Wikipedija:Izabrani članci/11, 2012.

Uranij (stari naziv uran) je srebrno-bijeli metalni kemijski element te pripada skupini aktinida u periodnom sustava elemenata. Dobio je ime po planetu Uranu, a otkrio ga je Martin Heinrich Klaproth 1789. godine. Osim 92 protona, jezgra uranija može imati između 141 i 146 neutrona. Najčešći izotopi uranija su U-238 (146 neutrona) i U-235 (143 neutrona). Atom uranija ima 92 elektrona, od kojih su 6 valentni. Uranij ima najveću atomsku masu od svih prirodnih kemijskih elemenata; iznosi 238.02891. Njegova gustoća je otprilike 70% veća od gustoće olova, ali nije tolika kao kod zlata ili volframa. Uranij je slabo radioaktivan. U prirodi se u malim količinama pojavljuje u tlu, stijenama i vodi. U komercijalne se svrhe dobiva iz ruda poput uranita.

U prirodi se pojavljuje smjesa izotopa, uranija-238 (99,284%), uranija-235 (0,711%), te vrlo malih količina uranija-234 (0,0058%). Raspada se polako, emitirajući pritom alfa čestice. Poluvijek uranija-238 je 4,47 milijardi godina, a uranija-235 704 milijuna godina, pa služe u svrhu radiometrijskog datiranja.