Zbor Cigana

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Zbor Cigana
Coro di Zingari
ICBSA Verdi - Il trovatore, Coro dei gitani.jpg
Gramofonska ploča Coro dei Gitani[1]
Skladatelj Giuseppe Verdi
U skopu djela Trubadur
Libreto Salvadore Cammarano
Leone Bardare
Nastanak 1852.
Premijera 19. siječnja 1853., Rim
Forma zbor
Trajanje oko 3 minute

Zbor Cigana (tal. Coro di Zingari) je zbor iz 1. scene 2. čina Verdijeve opere Trubadur iz 1853. godine, na talijanski libreto Salvadorea Cammarana i Leonea Bardarea. Zbor Cigana je uz Zbor Židova najpoznatiji Verdijev zbor te jedna od najpoznatijih svjetskih skladbi.

Sadržaj

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Trubadur (opera)

Trubadur (Il Trovatore) je opera Giuseppea Verdija u 4 čina (8 slika). Prema drami El trovador španjolskog dramatičara Antonija Gutiérreza iz 1836. godine, talijanski libreto napisao je većim dijelom Salvadore Cammarano (prije smrti u srpnju 1852. godine) i dovršio Leone Bardare. Premijera opere održana je 19. siječnja 1853. godine u Rimu.

Radnja ove tragične opere odvija se u španjolskim pokrajinama Biskaji i Aragoniji u 15. stoljeću. Zaplet je baziran na suparništvu grofa od Lune i pobunjenika Manrica (koji ne znaju da su braća) za dobivanje naklonosti plemkinje Leonore.

Zbor Cigana (Coro di Zingari) je zbor iz 1. scene 2. čina. U ranu zoru u kovačnici Cigani počinju svoj rad i pjevaju, opisujući kako vino i Cigančice daju snagu i svjetlost teškom radu.

Nakon također čuvene Azucenine arije Stride la vampa i scene s Manricom, ponavlja se refren zbora i jenja kad Cigani odlaze sa svojim proizvodima.

Tekst

Naveden je uglazbljeni tekst iz partiture[2] (po kome možete pratiti priloženi zvučni zapis).

talijanski tekst slobodan prijevod

[TB] Vedi! Le fosche notturne spoglie
de' cieli sveste l'immensa volta:
sembra una vedova che alfin si toglie
i bruni panni ond'era involta.

All'opra! all'opra!
[T] Dàgli! [B] Martella!

Vidi! Kako noćne sjene odjednom
nestaju s beskrajnog neba:
kao udova koja napokon skida
crninu kojom je bila umotana.

Na posao! na posao!
Dajte! Čekiće!

[TB] Chi del gitano[1] i giorni abbella?
[STB] Chi del gitano i giorni abbella,
chi? chi i giorni abbella?
[TB] Chi del gitano i giorni abbella?
[STB] La zingarella!

Tko Ciganinu uljepšava dane?
Tko Ciganinu uljepšava dane,
tko? tko uljepšava dane?
Tko Ciganinu uljepšava dane?
Cigančica!

[TB] Versami un tratto; lena e coraggio
il corpo e l'anima traggon dal bere.

Naspite mi; snagu i hrabrost
tijelo i duša dobivaju od pića.

[STB] Oh guarda, guarda! del sole un raggio
brilla più vivido nel tuo[3] bicchiere!

[TB] All'opra! all'opra!

O, gle, gle! sunčeva zraka
sjaji jače u tvojoj čaši!

Na posao! na posao!

Chi del gitano i giorni abbella?[2]
[STB] Chi del gitano i giorni abbella,
chi? chi i giorni abbella?
[TB] Chi del gitano i giorni abbella
[STB] La zingarella.

Tko Ciganinu uljepšava dane?
Tko Ciganinu uljepšava dane,
tko? tko uljepšava dane?
Tko Ciganinu uljepšava dane?
Cigančica!

[Glasovi: S – sopran, T – tenor, B – bas]

O glazbi

Zbor Cigana (2'46")
Datoteka:ICBSA Verdi - Il trovatore, Coro dei gitani.ogg
Zvučni zapis zbora

Orkestracija: mješoviti zbor, fluta i pikolo, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 4 horne, 2 trube, 4 trombona, timpani, udaraljke, gudači

Tonalitet: D-dur

Skladba je u tempu allegro (138 d/min) u 4/4 taktu. Na početku skladbe je duži orkestarski uvod, a zbor nastupa od 18. takta.

Trajanje zbora je do 3 minute.

Napomene

  1. 1,0 1,1 U partituri drugog čina je navedeno "No 4. Coro di Zingari e Canzone". U nekom naslovima i u tekstu zbora javlja se oblik gitano, talijanski naziv za Ciganina iz Španjolske. Inače su općeniti talijanski nazivi zingaro (Ciganin) i zingara (Ciganka), odnosno deminutiv zingarella (Cigančica).
  2. 2,0 2,1 U partituri je refren u finalu zbora i na odlasku Cigana Chi del gitano i giorni abbella?, a u libretu u finalu zbora oblik je Quale a noi / voi splende propizia stella? (Koja nama/vama sjaji blistava zvijezda?).
  3. Izvorno se u libretu javlja dvostruki oblik, zavisno pjevaju li Cigani ili Ciganke: mio / tuo. U partituri se javlja oblik tuo.

Izvori