William Gibson

William Ford Gibson (Conway, Južna Karolina, 17. ožujka 1948.) je američko-kanadski pisac, nazvan "crnim prorokom" cyberpunk žanra u znanstvenoj fantastici. Gibson je autor termina "kibernetski prostor". Naziv se pojavio u kratkoj priči "Kako smo popalili kromu", u kojoj se opisuje svijet kibernetičkog kriminala, desetljeće prije nego što je internet uopće nastao. Koncept je kasnije razradio u svojem debitantskom romanu "Neuromancer", iz 1984. Djelo je do sada prodano u više od 6,5 milijuna primjeraka, i prvi je roman u povijesti koji je dobio sve tri "velike" nagrade za SF stvaralaštvo - "Nebula", "Hugo", i "Phillip K. Dick Award".

Životopis

Rođen je u malom gradiću Conwayu u unutrašnjosti SAD. Gibsonova obitelj često mijenja prebivališta, obzirom da je njegov otac radio kao nadzornik na velikim gradilištima, uglavnom u saveznim državama Južna Karolina i Virginia. Ta je činjenica zasigurno utjecala na socijalne vještine mladog Williama, koji se već u djetinjstvu radije posvećivao čitanju, nego druženju sa vršnjacima.

Emotivni šok doživljava u 12-oj godini, kada mu otac umire u u bizarnim okolnostima (umire u restoranu, od posljedica gušenja hranom). Nakon toga, on i majka sele se u rodni grad njegovih roditelja, Whyteville u Virginiji. Tamo se upisuje u lokalnu srednju školu, gdje ga "košarkaški-opsjednuta monokultura" (citat) tjera da se još više okrene literaturi.

Sa 13 godina kupuje antologiju beat književnika, gdje se prvi put upoznaje sa radovima Allena Ginsberga, Jacka Kerouaca, i Williama S. Burroughsa. Svo slobodno vrijeme uglavnom provodi čitajući, a posebno ga oduševljava SF. Tvrdi da je već tada znao da ga jedino zanima čitati i pisati znanstvenu fantastiku. Suprotno "ugledu" "geeka", školski program ga uopće ne zanima.

Zabrinuta zbog loših ocjena povučenog tinejdžera, majka ga šalje u privatnu školu u saveznu državu Arizona. Tamo pri upisu provode testiranje kandidata, i na iznenađenje svih mladi Gibson pokazuje vrlo visoke rezultate, te se pokaže da posjeduje natprosječan IQ.

Kad je imao 18 godina, umire mu majka. Gibson napušta školu bez da je diplomirao, i putuje po SAD i Europi. 1967. godine emigrira u Kanadu, kako bi izbjegao novačenje za rat u Vijetnamu. Tamo postaje dijelom kontrakulturne scene "Djece cvijeća". Po vlastitom priznanju, nakon razgovora u Uredu za novačenje kupuje kartu za Toronto, više "potaknut željom da spava sa mladim hippy djevojkama i zlorabi hašiš" nego prigovorom savjesti.

U Kanadi upoznaje djevojku iz Vancouvera, s kojom se 1972. godine ženi. Žive od njene plaće učitelja, te se Gibson odlučuje završiti nekakvu školu. Upisuje se na "University of British Columbia" (UBC), te završava studij Engleske literature. Tamo pohađa satove pisanja, i odlučuje se napisati prvu pripovjetku, "Fragments of Hologram rose". To postaje njegovo prvo objavljeno djelo.

Vancouver postaje njegovo stalno prebivalište do današnjih dana (iako posjeduje i američko državljanstvo).

Djela

Gibsonovi rani radovi su pusti, crne priče o učinku kibernetike i računalne mreže na ljudima - "lowlife susreće visoku tehnologiju". Kratke priče, objavljene su mu u popularnim časopisima znanstvene fantastike . Teme, postavke i znakove razvijeni u tim pričama su kulminirale u njegovom prvom romanu, Neuromancer, koji je pohvatao kritični i komercijalni uspjeh, gotovo pokretanio takozvani "cyberpunk" književni stil.

Iako većina Gibsonovog ugleda je ostao povezan s Neuromancerom, njegov rad je nastavio da se razvija. Nakon što se širi Neuromancer s još dva romana za dovršetak distopijske trilogije, Gibson je postao važan autor druge znanstvene fantastike pod-žanr steampunka 1990. sa alternativno povijesnim romanom The Difference Engine pisano s Bruceom Sterlingom. 1990-ih su napisani Bridge trilogija romani, koji su usmjereni na sociološka zapažanja u urbanim sredinama bliske budučnosti i kasnom kapitalizmu. Njegovi najnoviji romani- Raspoznavanje uzoraka (2003.) i Avet Zemlja (2007.) postavljeni su u suvremenom svijetu i stavili su po prvi put njegov rad na redovitu bestseler listu.

Gibson je jedan od najpoznatijih Sjeverno Američkih pisaca znanstvene fantastike, u 1999. kao "vjerojatno najvažniji romanopisac u protekla dva desetljeća". Gibson je napisao više od dvadeset kratkih priča, devet kritički priznatih romana (jedan u suradnji), te dokumentarna literatura umjetnik knjige, te je pridonio članake na nekoliko glavnih publikacija i često surađuje s izvedbama umjetnika, autora i glazbenika. Njegova misao je naveldena kao utjecaj na znanstvenu fantastiku, dizajn, akademski cyberculture, i tehnologiju.