Wikipedija:Načela suradnje

Ovaj esej nije pravilo i smjernica Wikipedije, već služi kao pojašnjenje nekih komunikacijskih tokova svim suradnicima.

(Ovaj je esej izvorno nastao kao replika suradnika Josip65 u okviru rasprave na stranici Razgovor sa suradnikom:Zmaj. Ostatak rasprave može se vidjeti na stranici za razgovor ovog eseja.)

Organizacija posla u «klasičnim» enciklopedijama

Klasične papirnate enciklopedije, poput onih LZMK-a, u pravilu se rade tako da glavnu riječ imaju urednici i uređivački odbor, odnosno uređivački kolegij (premda nije rijedak slučaj ni sivih eminencija, predstavnika vlasnika). Unaprijed se odredi veličina djela i broj natuknica (članaka), urednici određuju kojim će stručnjacima povjeriti pisanje pojedinih članaka, urednici određuju koliko široko će biti prikazana pojedina natuknica. Ne će se na isti način, primjerice, prikazati natuknica «nogomet» u školskom leksikonu, općem leksikonu, športskoj enciklopediji, ili općoj enciklopediji. Urednici također predstavljaju takozvani, iluzorni filtar «objektivnosti i neutralnosti». To se ne radi uvijek isključivo zbog štednje papira, ograničenosti prostora, već kriterij za veličinu korpusa može biti i načelo preglednosti i pristupačnosti, pretpostavljena razina obrazovanosti ciljane publike i slično.

Autorsko pravo i holivudska industrija

Nakon razdoblja humanizma – poznata nam je ona priča iz školskih klupa da su zemljovidi bili strogo čuvana tajna – zahvaljujući zaštiti autorskog prava, zapadnoeuropska civilizacija nadmašila je (u tehničkom smislu) sve druge kulturno-civilizacijske krugove na našem planetu, uvevši, između ostalog, i internet u javnu uporabu. Dugo je bila općeprihvaćena odredba da autorska prava vrijede 50-ak godina nakon autorove smrti i na taj način su bili zaštićeni neposredni autorovi potomci. U prošlim stoljećima količina ljudskog znanja uvećavala se mnogo sporije nego danas, tehnologije su opstajale kroz više desetljeća, urarski zanat (onaj s oprugama, vijcima i sl., ne na čipu) razvijao se, primjerice, više stotina godina, a danas se eventualno svodi na promjenu baterije. U takvom razvoju stvari, logično bi bilo da se i trajanje zaštite autorskog prava smanjuje, ali zbog pohlepe holivudske industrije događaju se upravo suprotne tendencije. Holivudska industrija zapravo više autorskim pravima ne štiti autore, već trgovanjem autorskim pravima uvećava kapital, a Millenium act-om Amerikanci svijetom ne šire demokraciju, već ga podjarmljuju, provode neokolonijalističku politiku, sebi osiguravaju status svjetskih policajaca i gospodara. U današnjim okolnostima kad se u manje od jednog desetljeća promijene svekolike tehnologije, kad se u manje od deset godina uveća (multiplicira) količina svekolikog dostupnog znanja, zaštita autorskog prava na 100 (pa i više) godina nakon autorove smrti ne štiti niti autora, niti njegovo potomstvo, već holivudskoj (i inoj) industriji omogućava zgrtanje kapitala na račun autora, i to ne samo novih autorskih djela, već i onih postojećih, koja bi trebala prijeći, ili već jesu prešla u sferu javnog dobra. (Sad opet ne možeš slobodno slušati Bachova djela, jer moraš platiti autorstvo izvedbe, premda su autorska prava na skladbu već odavno prošla, nakon što netko PRVI digitalizira knjigu iz 17. stoljeća, moraš mu platiti autorska prava koja je «stekao» digitalizacijom…) U takvim okolnostima, kao otpor svekolikoj komercijalizaciji prostora (i predstojećoj opasnosti od komercijalizacije interneta) u kojem živimo, javlja se otpor u obliku «copylefta» (i sličnih ostalih nazivlja, uključivši GPL), filozofije koja afirmira pojam «javnog dobra», voluntarizma, altruizma, suradnje. Umjesto da bespomoćno čekamo da nam počnu naplaćivati autorska prava na zrak koji udišemo (jer će se u Americi valjda i to uskoro moći zaštititi, ako već nije netko i zaštitio), umjesto da najprije odvjetnicima plaćamo novce kako bismo zaštitili nešto što smo napravili, pa im onda opet plaćamo mnogo novaca kako bismo sudskim putem vodili parnice protiv onih koji nam nisu platili tantijeme… podijelimo radije naše autorstvo na dobrobit javnosti, bez naplate autorskih prava. To je jedna od ideja na kojoj je iznikla Wikipedija – napraviti na dragovoljnom temelju informacijsku bazu koja će biti besplatna, a moći će biti besplatna jer ne će trebati plaćati autorska prava ljudima koji su ju napravili. Uostalom kad se pogleda kojom brzinom stvari danas zastarijevaju, a kako je kod nas birokracija spora, taman kad dobiješ potvrdu da su ti autorska prava na zaštićena, proći će vrijeme u kojem ti to može biti od koristi…

