Put svile je naziv za mrežu karavanskih putova čiji glavni cilj je bio povezivanje sredozemlja s istočnom Azijom. Ovaj naziv je prvi koristio Ferdinand von Richthofen, Nijemac koji je živio u 19. stoljeću, iako su još Bizantinci koristili sličan naziv. Još u najstarija vremena postojale su veze između Kine i Europe. Zasnivale su se na razmjeni trgovačke robe, omogućavale diplomatske kontakte i doprinosile spoznajama o drugim kulturama. Te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo bile prekidane i na duže vrijeme kada su trgovina, promet i razmjena informacija bili ometani.
Odlučujuća politička pretpostavka za potpuno otvaranje istočnog kraja puta svile bila je kineska ekspanzija prema zapadu. U vrijeme vladavine cara Han Vua (Vu Di) (141.-87. p.n.e.) (dinastija Han) carstvo se gotovo udvostručilo. Na opasnosti na granicama reagirao je osvajanjem neprijateljskih područja. Njegove vojske prodirale su daleko na sjever, jug i zapad, osvajajući brojne susjedne države. Pobjeda nad Čing-nuima donijela mu je konačnu kontrolu nad središnjom Azijom.