YouTube | ||
---|---|---|
Vrsta | LLC | |
Osnovana | 14. veljače 2005. | |
Osnivač(i) | Steve Chen Chad Hurley Jawed Karim | |
Sjedište | Avenija Cherry 901 | |
Sjedište | San Bruno, Kalifornija, SAD[1] | |
Pokriveno područje | Globalno (osim država u kojima je blokiran) | |
Usluge | Servis za dijeljenje videozapisa | |
Holding tvrtka | Google (od 2006.) | |
Slogan | Broadcast Yourself (do 2012.) | |
Web stranica | http://www.youtube.com |
YouTube je popularna mrežna usluga za razmjenu videozapisa na kojoj korisnici mogu postavljati, pregledavati i ocjenjivati videozapise. Za postavljanje sadržaja potrebna je registracija, dok za pregledavanje nije, osim sadržaja koji nije primjeren za osobe mlađe od 18 godina. Prema pravilima korištenja, korisnici mogu postavljati vlastite originalne uratke i uratke za koje imaju dopuštenje vlasnika autorskih prava, a zabranjeno je postavljanje pornografskog sadržaja, nasilja, sadržaja koji podržava kriminalne radnje, sadržaja s ciljem sramoćenja, klevete i reklama. YouTube zadržava pravo na korištenje, preinaku i brisanje postavljenoga materijala.
YouTube su osnovala tri bivša zaposlenika tvrtke PayPal: Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim u veljači 2005. godine. Google je kupio tvrtku u studenom 2006. za 1,65 milijardi dolara; YouTube je sad jedna od podružnica Googlea.
Na YouTube prijavljeni korisnici mogu staviti, pogledati, ocijeniti, dijeliti, dodati favoritima, obavjestiti i komentirati na svim videozapisima, i dodavati im na popularnosti. Ponuđeno je da korisniku bude klijentu prilagođeno ono što pretražuju i korporativne videozapise. Korisniku prilagođeno uključuje razne video klipove, TV emisije, glazbene spotove, kratke filmove i dokumentarce, videozapise sa zvukom, filmske trajlere, live streamove, video blog, kratke originalne videa, i edukacijske videozapise. Najveći broj videzapisa na YouTube-u je stavljen od idividualaca, ali velike medijske kompanije uključujući CBS, BBC, Vevo, i Hulu ponudili su ponudu svojih materijala sa YouTube-om kao dio partnerskog programa.
Nastanak YouTubea
Utemeljitelji YouTubea su Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim, bivši zaposlenici tvrtke PayPal. Domena „YouTube.com“ aktivirana je 14. veljače 2005. godine, a tijekom narednih mjeseci stranica je razvijana. U svibnju 2005. godine stranica je javnosti ponuđena na uvid, a šest mjeseci kasnije službeno je otpočela s radom. YouTube je pokrenut privatnim sredstvima, a investitorska tvrtka Sequoia Capital u studenom 2005. ulaže 3,5 milijuna te u travnju 2006. godine još 8 milijuna dolara. 9. listopada 2006. godine najavljeno je da će tvrtku preuzeti Google za 1,65 milijardi dolara u dionicama. Ugovor je zaključen 13. studenog, a u njemu stoji da YouTube zadržava svojih 67 zaposlenika te da nastavlja raditi nezavisno od Googlea.
Prvi je video na YouTube postavio korisnik jawed (pravim imenom Jawed Karim, jedan od osnivača web-stranice) pod nazivom "Me at the zoo". Video je postavljen 23. travnja 2005. godine te trenutno ima više od 85 milijuna prikaza.
Prema statističkom istraživanju iz lipnja 2006. godine na YouTubeu je dnevno pregledavano 100 milijuna videozapisa, a tijekom 24 sata postavljano 65 000 novih videozapisa. Prema istraživanju tvrtke Nielsen/NetRatings stranicu posjećuje gotovo 20 milijuna korisnika mjesečno, od toga 44 % žena i 56 % muškaraca najčešće dobi od 12 do 17 godina. Prema istraživanju stranice Hitwise.com 64 % mrežnog video prometa u Velikoj Britaniji odvija se na YouTubeu.
