Witold Gombrowicz
Witold Gombrowicz (Małoszyce, 4. kolovoza 1904. - Vence, 25. srpnja 1969.), poljski književnik.
Bio je predstavanik proznih pisaca u razdoblju međuraća (između dva svjetska rata) u Poljskoj. Završio je pravo u Varšavi i tamo započeo pravnu karijeru. U književnosti je debitirao zbirkom novela i grotesknih priča Pamiętnik z okresu dojrzewania (1933., Uspomene iz puberteta), dok je u elitni krug poljske književnosti ušao romanom Ferdydurke (1937.). Sam roman Ferdydurke na humorističan način, pun filozofskih razmišljanja, govori o liku odraslog muškarca koji je ponovo doveden do uloge 'teenagera'. Upravo ta cijela slika glavnog lika i naziv djela, koji ništa ne označava i nema prijevoda, govori o infantilnosti i tom neozbiljnom i neiskristaliziranom svijetu čovjeka. Sam Gombrowicz opisuje taj roman govoreći da osim samog sadržaja i forma ima svoj infantilni prizvuk.
Godine 1939. putuje u Argentinu, gdje preživljava II. svjetski rat, i dalje piše i ostaje do 1963. godine.
1951. godine je sudjelovao u emigracijskom mjesečniku Kultura koji je izlazio u Parizu, u kojem 1953. počinje objavljivati svoj Dziennik (Dnevnik), koji piše do kraja života. Tematika Dziennika bila je različita, od najtrivijalnih tema koje su se ticale običnog života, do polemika sa marksizmom, egzistencijalizmom i katolicizmom. Kasnije je te članke objedinio u knjigu, te ih izdavao u više svezaka.
1953. je izdao teatralni komad Ślub (Vjenčanje), u kojem je opisao utjecaj filozofije čovjeka na stvaranje potpuno novog teatralnog jezika. Uslijedio je satirični roman Trans-Atlantyk (1953.), koji je oblikovao na šekspirovsko-romantičnim temeljima i u kojemu po prvi put progovara o temi homoseksualnosti. Napisao ga je u emigraciji i sam je za njega govorio da je to njegovo ogledalo duše, ogledalo njegove egzistencije te da se taj roman može svrstati u bilo koju književnu vrstu, bilo da se radi o satiri, groteski, kritici, traktatu, igri, apsurdu i sl.
Godine 1960. je napisao roman Pornografia (Pornografija) u kojem govori o Poljskoj koju su okupirali nacisti, jakim erotskim temama, devijantnim scenama, neočekivanim obratima, pokvarenosti čovjeka u njegovoj samoj srži, koja donekle iznenađuje i samog pojedinca i koja izlazi na površinu djelomično uzrokovana neposrednom opasnošću rata.
Godine 1963. je otputovao u Berlin, gdje se povezao s njemačkim piscima (Günter Grass) i s austrijskom spisateljicom Ingeborg Bachmann. U tom je razdoblju, kao posljedicu tog druženja, napisao djelo Berliner notizen (1965.). Kasnije putuje u Francusku, gdje upoznaje, od sebe mnogo mlađu, Ritu Labrosse, te se ženi njome godine 1968., samo godinu dana prije svoje smrti. Ostaje u Francuskoj do kraja svog života. Nakon njegove smrti Rita Gombrowicz je postala snažna promicateljica Gombrowiczevog stvaralaštva te u tu svrhu napisala dvije dokumentacijske knjige Gombrowicz w Argentynie (1984.) i Gombrowicz w Europie (1988.).
Gombrowicz 1965. godine piše roman Kosmos (Svemir), koji podsjeća na detektivski roman, a 1966. godine piše djelo Operetka (Mala opereta), koja je napisana u formi libreta i nad kojom je radio brojni niz godina. U tom je razdoblju Gombrowicz već bio slavan svjetski pisac, prevođen na nekoliko desetaka svjetskih jezika te igran na gotovo svim pozornicama svijeta.
U njegovom se stvaralaštvu razlikuju tri faze. Prva započinje djelom Pamiętnik z okresu dojrzewania (1933.) i završava komedijom Iwona, księżniczka Burgunda (1938., Ivona, princeza Burgunda) te odlaskom u Argentinu (1939.). U tom razdoblju najznačajniji njegov tekst je roman Ferdydurke te između 1933. i 1938. piše u varšavskom časopisu Kurier Poranny gdje se nametnuo kao ideolog novog vremena i novog estetskog vala. Druga faza se naziva 'transatlantska faza' gdje piše djela Pornografia, Ślub, Trans-Atlantyk, te po povratku u Europu roman Kosmos i dramu Operetka. U tom je razdoblju nastavio pisati Dziennik (u godinama 1957., 1962. i 1966.).
Što se tiče karakteristika njegovog cjelokupnog stvaralaštva, u njemu je ismijavao zaostalost ljudi iz vlastitog kraja te je takve teme koristio za pisanje kritičkih osvrta na suvremenu misao i umjetnost novog vremena koje je trebalo uslijediti. Stvarao je djela kojima je zadirao u daleku budućnost te na taj način prenosio svojim čitateljima svijet od modernizma do postmodernizma. Upravo ga je to učinilo piscem svjetskog glasa. U Poljskoj je imao ogroman utjecaj na pisce i književnost, ali je jači utjecaj imao na teatar, pogotovo na Kantora, dok su u Francuskoj u njegovom stvaralaštvu uzore nalazili pisci egzistencijalizma i strukturalizma.
Postao je autor atraktivan širokim masama, jer je u svojim knjigama opisivao zanimljive fabule, groteskne likove i neobične događaje te upotrebljavao crni humor i sasvim nov i neobičan jezik.