Jedan za sve, sve za svakoga oliti mrežna demokratičnost

Iluzija je da se «objektivnost i neutralnost» mogu postići u nečemu poput enciklopedije. Malo je stvari koje su činjenično neutralne, a da pisanjem o njima ne ćemo istodobno iskazati i vlastito stajalište. Primjerice, kuna je hrvatska monetarna jedinica. To je činjenica, ali je li to dovoljno informacija za enciklopedijsku natuknicu o hrvatskoj monetarnoj jedinici? Nije. Ali što god više da se napiše, više ne će biti neutralno. Hoćemo li napisati nešto o povijesti, hoćemo li spomenuti da se rabila u NDH, da se rabila još davno prije toga u Slavoniji? Hoćemo li spominjati životinjicu po kojoj je dobila ime, kako ćemo imenovati razdoblje u kojem je uvedena… i milijun ostalih stvari. Iluzija je da enciklopedijski tekst može biti «neutralan i objektivan», on može jedino iskazati jedno, ili više različitih, u konačnici, političkih stajališta. Prije 20-ak godina bilo bi «objektivno» prešutjeti Nikolu Šopa, a o Augustu Cesarcu napisati panegirik. Tko još danas čita Zlatnog mladića? Nikada povijesne teme ne će jednako prikazivati Englezi i Francuzi ili Rusi i Poljaci. U tiskanim enciklopedijama urednici su donosili konačnu odluku o «objektivnosti i neutralnosti» pa se nerijetko događalo da većina čitatelja ne doživljava takvu politiku niti objektivnom niti neutralnom. Kod nas Hrvata samo je po sebi razumljivo da postoji samo jedan leksikografski zavod i jedna hrvatska enciklopedija, u engleskom govornom području samo je po sebi razumljivo da ih može biti više – paralelnih. Budući da je jedna od glavnih odlika mreže velika fleksibilnost i stalna mijena, to je još jedna velika prednost koju može imati mrežna naklada enciklopedije, a koja je ingeniozno iskorištena u projektu wiki. Zašto da nezadovoljni korisnici šalju primjedbe autorima i urednicima te eventualno čekaju da se u sljedećim nakladama nešto primijeni u enciklopedijama, kad se to može napraviti odmah i sada. Dakle, ako netko drži da je nešto netočno, neispravno ili na bilo koji način treba promijeniti, učimo mu dostupnim i mogućnost da to istom i učini!