Glazbeni spot pjevača Psy - "Gangnam Style", postao je prvi videozapis koji je prešao 1 milijardu pregleda na YouTubeu, a prenesen je 2012. godine, a 1 milijardu prikaza dobio je u prosincu iste godine. Dugo vremena je bio najgledaniji videozapis na YouTubeu, no 10. srpnja 2017. godine, prestigao ga je glazbeni spot pjevača Wiz Khalifa - "See You Again". Isti spot, ubrzo je prestigao glazbeni spot pjevača Luisa Fonsia - "Despacito", koji je dan danas najgledaniji video na YouTubeu s 5,1 milijardi pregleda. Trenutno, samo 6 videozapisa koji nisu glazbeni spotovi imaju preko 1 milijardu prikaza.
Utjecaj na društvo
YouTube je kao besplatan medij postao sredstvom promoviranja anonimnih filmskih autora i glazbenika koji su ovim putem stekli popularnost i probili se u tradicionalne medije poput radija i televizije, u svibnju 2007. ponudio je najgledanijim autorima da postanu njihovim partnerima te na taj način dobiju dio zarade od reklama koje s pojavljuju pored njihovih uradaka.
Moć YouTubea prepoznali su i političari. Tako su se kandidati za američke predsjedničke izbore 2008. godine koristili YouTubeom kao medijem za predsjedničku kampanju, a ponajviše Barack Obama i Hillary Clinton. Potencijalni birači mogu pregledavati videozapise u kojima predsjednički kandidati iznose svoje stavove te ih komentirati vlastitim uratcima. Također, američki mediji ističu da je YouTube odigrao značajnu ulogu u porazu republikanskog senatora Georgea Allena 2006. zbog videozapisa u kojem senator iznosi rasističke stavove.
YouTube se u hrvatskoj javnosti prvi put u većoj mjeri spominjao krajem 2006. godine, kada je na njega jedan korisnik postavio isječke govora tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina kako bi ga ismijao.[2] Kirin je oštro napao autora filma, čime se izložio još većoj poruzi javnosti, zbog toga što je servis pogrešno nazvao "Jubito".[3]
Pravna pitanja
Iako YouTube ne dopušta postavljanje sadržaja zaštićenog zakonom o autorskim pravima Sjedinjenih Američkih Država i čitavo ga vrijeme briše, takav sadržaj se neprestano pojavljuje. Tu spadaju televizijske emisije, reklame, glazbeni spotovi, snimke koncerata, isječci iz filmova i TV serija i dr. Ako ih vlasnik autorskih prava ne prijavi, jedini način na koji YouTube otkriva takav sadržaj je putem ključnih riječi i oznaka (tagova) koje su postavljene uz njega. Svojevremeno je YouTube ponudio mogućnost da korisnici prijave sadržaj koji krši autorska prava, ali se ispostavilo da je takav sustav podložan zlouporabi jer su neki korisnici prijavljivali originalne uratke drugih korisnika.
Zbog kršenja autorskih prava YouTubeu je uloženo mnogo pritužbi, a pokrenuto je i nekoliko sudskih postupaka. Tako je, na primjer, Japansko društvo za zaštitu prava autora, skladatelja i izdavača (JASRAC) tražilo da YouTube ukloni tisuće videozapisa popularnih japanskih glazbenika. U veljači 2006. televizijska tvrtka NBC zatražila je uklanjanje zaštićenog materijala, međutim, kako je YouTube sve više dobivao na značaju, NBC se u srpnju iste godine odlučuje za neobičan potez te mu nudi suradnju. Tako na YouTubeu danas postoji službeni NBC-jev kanal na kojem je moguće gledati isječke iz njegove produkcije.
U kolovozu 2006. YouTube najavljuje da planira tokom 18 mjeseci ponuditi na svojoj stranici sve glazbene spotove ikad napravljene. Warner Music Group i EMI prihvaćaju projekt te u rujnu potpisuju ugovor s YouTubeom, a u listopadu ugovore potpisuju i CBS, Universal Music Group i Sony BMG Music Entertainment. Prema ugovoru, te tvrtke YouTubeu ustupaju pravo na emitiranje glazbenih spotova iz njihove produkcije za dio prihoda od reklama s YouTubeovih stranica.
