Zlatko Šulentić (Glina, 16. ožujka 1893. - Zagreb, 9. srpnja 1971.), hrvatski slikar .
Jedan je od najznačajnih nastavljača Vladimira Becića, Josipa Račića, Miroslava Kraljevića i Oskara Hermana. Učio je na umjetničkoj akademiji u Münchenu, poslije u Parizu, a razvoj počinje za pojave ekspresionizma i kubizma u Hrvatskoj, prevladava početne utjecaje njemačkog ekspresionizma i postupno profinjuje paletu u suptilne kolorističke harmonije. U kasnijem razdoblju Šulentić slika pejzaže i gradske vedute, a domena mu ostaje portret, tonski modeliran i psihološki produbljen. Radio je kao pedagog u srednjim školama (među kojima i u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu gdje je radio 1932. godine)[1] i na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. U crkvi Sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu naslikao je nekoliko sakralnih kompozicija i križni put. Napisao je knjigu putopisa "Ljudi, krajevi, beskraj". Naslikao je 1956. u tehnici ulja na platnu sliku Uskrsnuće Isusovo za subotičku crkvu Uskrsnuća Isusovog.[2]
O njegovu je radu napisala monografiju hrvatska povjesničarka umjetnosti Ivanka Reberski.[3]
Izvori
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ Subotica.info 75 godina crkva Isusova Uskrsnuća
- ↑ Institut za povijest umjetnosti