Autorstvo na Wikipediji

Ideja na kojoj počiva projekt wiki jest totalitarna demokratičnost (oksimoron?, možda jest, možda ne). Ne postoje prijamni ispiti, ne postoje testovi koje treba proći, ne postoji naknada za ulaz, ne postoji potreba za dokazivanjem stručnosti ili naobrazbe… toliko hvaljen i veličan amandman na američki ustav koji jamči slobodu izražavanja (zanimljivo da je sloboda izražavanja ipak prošla tek kao amandman) konačno će se moći na jednom ograničenom mjestu ostvariti u svom totalitetu. Članke na Wikipediji može pisati i mijenjati svatko, bilo tko, i pri tom nema nikakvih ograničenja u pristupu, kao što nema niti ograničenja u korištenju. Dok vrijede takva pravila igre većina će uvijek nadglasati manjinu, a manjini pak ostaje tek utjeha da je i njezin glas zabilježen, ali u kartici «stare izmjene». (U konačnici to znači da će svijetom uskoro zavladati Kinezi i Indijci pa je za očekivati da će se pravila ipak promijeniti kako bi svjetski vladari i dalje bili Amerikanci). Može se dogoditi da trenutačno (ili kroz dulje razdoblje) jedna skupina samozvanih sadržajnih urednika uspostavi određena pravila «objektivnosti i neutralnosti», ali ne postoje nikakva jamstva da nakon nekog vremena ne će ta skupina postati manjina, a na njihovo mjesto će doći druga skupina, tek malo brojnija, koja će uspostaviti sasvim drukčija pravila «objektivnosti i neutralnosti». To što piše na ovim stranicama hrvatske Wikipedije da „nije demokratična…“ teško je provesti tako dugo dok je hrvatska Wikipedija dijelom projekta wikipedia.org. Shvatljivo je da će postojati tendencija fiksiranja trenutačnih pozicija (to čini svatko tko se dočepa vlasti), ali tako dugo dok je uspostavljeno pravilo otvorenosti, to se može pokazati kao sizifov posao. Može se dogoditi da ove godine jedna neobično vrijedna i marljiva skupina pročačka sve natuknice i svaku riječ «šport» promijeni u «sport». Može se to čak učiniti i skriptom, nije potrebno raditi sve ručno, ali ipak ne postoji nikakvo jamstvo da već sutra ne će netko drugi napraviti drugu skriptu koja će bilježiti svaki potez prve skripte i sve riječi «sport» ponovno vraćati u «šport». Samo što smisao wiki-projekta nije u tome da se izmisli nova športska olimpijska wiki-disciplina u natjecanju tko će što prije i tko će što više članaka vratiti na neku prethodnu inačicu. Dok god Wikipedija ima samo «administratore» čiji je posao da pomažu u izgradnji projekta, a nema urednike koji propuštaju ideološki poželjne, a brišu i uništavaju ideološki nepoželjne tekstove, dok god su «administratori» smjenjivi, dok god su vrata otvorena svima željnim sudjelovanja u projektu, posao samozvanog urednika može se pokazati promašenim, vrijedan žaljenja zbog uzalud prosipanog vremena i energije. Uostalom, zašto se poneki administratori Wikipedije uporno ponašaju kao da su administratori Nupedije? Zar taj projekt nije završio propašću?

Specijalizacija

Wikipedija na engleskom, koja je uzor Wikipedijama na drugim jezicima, s preko milijun članaka, očigledno je po specijalizaciji/tipu/vrsti «sveobuhvatna», odnosno «sveopća» enciklopedija. Dobro razrađen sustav «kategorija» spriječio je podjelu na niz specijaliziranih manjih i praktičnijih enciklopedija. Za sada. Projekt «simple english» započeo je taj proces te pretpostavljam da će se u budućnosti ipak pojavljivati makar određena sučelja koja će koristiti istu bazu, a u daljnjoj fazi bio bi logičan razvoj prema «školskoj Wikipediji», «medicinskoj Wikipediji» itd. jer učeniku srednje škole treba drukčija informacija o, primjerice, «mrežnici» od one koju traži student medicine. Kad budu postojala mrežna sučelja koja će kvalitetno prevoditi tekst s engleskog na neki drugi, to ne znači da će svi članci istog naziva biti prebrisani onima s engleske Wikipedije (a možda će Veliki Brat zapravo učiniti baš to, neprimjetno i efikasno).

Autokracija - Sloboda – Anarhija

Ovisno o perspektivi gledanja, granice su pomične, ali mi se nekako čini da je srednje polje najmanje, to jest nikad ne znaš kad ćeš iz slobode skrenuti bilo u autokraciju bilo u anarhiju. Ideal wikipedijanaca je sloboda. Ideal vandala je anarhija. Ideal policajaca je autokracija. Administrator Wikipedije nije urednik enciklopedije zato jer administratorom postaje onaj tko je aktivan u zajednici, u koga ostali članovi imaju povjerenja, tko je stekao ugled u zajednici… što je sve pohvalno, ali sve to nije jamstvo da je imenovani administrator kompetentan leksikografski stručnjak. Zadatak je administratora da štiti enciklopediju od vandalizma, a ne da preuzima ulogu leksikografskog sadržajno-ideološkog urednika.

