James Watt (Greenock, Škotska, 19. siječnja 1736. – Heathfield kraj Birminghama, 19. kolovoza 1819.), škotski izumitelj i inženjer.
Radio u radionici za popravak mjernih instrumenata i uređaja na Sveučilištu u Glasgowu. Popravljajući Newcomenov parni stroj, na kojem se kondenzacija vodene pare provodila uštrcavanjem rashladne vode u parni cilindar, došao je na ideju o njegovu unaprjeđenju. Mnogobrojnim pokusima i primjenom napretka tehnologije onoga doba, uspio je usavršiti konstrukciju parnoga stroja tako da je njegov stroj uskoro postao glavni pokretač industrijske revolucije. Sustavnim proučavanjem svojstava vodene pare kao radnoga medija, najprije je stvorio osnovu za svoje buduće izume.
Godine 1765. dogradio je posebni parni kondenzator za kondenzaciju pare izvan cilindra te izolirao cilindar kako bi smanjio gubitak topline, a 1782. konstruirao je i dvoradnu izvedbu stroja, u kojoj se tlak pare rabi i za vraćanje stapa u početni položaj. Time je postigao veću snagu po cilindru i jednoličniji rad, koji je dalje poboljšao ugradnjom zamašnjaka. Za pretvaranje pravocrtnoga u kružno gibanje uveo je planetarni mehanički prijenos, iako je već bio poznat i stapni mehanizam s ojnicom (stapni i klipni strojevi), no njegova je primjena bila zaštićena patentom.
Prvi je za parne strojeve primijenio centrifugalni regulator brzine vrtnje, koji se već prije upotrebljavao na vjetrenjačama. Kako bi mogao pratiti zbivanja u cilindru, konstruirao je indikator, s pomoću kojega je pratio promjenu tlaka u cilindru ovisno o kretanju stapa. Uveo je i konjsku snagu kao jedinicu za mjerenje snage, a ona je poslije normirana.
Mjerna jedinica snage dobila je, njemu u čast, oznaku vat.