Isus i žene susreću se od Isusova rođenja. Isus im pristupa na način koji je bio nov i nepoznat u to vrijeme. Spasio je život osuđenici na smrt (Iv 8,3-8), razgovarao je sa ženama pogankama, što je bilo neuobičajeno (Iv 4,27), promijenio je običaje vezane za razvod (Mk 10, 2-9), zalagao se da se promijeni stav prema griješnim ženama (Lk 7,36-50). Nije želio da propadnu, već da se poprave i spase. Blažena Djevica Marija začela je Isusa, rodila ga i skrbila se za Njega. Ona je prva zamolila Isusa da pomogne ljudima u nevolji, što je i učinio na svadbi u Kani Galilejskoj. Isus je prvo ženi objavio da je izabrani Mesija. Bilo je to u susretu s pogankom Kananejkom. Tijekom svog križnog puta, jedino se obratio jeruzalemskim ženama, koje su ga oplakivale.
Sva četiri Evanđelja izvještavaju da su žene našle prazan Isusov grob. Prema evanđelistima Marku i Luki, Isusovo uskrsnuće prvo je objavljeno ženama, a prema Mateju i Ivanu, Isus se i ukazao prvo ženama (u Ivanovu Evanđelju Mariji Magdaleni). U to vrijeme, smatralo se da žene nisu ovlaštene naučavati. Stoga je iznenađenje da se uskrsnuli Isus prvo pokazao ženama i poslao ih da jave Petru i drugim apostolima. U Evanđeljima, posebno sinoptičkima, žene imaju ključnu ulogu kao svjedokinje Isusove smrti, polaganja u grob i otkrića praznoga groba. Smatra se da se time povećala vjerodostojnost svjedočanstva, jer bi se u židovskoj i grčko - rimskoj kulturi očekivalo, da svjedoci budu društveno priznati muškarci, a ne "neke ožalošćene žene".