To je srž problema na hrvatskoj Wikipediji, to je razlog zašto ljudi svrate, napišu koji članak pa pobjegnu, to objašnjava zašto je na hrvatskoj Wikipediji tri puta manje članaka nego što bi po statističkim pokazateljima trebalo biti (usporedi veličinu mrežnog prostora pojedinih nacionalnih domena ili korištenje interneta u pojedinim državama s količinom članaka na pojedinim Wikipedijama) to objašnjava zašto na «kafiću» i stranicama za razgovor vlada atmosfera paranoje (tip se tipu kao povjerava, a stranica je javno dostupna, da će neki treći tip ionako uskoro umrijeti jer je star i njima antipatičan; to su prokušani štosevi, samo se danas u civiliziranom svijetu nazivaju pravim imenom – zlostavljanjem u vidu isključivanja iz zajednice), negostoljubivosti, nesusretljivosti – tako NEtipično za hrvatski forumski prostor u kojem su govornici hrvatskog jezika u pravilu voljni dati potpuno bez ikakve obveze i nesebično vrijedne i korisne informacije, bez obzira na stupanj banalnosti/stručnosti upita. Još jednom: Wikipedija nije Nupedija, administratori nisu urednici sadržaja. Uostalom i na ovim stranicama stoji da se ne mijenjau oni dijelovi teksta koji nisu očiti tipfeleri i sl., već da se umjesto toga najprije koristi stranica za razgovor.

Autorstvo – 2. put

Naravno da nije uzus enciklopedijski članak potpisati na stranici na kojoj je tekst članka. Ali isto je tako bjelodano jasno kako su na Wikipediji kartice uz pojedini članak barem jednako zanimljive koliko i sam tekst. Vjerujem da je jako malo posjetitelja Wikipedije koji se nisu zabavljali uspoređujući pojedine inačice, koji sa zanimanjem nisu pratili prinose pojedinih suradnika i razgovor uz određene članke. Također je zanimljivo pratiti i kako je tekst nastajao, kako se mijenjao. Sve to nije potrebno niti zanemarivati niti ignorirati. Uostalom, kad već ljudi sve rade besplatno, zašto im barem ne odati priznanje na taj način. I nadam se da će uskoro i na hrvatskoj enciklopediji marljivi suradnici početi dobivati «zvjezdice» i ostala simbolična priznanja.

