Zakon Zawinskog
Zakon Zawinskog ili zakon Zawinskog o razvoju softvera tumači pojavu softverskog napuhavanja popularnim osobinama: [1][2]
Zawinski taj zakon naziva "zakonom sofverskog razvoja".[2] Eric Raymond komentira da dok ovaj zakon ide protiv minimalističke filozofije Unixa (skup "malih, oštrih alata"), zapravo adresira pravu potrebu krajnjih korisnika imati skupa alate za zadaće koje su u međuodnosu, čak iako za kodera primjena ovih alata predstavlja jasno neovisne poslove.[1]
Jamie Zawinski je programer Lispa, ali većinu projekata napisao je u Perlu[3] and C.[4]
Kritizirao je nekoliko jezičnih i knjižničnih manjkavosti na koje je naišao dok je programirao u Javi, zbog manjka osobina iz C-a i viška klasa. Usprkos pozitivnim aspektima, vratio se programiranju u C-u “budući da je to još uvijek jedini način dostaviti prenosive programe”.[5]
U životi poslije Netscapea, nastavio je prozelitizirati protiv C++. U knjizi Petera Seibela book Coders at Work: Reflections on the Craft of Programming, Zawinski naziva C++ "abominacijom".[6]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Eric S. Raymond The Art of UNIX Programming, str.313
- ↑ 2,0 2,1 Jargon File, entry "Zawinski's Law"
- ↑ Zawinski, Jamie (2013). "jwzhacks". http://www.jwz.org/hacks/ Pristupljeno 29. travnja 2013.
- ↑ Seibel, Peter (16. listopada 2009.). "C++ in Coders at Work". https://gigamonkeys.wordpress.com/2009/10/16/coders-c-plus-plus/ Pristupljeno 29. travnja 2013.
- ↑ Zawinski, Jamie. "java sucks.". http://www.jwz.org/doc/java.html Pristupljeno 29. travnja 2013.
- ↑ Seibel, Peter. "Coders at Work". Apress. http://www.codersatwork.com/jamie-zawinski.html Pristupljeno 29. travnja 2013.