Zavjetrinski otoci (Antili)

Položaj ovih otoka u odnosu na sjevernu obalu Južne Amerike

Otoci zavjetrine je naziv za sjeverni dio Malih Antila. Postoji i istoimena skupina Društvenih otoka u Tihom oceanu. Ovi se otoci nalaze iznad zone u kojoj pušu sjeveroistočni pasati pa se tako nalaze, na neki način, u "zavjetrini", za razliku od otoka privjetrine koji su upravo unutar zone pasata, pa se zato tako i zovu.

Ova otočna skupina ima ukupnu površinu od 12.000 km² s oko tri milijuna stanovnika. Politički, otoci pripadaju dijelom Francuskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Nizozemskoj, dok su ostali nezavisne države.

Protežu se u luku od Portorika u smjeru jugoistoka i uglavnom su vulkanskog porijekla. Na njih se dalje prema jugoistoku nadovezuju otoci privjetrine.

Međutim, ova je podjela vrlo upitna. Nema "čvrstih" dokaza ni za jednu kategorizaciju, i različiti narodi ih različito smještaju, odnosno nazivaju. Ovdje navedena podjela slijedi britansku definiciju (isto vrijedi i za otoke privjetrine).

Otoci zavjetrine

• Djevičanski otoci (i britanski i SAD-a)
• Angvila (britanski)
• Sveti Eustahije (Sveti Eustazije) (nizozemski)
• Sveti Martin (nizozemski i francuski)
• Sveti Bartolomej (francuski)
• Saba (nizozemski)
• Barbuda (dio Antigve)
• Sveti Kristofor i Nevis (nezavisan)
• Antigva (nezavisna)
• Montserrat (britanski)
• Gvadalupa (dio francuski)
• Marie-Galante (dio Gvadalupe)
• Dominika (nezavisna)

Povezani članci

• Privjetrinski otoci