U ovoj fazi, kad hrvatska Wikipedija ne čini niti 2% velike engleske sestre, stvarno je arogantno da si administrator zbog svoje pozicije administratora uzima za pravo presuđivati, donositi estetske sudove o sadržaju i izbacivati biografske podatke iz života konceptualnog umjetnika s argumentacijom neenciklopedičnosti, i to čineći usputno, rutinski, bez mnogo razmišljanja. Da ne bi bilo zabune, prema načelima Wikipedije, svatko s člankom može raditi što god želi. Ako ti se ne sviđa članak, možeš ga izmijeniti u bilo kojem postotku, vratiti na prethodnu inačicu ili preko njega naprosto staviti sasvim drukčiji tekst. To je u skladu s načelima Wikipedije, ali ne i s na ovim stranicama proklamiranim načelima, ne sa srednjoeuropskom kulturom koju Hrvati baštine – načelnom poštivanju drugoga. Ako je netko učinio nešto vrijedno (uložio trud i vrijeme), a ja sam ga brzopleto ispravio, pa kasnije uvidio da sam pogriješio, onda će me preplaviti osjećaji neugode i srama. Kako se to ne bi dogodilo, radije ću prije tri puta provjeriti je li čovjek stvarno rekao nešto pogrešno, pa tek onda, imajući argumente pri ruci, ići proturječiti. To veće obveze ima čovjek što je na većem položaju (noblesse oblige), a administratori bi trebali biti moderatori, ne sadržajni urednici. Premda na to ne obvezuju načela Wikipedije, u situaciji kad se u manje od 15.000 članaka ubrajaju i oni s popisima nogometaša, s jednom rečenicom, s tekstom bez pravilnog korištenja interpunkcijskih znakova itd., u takvoj situaciji mudar i dobronamjeran administrator nastojat će svakog novog suradnika pridobiti za daljnji rad na Wikipediji. To znači da bi bilo mnogo bolje čovjeku uputiti koju riječ podrške, uputiti ga na pravila pisanja članaka i predložiti mu da eventualno sam prepravi članak sukladno dominantnoj dosadašnjoj praksi. Ako administrator nema mnogo vremena, bolje je da ne radi uopće, nego da radi brzopleto. Uostalom, vremena će biti još manje jer smo otjerali još jednog potencijalnog administratora. Nije li bolje posao podijeliti s još nekim, nego si sve tovariti na vlastita leđa? Taj brzopleti suradnik, kojeg smo brzopletom rutinom otjerali, mogao je biti baš ta osoba s kojom smo mogli podijeliti svoj administratorski mukotrpni posao. S druge pak strane, ako administrator brzopleto i naprosto nepristojno, nekulturno, bezobzirno i neargumentirano kao iz topa briše dijelove članaka, dovodi se u opasnost da takvim svojim postupcima iziritira suradnike koji će mu onda u inat prkositi, pa će tako dobiti još više posla, umjesto da ga ima manje. I premda je predviđena mogućnost blokiranja pojedinih korisnika koji su određenim administratorima nesimpatični, ova Wikipedija ima jedan savršeni mehanizam kojim isto tako administratorima Wikipedije onemogućava da postanu urednici Nupedije: svatko se ponovo može u najkraćem mogućem vremenu registrirati kao novi korisnik, svatko može i bez registracije mijenjati sadržaje članaka. To je baš zato i napravljeno da si administratori ne bi umislili da su sadržajni urednici. Mogućnost blokiranja pristupa pojedinim suradnicima trebala bi biti ograničena isključivo na blokiranje onih zlonamjernih postupaka kojima je očiti cilj destruirati dotadašnje prinose, a mogućnost blokiranja ne koristi se kako bi se isključili oni suradnici s kojima određeni administrator ne dijeli isto ideološko mišljenje. Bilo bi dobro da pojedini administratori ponovno pročitaju članke na ovoj Wikipediji gdje sve to lijepo piše i da prestanu izigravati frajerske urednike Nupedije.

Zajednica

Wikipedija nije samo enciklopedija koja, eto, po načelima Velikog Brata omogućuje posjetiteljima da neposredno gledaju proces stvaranja, kao što u nekim restoranima možemo preko staklene stijene vidjeti kuhare izložene pogledima gostiju. Wikipedija je, trebala bi biti, zajednica ljudi koji su se okupili po kriteriju zajedničkih interesa. Ne govorim o projektu wikicities, to je nešto drugo. (Za mrežne se zajednice počeo rabiti termin plemena). I sam sam odrastao u društvu u kojem je općeprihvaćeni običaj da se novom članu zajednice kao svojevrsni oblik inicijacije daju na početku ponižavajući zadatci, primjerice, neposredno nadređeni te šalje da mu odeš po šibice, manjeobrazovani traže da im kuhaš kavu, dvoriš ih i slično. Dok ne upoznaš drukčije zajednice, misliš da je to normalno. Kad sam prije desetak godina počeo otkrivati BBS-ove i internet, bio sam gotovo šokiran otkrićem kako postoje mrežna mjesta na kojima možeš nešto pitati, a uskoro će ti odgovoriti, i to korisno, netko potpuno nepoznat – pri tom te ne će izrugivati jer si postavio glupo pitanje, ne će umjesto odgovora glumiti duhovitost, ne će tražiti da mu platiš za odgovor, ne će biti drzak i arogantan i upućivati te na nešto što ti ne treba (kao što to još uvijek u Hrvatskoj čine HT i Microsoft, makar danas čak s velikom dozom hinjene uljudnosti), ne će ti odgovoriti jer mu je to u nekom interesu. Dobro je što se čovjek lako navikne na dobro i zaboravi ono loše što je bilo prije. Danas mi je normalno da možeš ući u takve zajednice bez neke velike pompe, danas mi je normalno da vlada atmosfera srdačnosti, druželjubivosti, altruizma, solidarnosti. Nedavno sam se uključio u jedan forum gdje je moderator tražio prije odobrenja pristupa dosta dodatnih podataka kako bi se uvjerio da i u svom nemrežnom identitetu pripadam profesionalnoj zajednici, ali kad sam «prošao» tu provjeru, više nitko nije iskazao niti najmanje sumnjičenje. Zar doista nemate dojam kako u ovoj zajednici hrvatskih wikipedijanaca vlada jako loše ozračje: zavjere, konspirativnost, negostoljubivost, paranoičnost, svađalaštvo? Zar je doista podatak na ponos da je više od 1000 suradnika uradilo 15.000 članaka? Jeste li se ikad zapitali koliko ste potencijalnih suradnika otjerali bilo zbog brzopletog brljanja po tek objavljenim člancima s rutinskim komentarima «neenciklopedičnosti», bilo zbog odbijajuće atmosfere na kafiću i stranicama za razgovor?

