Zlatko Ognjanovac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Zlatko Ognjanovac (1906. - jama Jazovka, ? 1945.) bio je učitelj, zborovođa i prosvjetni inspektor. [1]

Rodom je iz žumberačkog kraja. Radio je kao učitelj u Prekrižju. Osnovao je dobrovoljno vatrogasno društvo Kostanjevac 13. listopada 1935. godine. [2]

Sudionik 3. kongresa Žumberčana održanog 11. srpnja 1937. u Kostanjevcu (prvotno je bilo predviđeno da se održi na Starom Žumberačkom Gradu, u Podžumberku kod crkve sv. Nikole). [3]

Zbog čuvanja vlastitih uvjerenja, jugokomunistička ga je vlast označila kao nepodobnog, kao neprijatelja naroda. Smaknut je na sošičkoj jami Jazovki. O očevoj je sudbinji njegova kći Ljerka desetljećima poslije progovorila na dvjema stranicama Glasa Koncila u rubrici Svjedočanstva o patnjama, pokrenutoj lipnja 1990. godine.

„On je morao priznati da je taj članak doista njegov, a u članku je stajalo da se komunizam protivi biću hrvatskoga naroda. Sudac ga je bez dvoumljenja kao utvrđenog protivnika komunizma osudio na smrt.”
(Kći Ljerka o očevoj sudbini.)

. Jedini su joj podsjednik na oca ostale tri fotografije iz obiteljskog albuma.[4]

Dokumentarni film scenaristice i redateljice Višnje Starešine Neprijatelj naroda bavi se žrtvama komunističke represije, od masovnih poslijeratnih likvidacija 1945. godine i ciljane eliminacije inteligencije i građanske klase sve do današnje šutnje, a među tim osobama koje je jugokomunistički režim etiketirao kao "neprijatelje naroda", bio je i Zlatko Ognjanovac.[5] U tom dokumentarcu o Vinku Kosu govore Ljerka Ognjanovac.[6]

Izvori[uredi]