Povijest kartografije prikazuje početke i razvoj kartografije (grč. χάρτης chartis, „karta” + γράφειν graphein, „pisati”), znanosti o izradi, upotrebi i održavanju geografskih i srodnih zemljovida. Ona je sastavni dio ljudske povijesti već 8.000 godina. Od spiljskih crteža do starovjekovnih zemljovida Babilona, Grčke i Azije, preko Velikih geografskih otkrića, pa sve do 21. stoljeća ljudi su stvarali i koristili zemljovide kao neophodan pomoćni alat za definiranje, objašnjavanje i navigiranje po čitavom svijetu. Prema nekim znanstvenicima izrada zemljovida predstavljala je značajan korak unaprijed u intelektualnom razvoju ljudskih bića, te služi kao zapis napretka znanja ljudske rase koje se na taj način prenosi s članova jedne generacije na drugu koja nastavlja razvitak kulture. Zemljovidi su isprva bile dvodimenzionalni crteži. Iako je većina zemljovida zadržala takav način prikaza, moderna grafika omogućila je projekcije koje nadilaze mogućnosti tradicionalnih zemljovida.
Zemljovidi su u Babiloniji izrađivani pomoću preciznih geodetskih tehnika. Primjerice, glinena pločica veličine 7,6 × 6,8 cm pronađena 1930. godine kod Ga-Sura blizu današnjeg Kirkuka pokazuje zemljovid riječne doline između dva brda. Klinasti natpisi označavaju obilježja na zemljovidu uključujući veličinu zemljišnu česticu opisanu kao 354 ikua (12 hektara) čiji se vlasnik zvao Azala. Većina znanstvenika datira pločicu na 25. do 24. stoljeće pr. Kr. dok Leo Bagrow zastupa vrijeme od 3800. pr. Kr. Brda su prikazana preklapajućim polukrugovima, rijeke linijama, a gradovi krugovima. Zemljovid također pokazuje glavne strane svijeta.