Hrvatske biografije

Ovaj dio je nekako na klimavim nogama. Shvatljivo je i opravdano da se na početku stvaranja enciklopedije više pozornosti posveti hrvatskim temama. Kad je hrvatska enciklopedija brojala tek nekoliko stotina članaka, na njoj stvarno nije bilo mjesta ni za četničke vojvode, ni za one koji su stvarali ili pomagali u izgradnji ideologije Memoranduma SANU-a. Budući da ljude u pravilu zanimaju više zločini, nego dobra djela, mnoge mnogo više fascinira lik i djelo Pola Pota od Majke Terezije, pa ne vidim razloga zašto se ljudima ne bi dopustilo da pišu i o četničkim vojvodama, posebice ako će njihov popis i biografije biti jasno kategorizirane zajedno s generalima Pola Pota, Staljina i drugih sličnih krvnika.

Budući da Wikipedija, za razliku od papirnatih enciklopedija (kao što stoji na ovom sjedištu) nije ograničena brojem članaka, njezina perspektiva je također milijunska (i što se prije neki administratori budu prestali ponašati kao policajci, odnosno kao leksikografski urednici Nupedije, to će prije dostići taj čarobni broj). Milijun (i više, nema gornjeg ograničenja) članaka nije odlika „opće“, već „sveopće“ ili „sveobuhvatne“ enciklopedije. To znači da je perspektiva takve enciklopedije u sebe inkorporirati i „Biografsku enciklopediju“ i raznorazne „Tko je tko“ biografije. Jasno je da preko milijardu govornika engleskog jezika potiče ograničenje biografskih prinosa, ali 4-5 milijuna govornika hrvatskog jezika, od kojih je tek 6-8% akademski obrazovanih ukazuje da nema nikakve realne bojazni da bi hrvatska Wikipedija mogla umjesto enciklopedije prerasti u biografsku enciklopediju. Hrvati su stoljećima živjeli i stvarali kao pokoravani i pokoreni narod i usvojili su kvislinšku kulturu veličanja i dodvoravanja tuđem, a omalovažavanja vlastitog. Jedan od najodvratnijih postupaka duboko ukorijenjenih u hrvatsku kulturu je omalovažavanje tuđeg uspjeha ili postignuća, čak se u puku pod krinkom zaštite od uroka ne kaže „Vau, kako lijepa beba!“, već „Fuj te bilo, kako si lijepa beba!“ Stvarno odvratno. To su radili svi kolonizatori: obezvrjeđivali su kulturu naroda kojih su pokorili, a veličali kulturu koju su donijeli. Hrvatski je nacionalni interes, a sad kad nam stranci više nisu (formalni) gospodari o njemu se valjda može slobodno razgovarati, i kroz sjedišta poput Wikipedije afirmirati Hrvate. Što to znači „anonimus“? Ne engleskoj Wikipediji ima članaka koji nisu „stubirani“, a u dvije-tri rečenice stoji ime, godina i mjesto rođenja, podatak da se radi o predavaču na nekom fakultetu i u dvije-tri riječi općenit podatak o njegovom prinosu u svojoj struci. Štoviše ima „nestubiranih“ podataka o takvim ljudima s neengleskog govornog područja. Zar nije onda neprimjereno ne dopustiti Hrvatima koji su ušli u hrvatski javni prostor, da ima o njima podataka i na hrvatskoj Wikipediji. Cijenim i poštujem Josipu Lisac i na hrvatskoj Wikipediji je opširan članak protiv kojeg nemam baš ništa, naprotiv. Na hrvatskoj Wikipediji su također „nestubirani“ podatci o trenerima i rizničarima nogometnih klubova županijskih liga nižeg ranga. Ne engleskoj wikipediji su raznorazni podaci u biografijama ljudi koji nisu izbačeni, a prema hrvatskim kriterijima bili bi izbačeni jer spadaju u privatnu sferu. Zašto smo toliko strogi kad treba odati priznanje nekom Hrvatu jer je u nečemu uspio? Naravno, nije enciklopedija prostor u kojem treba zabilježiti podatke iz „društvenog života“ koji se svakotjedno mogu čuti u Red Carpetu ili Spitzi, ali hoćemo li i Vladimira Vidrića proglasiti anonimcem jer prema ovim kriterijima nije napisao dovoljno pjesama (za života objavio svega 25, sačuvano još 10)?

