Wikipedija:Susreti Wikipedista/Izvještaj 9.
Dana 1. listopada 2008. godine, u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma održavala se T-HT-ova konferencija "Komunikacijske tehnologije za svijet neograničenih mogućnosti". Gosti predavači konferencije bili su Benjamin Zander i Jimmy Wales. Pozivnice za konferenciju dobili su svi administratori, no, kako su neki bili zauzeti privatnim obvezama (ipak se radilo o radnome danu i jutarnjim satima), došao nas je manji broj koji smo imali priliku upoznati Jimba. Nakon što smo se okupili pred ulazom, izljubili, izgrlili i razmijenili pozivnice, ušli smo u zgradu, zavalili u fotelje, probali prve kolače i nabrzaka napravili nekoliko fotki (koje će, nadam se, uskoro biti na Zajedničkome poslužitelju :-)). U 10 sati počeo je službeni program i za prvi dio programa i predavanje Benjamina Zandera odabrali smo jedan od redova pri kraju (pretpostavivši kako će mi biti lakše izaći ako me nazovu Luka, Maya i Zmaj, s obzirom da nisu mogli doći odmah na početak, ali su obećali doći na drugi dio konferencije, a nisu imali pozivnice kod sebe). Redovi pri kraju su taj dan bili potpuni promašaj. Zander je svoje predavanje počeo s "čišćenjem" posljednjih redova, navodeći razloge zašto na predavanjima ljudi vole sjediti u zadnjim redovima i pozvao na popunjavanje prvih redova koji su bili prazni. Ante i ja smo se ustali i poželjeli otići naprijed, no bili smo u sredini, a ostalima se nije dalo ustajati, pa smo i mi progunđavši sjeli. Nakon razmještanja sudionika konferencije Zander je nastavio predavanje "Transformacija profesionalnog i privatnog života", neprekidno se krećući dvoranom, svirajući na koncertnom glasoviru, crtajući i tražeći od nas aktivno sudjelovanje. Pjevali smo "Sretan rođendan" gospođi Vesni, koja je od publike imala najbliže rođendan jučerašnjem danu, a ponavljali smo pjesmu dok gospodin Zander nije bio zadovoljan našim pjevanjem.
Ubrzo smo otkrili da klimatizacija stražnjeg dijela dvorane radi poprilično loše ili uopće ne radi, tako da smo se svi koji smo imali neki dio odjeće viška, uskoro počeli skidati, a nakon sat i pol predavanja već lagano "disali na škrge". Nešto više od 700 osoba pošteno je zagrijalo dvoranu i zasitilo zrak, a u dvorani nitko nije mogao "spavati" udobno zavaljen na svoj stolac, jer smo se nekoliko puta morali podizati na noge i pjevati.
Tijekom predavanja, studentica Marie iz Beča svirala je na violončelu, a pred kraj smo potražili ispod stolaca omotnicu u kojoj se nalazila prva kitica teksta Beethovenove "Ode radosti", ali kakva. Nije bila na njemačkome jeziku, već napisana onako kako Amerikanci čitaju njemački jezik, pa je pisalo: Froy-der, sher-ner Getter-foon-ken, Toch-ter' ouse E-lyse-ium, Veer be-tray-ten foy-er troon-ken, Himm-lee-she, dine High-lish-tomb! Dine-er tsow-ber binn-den vee-der, voss dee Mo-der shtreng ge-tile't: Allah Menschen vear-den Brood-aire, vo-dine zanf-taire Floo-gel vile't. Najprije smo gledali u tekst tražeći njegov smisao, jer taj način pisanja većini nas je nepoznat i zapravo više nas čita njemački bez problema, pa nam je ovo bilo zbunjujuće, no dirigent se nije dao smesti, tražio je od nas da to srčano otpjevamo. Prvi pokušaj bio je mumljanje teksta, onda su se neki od (naravno Wikipedista) dosjetili i nabrzaka napisali olovkom tekst u originalu, e nakon toga pjevanje je išlo puno lakše. Iako smo već pomislili da ne pjevamo dovoljno radosno i "mali glas u glavi počeo je ponavljati: Pjevat ćeš tu do ponoći!", nekako smo uspjeli i za kraj na miru odslušali posljednju izvedbu gospodina Zandera na glasoviru.
