Franjo Josip I. (Schönbrunn, Beč, 18. kolovoza 1830. - Schönbrunn, Beč, 21. studenoga 1916.), austrijski car i ugarsko-hrvatski i češki kralj (1848. - 1916.). Na prijestolje je došao kao osamnaestogodišnjak u jeku revolucije 1848. godine, nakon abdikacije Ferdinanda I..
Uz vojnu pomoć ruskog cara uspio je 1849. godine ugušiti mađarsku revoluciju, a zatim je uveo apsolutistički režim. Da bi prevladao unutrašnju krizu u Monarhiji car Franjo Josip popustio je pritisku Mađara i priklonio se stvaranju dvojne Austro–Ugarske Monarhije. Time je osigurao lojalnost Austrijanaca i Mađara, ali je nametanjem njihove dominacije nad neaustrijskim i nemađarskim narodima, uglavnom slavenskim stanovništvom, zaoštrio nacionalno pitanje koje je postalo izvor novih sukoba i kriza. Njihov konačan rasplet, koban za opstanak monarhije, zbio se u Prvom svjetskom ratu, ali car nije doživio njegov kraj i propast svoje monarhije.