Mogućnosti
Reprodukcija
Do kraja siječnja 2015. godine za reprodukciju videozapisa bilo je potrebno instalirati dodatak Adobe Flash Player.[4] U siječnju 2010. godine, YouTube je pokrenuo eksperimentalnu stranicu koja je koristila ugrađene HTML5 mogućnosti preglednika za prikazivanje videozapisa što je omogućilo reprodukciju bez potrebe za instaliranjem bilo kakvih dodataka.[5] YouTube web mjesto je imalo posebnu web stranicu na kojoj je bilo moguće pridružiti se testiranju HTML5 reproduktora pomoću podržanih preglednika.[5] YouTube je 27. siječnja 2015. godine objavio kako će na svim podržanim preglednicima HTML5 biti zadana metoda reprodukcije.[6]
Prijenos
Svi registrirani korisnici mogu prenositi videozapise koji mogu biti dugi do 15 minuta. Korisnici koji nisu kršili pravila servisa mogu prenositi videozapise duge i do 12 sati, što zahtjeva potvrđivanje računa (pomoću mobilnog telefona). Kada je servis krenuo s radom 2005. godine bilo je moguće prenositi duge videozapise, ali u ožujku 2006. godine uvedeno je desetominutno ograničenje nakon što je otkriveno da su većina videozapisa koji prelaze ovu granicu neovlašteni prijenosi TV serija, filmova i sličnih materijala zaštićenih autorskim pravom.[7] U srpnju 2010. godine, desetominutno ograničenje povećano je na 15 minuta.[8] Ako se koristi ažurna inačica preglednika, moguće je prenijeti videozapise veće i od 20 gigabajta. Najveća dopuštena veličina videozapisa je 128 gigabajta.[8]
YouTube podržava većinu kontejnerskih formata, uključujući .AVI, .MKV, .MOV, .MP4, DivX, .FLV i .ogg i .ogv.
Cenzura
Cenzura YouTubea događa se u mnogim državama zbog raznih razloga. Korisnici iz država u kojima je YouTube blokiran mogu mu pristupiti korištenjem VPN usluga i proxy servera. Neke države potpuno blokiraju pristup YouTubeu (trajno ili privremeno), dok neke blokiraju određen sadržaj sa servisa.
Do cenzure ili blokiranja YouTubea može doći zbog raznih razloga. Neki od njih su:
- cenzuriranje sadržaja koji može prouzročiti društvene ili političke nemire ili prosvjede
- sprječavanje kritiziranja političkih vladara, vlade, vladinih službenika, religija ili religijskih vođa
- sprječavanje kršenja autorskih prava i intelektualnog vlasništva
- smanjenje internetskog prometa
Logo kroz povijest
Vidi još
Izvori
- ↑ Google Careers: "San Bruno (YouTube)" (pristupljeno 7. svibnja 2016.)
- ↑ YouTube: "KIRO PROSVIRO", 14. studenog 2006. (pristupljeno 7. svibnja 2016.)
- ↑ YouTube: "KIRO PROSVIRO 2 - JUBITO - POVRATAK KRALJA", 4. veljače 2007. (pristupljeno 7. svibnja 2016.)
- ↑ BBC Jonathan Fildes: "Flash moves on to smart phones", 5. listopada 2009. (pristupljeno 20. kolovoza 2016.)
- ↑ 5,0 5,1 HTML Goodies Scott Clark: "How To View HTML5 Videos on YouTube" (pristupljeno 20. kolovoza 2016.)
- ↑ Ars Technica Ron Amadeo: "YouTube says HTML5 video ready for primetime, makes it default", 28. siječnja 2015. (pristupljeno 20. kolovoza 2016.)
- ↑ Ars Technica Ken Fisher: "YouTube caps video lengths to reduce infringement", 29. ožujka 2006. (pristupljeno 20. kolovoza 2016.)
- ↑ 8,0 8,1 YouTube Help: "Upload videos longer than 15 minutes" (20. kolovoza 2016.)