Toggle menu
244,6 tis.
97
18
636,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vympel R-23

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Vympel R-23

Vympel R-23T na poljskom MiG-23
Vrsta Raketa zrak-zrak
Država podrijetla SSSR
Povijest uporabe
U službi 1973.
Svojstva
Dužina
  • 4,46 m (R-23R)
  • 4,16 m (R-23T)
  • Masa
  • 223 kg (R-23R)
  • 216 (R-23T)
  • Promjer 200 mm
    Bojeva glava 25 kg
    Domet
  • 2,5 - 27 km(R-23R)
  • 3 - 15 km (R-23T)
  • Raspon krila 1 m (maks.)
    Sustav navođenje Pasivno infracrveno ili poluaktivno radarsko
    Lansirna platforma
  • MiG-23M/MF (R-23)
  • MiG-23ML/MLD/P (R-24)
  • Vympel R-23/24 (NATO naziv: AA-7 Apex), sovjetska raketa zrak-zrak srednjeg dometa. Razvijena je u inačicama s infracrvenim i poluaktivnim radarskim navođenjem posebno za zrakoplov MiG-23.[1]

    Razvoj

    Razvoj rakete R-23 započeo je ranih 1960-ih u projektnom birou Bisnovat (kasnije Vympel). Uz radar RP-23 Safir-23 predstavljala je komponentu borbenog sustava S-23 namijenjenog lovcu MiG-23.

    1968. SSSR je došao u posjed američke rakete AIM-7M Sparrow na osnovu koje su izradili vlastitu kopiju poznatu kao K-25 ("Sparrowski"). Kako je R-23 (tada K-23) već bila odmakla u razvoju, organizirana su usporedna testiranja koja su pokazala veći domet i otpornost na ometanje izvorne sovjetske rakete. Razvoj K-25 zaustavljen je 1971.[1]

    Opis

    Sukladno sovjetskoj doktrini R-23 je isporučivana u dvije temeljne inačice: R-23T s infracrvenim samonavođenjem i R-23R s poluaktivnim radarskim navođenjem. Osim po načinu navođenja, navedene su se razlikovale, manjim dijelom po masi i dužini te većim po dometu (vidi infookvir).

    Modularno tijelo rakete sastoji se od osam dijelova: u prvom se nalazi tražilo i fiksna trapezoidna krilca, radarski blizinski upaljač (2), autopilot (3), eksplozivno punjenje (4), napajanje (5), kruto pogonsko gorivo (6), kružna struktura oko ispuha (7) i repna oplata u kojoj se može nalaziti obilježivač.[2]

    Kako bi se održao korak s novopredstavljenim MiG-23ML javila se potreba i za novijom inačicom R-23. U moderniziranu raketu oznake R-24 ugrađen je poboljšani blizinski upaljač i preciznije tražilo što je rezultiralo produženjem tijela za 0,34 m. Proizvedena je, kao i ranije, u inačicama s infracrvenim (R-24T) i poluaktivnim radarskim (R-24R) navođenjem. U operativnu uporabu uvedena je 1981. za korištenje na zrakoplovima MiG-23ML, MLD i P.[3]

    Inačice

    AA-7 Apex
    R-23R (Izdeliye 340), (Apex-A)
    inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
    R-23T (Izdeliye 360), (Apex-B)
    inačica s infracrvenim samonavođenjem.[4]
    R-24R (Izdeliye 140), (Apex-C)
    poboljšana inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
    R-24T (Izdeliye 160), (Apex-D)
    poboljšana inačica s infracrvenim samonavođenjem.[4]
    A-911
    rumunjska licencna inačica.[4]

    Galerija

    Izvori

    Literatura

    • Yefim Gordon, "Soviet/Russian Aircraft Weapons Since World War II", Midland (2004.), ISBN 1-85780-188-1