U hrvatskim je krajevima željezno doba, koje se nastavlja na brončano doba, počelo u različito vrijeme – u Istri u 11. st. pr. Kr., u Lici tijekom 10. st. pr. Kr., a u sjevernoj Hrvatskoj, slično kao u zapadnoj i srednjoj Europi, oko 800. pr. Kr. Kao i drugdje po Europi, početak željeznodobnoga razdoblja u pojedinim je područjima različit i ovisi o mjesnim uvjetima i o vanjskim utjecajima, a s Bliskog Istoka i Egipta u Europu prodire u 11. st. pr. Kr., i to s egejskoga područja i Podunavljem. Dio današnjeg hrvatskog područja našao se u susjedstvu visokih sredozemnih civilizacija (grčka, etrurska, italska). Nositelji halštatskih kultura bili su Histri, Japodi, Liburni, Delmati i Panonci. Živa sveza sa sredozemnim kulturama kasnohalštatsku civilizaciju zapadne i srednje Europe tijekom 5. st. pr. Kr. preobrazilo je u latensku kulturu mlađega željeznog doba, a njezini glavni promicatelji bili su Kelti.
U željeznom dobu su se za izradbu oružja, oruđa i drugih predmeta koristili željezom. Tad se povećava se broj stanovnika, oblikuju se trgovački putovi i veze, nastaju etničke i etničko-plemenske zajednice, društveno raslojavanje kojim se izdvojio bogati sloj, nastanjen u kneževskim utvrđenim središtima, prepoznatljiv po grobnicama s prestižnim prilozima grčkoga, etrurskoga i italskoga podrijetla. Razdoblje starijega željeznoga doba na području srednje i zapadne Europe, nazvano halštatskom kulturom, traje do oko 450. pr. Kr., a mlađe željezno doba ili latenska kultura razvija se u drugoj polovici 1. tisućljeća pr. Kr.