Zrakoplovna medicina je grana preventivne medicine i medicine rada koja proučava utjecaj letenja, zrakoplova i sredine u kojoj se ono obavlja na organizam letača, pratećeg letačkog osoblja, padobranaca, putnika u zračnom prometu itd. i u praksi primjenjuje specifične metode preventivo medicinske zaštite u sprječavanju negativnog utjecaja letenja na život i zdravlje čovjeka i nastanak izvanrednih događaja i katastrofa (koje karakterizira veliki gubitak ljudskih života, materijalnih dobara i poremećaj ekoloških sustava). I pored postojanja mnogih problema, na koje je u svom okruženju naišlo zrakoplovstvo, liječnik zrakoplovne medicine je samo jedan od mnogih visoko obrazovanih pojedinaca koji radi na minimiziranja mnogih nuspojava, tako da čovjek može i dalje imati nadmoć u zračnom prostoru.
Zrakoplovna medicina je nastala u ranom 18. stoljeću s prvim fiziološkim studijama liječnika balonista Jean-François Pilâtre de Roziera iz Metza, prvog čovjeka na svijetu koji je 15. listopada 1783. godine poletio balonom ispunjenim toplim zrakom. Nakon toga žalio se na bolove u ušima i smetnje sluha pri spuštanju. Tijekom 1784., godinu dana nakon prvog leta balona, napravljena je i prva studija visinskog sastava atmosfere uz pomoć balona. Prvu sveobuhvatnu studiju utjecaja letenja na zdravlje proveo je francuski liječnik Paul Berta, koji je objavio svoja istraživanja o utjecaju promjene sustava i tlaka zraka, s porastom visine na ljude, 1878. godine pod naslovom "La pression barometrique".