih stranica (Ministarstva kulture) mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka. Međutim, korisnicima se savjetuje da provjere obavijesti o autorskim pravima pojedinih dokumenata i internetskih stranica koje se održavaju u okviru internetskog mjesta gov.hr. Dopušteno je stavljati poveznicu internet stranice Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske na druge stranice."