Wladimir Kossjanenko, Vladimir Kossjanenko (Alma-Ata, 1968.), austrijsko-hrvatski violist i dirigent i glazbeni pedagog.[1][2][3] Suprug glazbenice Vesne Podrug Kossjanenko.[4][5]
Životopis
Rodio se je u kazačkom gradu Alma-Ati. Sa sedam godina pošao je u Posebnu glazbenu školu “Kuljaš Bayseitova” za nadarenu djecu, na kojoj je maturirao. Otišao je u Petrograd studirati na Državnom konzervatoriju Nikolaj Rimski – Korsakov u klasi prof. Vladimira Stopičeva te u dirigentskoj klasi prof. Musina. Dok je studirao, vio je solo-violist i asistent dirigenta Ansambla Lenjingradskih solista. Uslijedio je raspad SSSR-a i 1991. ga je Claudio Abbado ga je pozvao kao član orkestra Gustav Mahler u Beč. Kossjanenko je nastavio studirati u Beču, na MDW u kod prof. Ochsenhofera i prof. Kakuske, na kojem je magistrirao. Usavršavao se je se na master classama Isaaca Sterna, Norberta Brainina (Amadeus Quartet), Waltera Levina (LaSalle Quartet), Güntera Pichlera (Alban Berg Quartet), Milana Škampe (Smetana Quartet), Joela Krossnicka (Julliard Quartet) te kod profesora Michaela Kugela na Kraljevskom konzervatoriju u Gentu/Belgija. [2][3]
Bio je stalnim supstituentom u Bečkoj filharmoniji, Bečkoj državnoj operi i na Solnogradskom festivalu. Dirigirali su mu poznati dirigenti kao što su: Claudio Abbado, Pierre Boulez, John Elliot Gardinger, Carlo Maria Giulini, Lorin Maazel, Riccardo Muti, Simon Rattle, George Solti i dr. Nakon toga uslijedio je angažman u Štajerskom Gradcu (Grazu) na mjestu prvog solo-violista. Novo odredište bio je slavni bečki gudački kvartet Hugo Wolf u kojem je ostao cijelo desetljeće. [2][3]
Svirao je diljem svijeta na više od 600 solističkih i komornih koncerata u najznačajnim svjetskim koncertnim dvoranama[2][6] kao što su: newyorška Carnegie Hall, bruseljska Palais des Beaux-Arts, moskovski Konzervatorij imeni Čajkovskoga, petrogradska Marijinska koncertna dvorana, züriška Tonhalle, luzernska Festival Hall, bečki Musikverein i Konzerthaus, solnogradska (salzburška) Mozarteum, pariška Cité de la Musique, atenska Megaron Athen, tokijska Suntory Hall Tokyo, amsterdamska Concertgebouw, londonske Royal Albert Hall i Wigmore Hall London, birminghamska Symphony Hall, Berliner i Kölner Philharmonie, münchenska Herkules-Saal, washingtonska National Gallery of Art i Phillips Collection, losanđeleska Center of Modern Art i Skirball Center. Nastupao na festivalima diljem svijeta: u Colmaru, Dortmundu, Edinburghu, Jerusalemu, Pragu, Ženevi, Genève, Trondheimu, Seulu, Osaki, Buenos Airesu, Havani, Cervantino Mexico, L’été musical dans la vallée du Lot, Zvijezdama bijelih noći u Petrogradu, Schubertiadama u Roskildeu i Schwarzenbergu, Splitskom ljetu, Koruškom ljetu, Styriarte, Klangbogen Wien i inima.[6] U Hrvatskoj nastupao na Korčulanskom baroknom festivalu.[7][3]
Snimao je za radijske kuće iz Austrije (ORF), Engleske (BBC), Francuske (Radio France Paris), Njemačke (Deutschland Radio Berlin, Süd-West-Funk Baden-Baden), Švicarske (Radio Suisse Romand), SAD (Minnesota Public Radio) te televizijske kuće iz Austrije (ORF), Hrvatske (HRT), Irske (TV Irland), Japana (NHK), Južne Koreje (KBS) i Njemačke (Unitel Classic Berlin).[2]
Dirigirao sastavima u Austriji, Njemačkoj i Hrvatskoj. Solistički nastupao s Bavarskom komornom filharmonijom, Bečkim akademskim orkestrom, Capella Luterana Beč, Jerusalem Festival Orchestra, Polskom filharmonijom Arthura Rubinsteina, Splitskim komornim orkestrom, Zadarskim komornim orkestrom i Zagrebačkim solistima.[2]
