Zlatni čagalj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Zlatni čagalj
Golden wolf small.jpg
Status zaštite
Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Canidae
Rod: Canis
Vrsta: C. aureus
Dvojno ime
Canis aureus
Linné, 1758.
Raspon
Canis aureus distribution map.png
Podvrste
vidi tekst

Zlatni čagalj (Canis aureus) sisavac je iz porodice pasa lat. Canidae. Zlatni čagalj je najraširenija vrsta čaglja na svijetu, dijeli se na 13 podvrsta. Jedna podvrsta, europsko-maloazijski čagalj (Canis a. moreoticus) autohtona je na Balkanu. U Hrvatskoj je raširen u cijeloj Dalmaciji i priobalju sve do Istre, također se pojavljuju u istočnoj Slavoniji i Baranji kao dio oporavljene populacije iz Mađarske.

Opis

Zlatni čagalj (Canis aureus) je srednje velika vrsta iz porodice Canidae koja nastanjuje sjevernu i sjevernoistočnu Afriku, jugoistočnu i središnju Europu (do Austrije i Mađarske [1], Malu Aziju i Bliski Istok, te jugoistočnu Aziju.

Na listi ugroženih životinja svrstan je među skupinu - mala zabrinutost, zbog velikog područja na kojem živi, a koje sadrži dijelove s optimalnim uvjetima zaklona i hrane [2],

Vrlo je prilagodljiva vrsta koja se hrani raznom vrstom hrane, a i živi u različitim klimatskim uvjetima, od afričkih savana, planina Kavkaza do šuma Indije. Najveći je od svih čagljeva i jedini je pripadnik porodice koji živi van Afrike. Dijeli se na 13 podvrsta. Premda se često svrstava s ostalim čagljevima (crnoleđi čagalj i prugasti čagalj) genetska istraživanja su pokazala da je zlatni čagalj rodbinski bliži sivom vuku i kojotu [3]. Genetski dokazi se poklapaju s formom lubanje koja također više sliči rečenom dvojcu nego ostalim čagljevima.

Zlatni čagalj se ponekad spominje u folkloru i mitologiji s određenim simpatijama. U indijskim pričama opisuje se kao lukavac, a u staroegipatskoj mitologiji ima glavnu ulogu u balzamiranju kao Anubis, bog mrtvih.

Nekada se smatralo da je zlatni čagalj predak nekih psećih pasmina, danas je to odbačeno, premda se u iznimnom slučaju može pariti s domaćim psima.

Podvrste

  • Alžirski čagalj (lat. Canis a. algirensis) - Tamniji od C. a. aureus, s tri kruga boje prašine na repu. Po veličini je jednak crvenoj lisici. Živi u Alžiru, Maroku i Tunisu. Latinski sinonimi su: barbarus (C. E. H. Smith, 1839), grayi (Hilzheimer, 1906) i tripolitanus (Wagner, 1841)
  • Senegalski čagalj (lat. Canis a. anthus - U usporedbi s Canis aureus lupaster nekoliko je centimetara duži i rame mu je 2-3 cm više, ima duže uši, glava mu više sliči na psa, a tijelo mu je mršavije. Rep mu je kraći i manje dlakav. Njuška mu je sjajno siva, a vrat i donji dijelovi bijeli. Nema crni prsten oko vrata ni karakteristične tamne točke koje ima egipatski čagalj[4]. Živi u Senegalu. Latinski sinonim je: senegalensis (C. E. H. Smith, 1839).
  • Obični čagalj (lat. Canis a. aureus) - Ovo je tek prijedlog za novu podvrstu. Velik je s mekanim, svijetlim krznom pretežno boje pijeska. Živi u Srednjoj Aziji, Afganistanu, Iranu, Iraku, na Arapskom poluotoku, u Balučistan, sjeverozapadnoj Indiji. Latinski sinonimi: balcanicus (Brusina, 1892), caucasica (Kolenati, 1858), dalmatinus (Wagner, 1841), hadramauticus (Noack, 1896), hungaricus (Ehik, 1938), kola (Wroughton, 1916), lanka (Wroughton, 1916), maroccanus (Cabrera, 1921), typicus (Kolenati, 1858) i vulgaris (Wagner, 1841).
  • Serengetski čagalj (lat. Canis a. bea). Živi u Keniji, sjevernoj Tanzaniji.
  • Sijamski čagalj (lat. Canis a. cruesemanni) - Manji od C. a. indicus. Pojedini autori negiraju njegov status podvrste, a njihovo obrazloženje se zasniva na obrazloženju da se klasifikacija temeljila samo na opisima uhvaćenih primjeraka. Živi u Tajlandu, Laosu, Kambodži, Vijetnamu, Mjanmaru ,Kini (Yunnan) i istočnoj Indiji.
  • Indijski čagalj (lat. Canis a. indicus). Živi u Indiji, Kini (Tibet) i Nepalu.
  • Egipatski čagalj (lat. Canis a. lupaster). Živi u Egiptu.
  • Čagalj iz Šri Lanke (lat. Canis a. naria). Živi na jugu Indije i u Šri Lanki. Latinski sinonim je lanka (Wroughton, 1838).
  • Canis a. riparius - Patuljasta podvrsta visine tek 30 cm do ramena. Većinom je sivo žute boje koja se miješa s manjom količinom crne. Njuška i noge su više žuti, a donji dijelovi tijela bijeli. Živi u Somaliji i na obalama Etiopije i Eritreje. Latinski sinonimi su: hagenbecki (Noack, 1897), mengesi (Noack, 1897) i somalicus (Lorenz, 1906).
  • Sudanski čagalj (lat. Canis a. soudanicus) - Manji i laganije građen od C. a. lupaster, visine ramena od 38 cm (15 palaca), te 102 cm duljine tijela. U usporedbi s vukolikim C. a. lupaster, C. a. soudanicus je građen više kao hrt. Uši su mu nešto dulje od C. a. lupaster a boja tijela je svijetlosivkasta s sjajnim preljevom, te s crnim mrljama. Živi u Sudanu i Somaliji. Latinski sinonimi su: doederleini (Hilzheimer, 1906), nubianus (Cabrera, 1921), thooides (Hilzheimer, 1906) i variegatus (Cretzschmar, 1826).
  • Sirijski čagalj (lat. Canis a. syriacus) - Teži 5–12 kg (11–27 funta), i ima tijelo duljine 60-90 cm (24-35 in). razlikuje se po smeđim ušima. Svaka dlaka na leđima ima četiri različite boje, bijele u korijenu, zatim crne, poviše je lisičje-crvena, a vrh je crn. Živi u Izraelu i zapadnom Jordanu.

Izvori

Drugi projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Zlatni čagalj
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Zlatni čagalj