Zlatni ljiljan bilo je vojno odlikovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Dodjeljivalo se vojnicima i oficirima za najsmjelije, najhrabrije i najtaktičnije ratne podvige. Odlikovanje Zlatni ljiljan može se porediti s nekadašnjim odlikovanjem Narodni heroj u SFRJ.
Iako je u početku Zlatni ljiljan bilo najviše ratno priznanje, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je 14. aprila 1994. godine usvojilo Uredba o odlikovanjima, kojim se kao najviše priznanje isklučivo spominje Orden heroja oslobodilačkog rata.
Zlatnim ljiljanom su ukupno odlikovane 1742 osobe.
Pravilnikom o dodjeli ratnog priznanja Zlatni ljiljan od 1. oktobra 1992. godine regulisani su kriteriji i druge stvari vezane za dodjelu ovog odlikovanja. Prema tom pravilniku odlikovanje Zlatni ljiljan je bilo pojedinačno ali i kolektivno priznanje. Usvajanjem novog Pravilnika o priznanjima i stimulativnim mjerama decembra 1992. ukidaju se kolektivna priznanja a jedini dobitnici kolektivnog priznanja su Gardijska brigada Delta i Profesionalna vatrogasna brigada Sarajevo.
Odlikovanje Zlatni ljiljan se dodjeljuje:
pripadnicima oružanih snaga koji su se naročito istakli u oružanom suprotstavljanju agresoru, doprinijeli proširenju slobodnih dijelova Republike, izvršili više slobodnih diela u kojima je došla do izražaja njihova lična hrabrost i požrtvovanje, pri čemu su agresoru naneseni znatni gubici u ljudstvu i materijalnim sredstvima
Zlatni ljiljan je hiljadugodišnji simbol Bosne, endemični cvijet karakterističan za predjele Bosne (latinski: Lilium bosniacum) koji je korišten kao simbol za čistoću, nevinost i ljepotu. Koristili su ga mnogi bosanski heroji tokom duge historije, počevši od plemićkih porodica do kraljevske dinastije Kotromanića. Ljiljan je također bio karakteristika bosanskih avlija i bašti, opjevan najčešće kao zambak. Na nišanima bosanskih šehida se također gravirao ljiljan.