Genocid u Ruandi, označava masovna ubojstva stotine tisuća pripadnika manjinskog naroda Tutsi, kao i pripadnika naroda Hutu koji su se suprotstavljali ovim postupcima njihovih sunarodnjaka ekstremista. Zločin su počinile dvije ekstremističke organizacije naroda Hutu: Interahamwe i Impuzamugambi. Odvijao se između 6. travnja i sredine srpnja 1994. Po procjeni iz veljače 2008. broj žrtava iznosi preko 1,074.000. Drugi izvori navode broj od između 500.000 i 1,000.000 mrtvih.
Genocid je imao trajan i dubok utjecaj na Ruandu i susjedne zemlje. Sveprisutno korištenje silovanja kao oružja izazvalo je širenje HIV infekcije. Uništenje infrastrukture i teška depopulacija zemlje osakatila je gospodarstvo, što Vladi predstavlja prepreku za postizanje gospodarskog rasta i stabilizaciju. Veliki broj ruandskih Hutua i Tutsija i dalje žive kao izbjeglice u cijeloj regiji.
Na Ujedinjene narode pale su brojne kritike zbog lošeg reagiranja na ovaj zločin. Činjenica je da je 21. travnja 1994., u doba najvećih klanja u Ruandi, donesena odluka o smanjenju broja mirovnih trupa na svega 270. Mnoge države, među kojima su Francuska, Belgija i SAD, odbile su spriječiti pokolj. Kanada, Nizozemska i Gana nastavile su voditi mirovne misije UN-a u Ruandi, UNAMIR. Vijeće sigurnosti UN-a odbilo je poslati pomoć i pojačanja u Ruandu.