Od 2008. je u Hrvatskoj gdje je na splitskoj Umjetničkoj akademiji izvanredni profesor za violu i komornu glazbu. 2009. započeo je stalnu suradnju sa Zagrebačkim solistima. 2011. osnovao je na na splitskoj Umjetničkoj akademiji studentski gudački orkestar. 2012. je s Vesnom Podrug pokrenuo festival u Splitu, Dani Johanna Sebastiana Bacha u Splitu te osnovao komorni orkestar Splitske virtuoze u kojima je umjetnički ravnatelj, dirigent i solist. [2] Glazbeno-pedagoški rad ostvario je i drugdje: od 2022. je gostujući profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji gdje predaje komornu glazbu te violu na sarajevskoj Muzičkoj akademiji.[6][3]
Gostujući je vođa viola u Orchestre Philharmonique de Luxembourg, Simfonieorchester Liechtenstein, Orchestre de l’Opera Royal de Liege, Orkestar HNK Rijeka.[6][3]
Voditeljem na više od 50 seminara za violu, violinu i komornu glazbu diljem svijeta. Surađivao je i s renomiranim međunarodnim solistima kao što su Petrit Ceku i ini te poznatim ansamblima kao su zagrebački Trio Orlando, Gudački kvartet Sebastian, bečki Altenberg-Trio, Ensemble Wiener Collage, Vienna Secession Players, bečki Ensemble XX. Century, Tartini kvartet Ljubljana i ini.[6] Predavačem na Ljetnoj glazbenoj školi u Sinju.[2] Bio je član stručnih ocjenjivačkih sudova u Hrvatskoj (Međunarodno natjecanje gitarista u Splitu 2009., Natjecanje Borisa Papandopula u Zagrebu 2012., 2016., 2024. te Državno natjecanje 2018., 2020., 2022., 2024.) i inozemstvu.[6][3]
Diskografija
Nosače zvuka snimio je pod etiketama diskografskih kuća Atlantis Arta, Cam Jazza, Extraplatte i Gramole na kojima je izvodio skupa s Vesnom Podrug, Yuliyom Gorenman, Igorom Malinovskim, Xavier Phillipsom, Jean-Guihen Queyrasom, Johnom Taylorom, Kennijem Wheelerom i kvaretom Hugo Wolf izvodeći djela Bacha, Beethovena, Brahmsa, Debussija, Dvořaka, Haydna, Hindemitha, Ligetija, Ravela, Schuberta, Šoštakoviča, Waxmann-Kugela i Kennija Wheelera. Svirao je svjetske praizvedbe djela Srećka Bradića, Zbigniewa Bargielskoga, Friedricha Cerhe, Dirka D’Asea, Ernsta Leitnera, Johannesa Maria Stauda, Ericha Urbannera, Kenny Wheelera, Otto Zykana i inih suvremenih skladatelja. Sa Gudačkim orkestrom splitske Umjetničke akademije snimio je nosač zvuka. [2][3]
Nagrade i priznanja
- 1997.: Union Fund and Management Prize na međunarodnom natjecanju Lionel Tertis u Engleskoj, na otoku Manu
- 1997.: posebna nagrada i medalja fonda Perrenouda (Neuchatel, Švicarska).
- 1999.: Europska nagradu za komornu glazbu u Parizu
- 2003.: nagrada Pasticcio Austrijskog radija u Beču
- 2019.: Zlatni Grgur za izniman doprinos kulturnoj sceni Grada Splita
- Festival koji je osnovao s Vesnom Podrug Festival Dani Bacha u Splitu, Europska festivalska udruga je označila prestižnom oznakom EFFE Remarkable Festival of Europe 2019-2021.
Izvori
- ↑ Wladimir Kossjanenko. Hrvatsko narodno kazalište u Splitu. Pristupljeno 19. listopada 2025.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 Wladimir Kossjanenko. Ljetna glazbena škola Sinj. Pristupljeno 19. listopada 2025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 Wladimir Kossjanenko. Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc. Pristupljeno 19. listopada 2025.
- ↑ Sa.M.: Pijanistica Vesna Podrug Kossjanenko održala koncert u Ljubuškom . Bljesak.info. 14. ožujka 2014. Pristupljeno 19. listopada 2025.
- ↑ Komorni orkestar Splitski virtuozi. Hrvatski dom Split. Pristupljeno 19. listopada 2025. x
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 Wladimir Kossjanenko. Udruga Artemis. Pristupljeno 19. listopada 2025.
- ↑ Wladimir Kossjanenko. Korčulanski barokni festival. Pristupljeno 19. listopada 2025.