Imali smo pauzu od 30 minuta, no meni se činilo kao da je nije ni bilo, jer sam najprije pokušala odjuriti van kroz gužvu ljudi po Mayu, Luku i Zmaja noseći im pozivnice, onda smo se istim putem trebali probiti do dvorane, i zauzeti ovaj puta prve redove, jer slijedeći gost predavač bio je osnivač Wikipedije i željeli smo ga upoznati i vidjeti izbliza. Taman smo zauzeli odgovarajuća mjesta i pomislih mogla bi sada potražiti i čašu vode/soka, žedna nakon dva sata pjevanja i tjelovježbe, kada me nazvao novinar HRT-a. Odmah se pojavio, otišli smo do press centra i tamo sam na prijenosnom računalu pokazala kako se uređuje na Wikipediji i odgovorila na nekoliko pitanja. Kada sam ponovno pogledala u dvoranu, bila je potpuno ispunjena i požurila sam na svoje mjesto gledajući jesmo li svi na broju i vidjeh Jimba kako sjedi pokraj Luke :-).
Željka Ogresta najavila je slijedećeg gosta Jimmyja Walesa i pozvala Ivicu Mudrinića kao domaćina.
Wales je opisao kako je nastala Wikipedija, kako telekomunikacijske i širokopojasne tehnologije pristupa internetu mijenjaju današnjicu. Na pitanje zašto Wikipedija nema reklama i zašto ih ne bi trebala imati odgovorio je kako je Wikipedija hram znanja, te kako na takvim mjestima nekim stvarima jednostavno nije mjesto, te kako je znanje osnovna potreba poput hrane i ne bi trebalo biti uskraćeno nikome. Govorio je o zajednici koja stvara Wikipediju, o suradnicima koji se npr. specijaliziraju za neke teme, poput pisanja članaka o vlakovima. Na kraju su sudionici mogli postavljati pitanja, iz kojih smo pretpostavili da većina onih koji su pitanja postavili ne surađuje (aktivno) na Wikipediji, već najvjerojatnije samo čitaju članke. Približilo se vrijeme kraju službenog dijela, Wikipedisti su se okupili oko Jimba i napravljeno je nekoliko fotografija, tada smo pozvani (Wikipedisti) u hotel The Regent Esplanade na ručak.
Ručak je bio izvrstan, bogati stol s hrvatskim slanim i slatkim poslasticama. Nakon jela, Jimbo je sjeo za naš stol i mogli smo popričati u opuštenijoj atmosferi. Pričali smo mu između ostalog o našoj zajednici, mladim suradnicima i bogatstvu članaka o indijanskim plemenima, kao posebnostima Wikipedije na hrvatskome jeziku. Naravno, nismo propustili priliku ispričati s kojim smo se problemima kao suradnici iz Hrvatske susreli na Wikipediji na njemačkome jeziku. Na pitanje kako mu se sviđa Hrvatska, rekao nam je da mu se sviđa Zagreb, ali da ga se Dubrovnik posebno dojmio, a mi smo mu obećali da ćemo ga ponovno pozvati u Hrvatsku i to po mogućnosti na neki od naših otoka.
Nešto prije 18:00 sati napustili smo hotel, uputivši se prema kafiću odigrati nekoliko partija stolnoga nogometa prije Antinog odlaska na bus. Tijekom igre Ante i ja izmjenivali smo uzvike: "Toooo!" i "How fascinating!" sjetivši se Zanderovog predavanja, a {{NS-pravilo6}} ćemo već negdje smjestiti :-). Nas nekoliko razgovor je nastavilo uz bučnicu, pivo i cedevitu do kasno u noć.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Neki od citata Zandera i Walesa, koje je zabilježio Borislav Dopudja.