Tihomir Dunđerović je multimedijalni konceptualni umjetni i podatak o recepciji njegovih instalacija i performansa je relevantna informacija za njegovu biografiju. Nije posao administratora Wikipedije da na ovom mjestu uzima sebi za pravo biti estetski meritus, arbitar i da izbacuje dijelove biografskih informacija zato što podcjenjuje ili ne razumije, zato što mu se ne sviđa nečija umjetnost. Ima priličan broj mrežnih sjedišta koja bi bila sretna dobiti suradnika koji bi pisao kritike i prikaze. Na ovom se sjedištu jasno upućuje da je u takvim slučajevima dvojbenosti prikladnije započeti razgovor na stranici za razgovor, nego glumiti urednika Nupedije. Možda to jest budućnost i hrvatske Wikipedije – stvaranje uredništva s ograničenim pristupom, ali za sad su u igri ipak drukčija pravila.

Nije li zanimljivo da se na stranicama hrvatske Wikipedije koje upućuju na osnovna pravila, neprimjereno mnogo prostora posvećuje filmu i filmskim glumcima, a zanemaruje prvih šest rodova umjetnosti? Nije li zanimljivo da je hrvatska filmska industrija, hm, kako bi se to reklo neutralno i objektovno – jadna? Je li to slučajnost, ili holivudska industrija i tu ima svoje prste?

Pridobivanje suradnika ili cjepidlačenje na dogovorenim pravilima

Moj savjet, moj apel je – neka administratori dopuste upisivanje biografija osoba iz javnog života Hrvatske, kao što dopuštaju upisivanje blagajnika nižerangiranih županijskih nogometnih momčadi. Hrvatska Wikipedija ionako u sadašnjem obliku u cjelini nije uzorita enciklopedija. Ima veoma vrijednih i korisnih članaka, ali većina članaka je „neupotrebljiva“. Bolje je dopustiti suradnicima da ju pune sadržajem, nego odmah na početku nametati stroge kriterije. Nema nikakva jamstva da će, primjerice, članak o Tihomiru Dunđeroviću i za 10 godina biti u ovom obliku u kojem će ga neki administrator pun sebe „iskasapiti“. Nemojte niti izbacivati, brisati sve članke koji imaju dosta vrijednog teksta, ali nemaju poveznica. Stavite oznaku da nedostaju poveznice, to je dovoljno. Desetak administratora imat će sve više posla budu li odbijali sve više potencijalnih suradnika. Glupo je i neproduktivno da vlada načelo da svatko može mijenjati članak, ali da neki administratori sami sebi dodjeljuju pravo biti sadržajni urednici. Ovakvim postupcima odbija se moguće suradnike od suradnje. Bolje je pripustiti što više suradnika i upućivati ih u tehnike i načela izgradnje Wikipedije. Što nas bude više (suradnika, ne administratora), kvalitetnija će biti hrvatska Wikipedija. To je zakon brojki: 1000 administratora jednostavno će i lako pročistiti 100.000 članaka, brže i efikasnije nego što 10 administratora može održavati enciklopediju od 15.000 članaka, a naročito će biti težak i mukotrpan posao ako si 10-ako administratora bude uzelo dragovoljno u zadatak održavati enciklopediju od 50.000 članaka. Kao da se cijelo vrijeme ne može prihvatiti činjenica da nema nikakvog jamstva da ono što kao administrator učiniš danas, neki „anonimus“ može primijeniti već za pet minuta? I zašto hrvatska Wikipedija mora biti stroža u propuštanju biografija Hrvata od engleske?