"Vukovar, jedna priča" je srbijanski film. Ratna je drama iz 1994. čiji je redatelj Boro Drašković. Film je 1994. bio predstavnik srpsko-crnogorske državne zajednice za nagradu Oskar i Zlatni globus.[nedostaje izvor] U inozemstvu film je predstavljen pod imenom "Vukovar poste restante". Film prikazuje velikosrpsku agresiju na Hrvatsku sa srbijanske točke gledišta. Film je srbijanska ratna propaganda. Zbog toga je hrvatska misija pri UN-u uspjela blokirati prikazivanje tog filma na 5. godišnjoj UN-ovoj konferenciji o kulturi.[1]
Radnja
Film je snimljen na autentičnoj lokaciji i prikazuje po navodnom istinitom događaju priču [nedostaje izvor] o dvoje mladih ljudi hrvatske i srpske nacionalnosti (mješoviti brak) u vrijeme razaranja i okupiranja Vukovara u velikosrpskog agresiji na Hrvatsku . Te njihovu sudbinu isprepletenu ratom, razaranjem i političkom propagandom.
Radnja je sročena tako da skreće pozornost s velikosrpske agresije, radi relativiziranja srbijanske krivnje za rat i sadrži brojne činjenične netočnosti. "Dok je 1994. hrvatski kandidat za Oscara bio spomenuti Schmidtov Vukovar se vraća kući, srpsku je kinematografiju tada predstavljao film Vukovar: jedna priča (Vukovar poste restante) Bore Draškovića. Nejasni su razlozi zbog kojih je europska kritika afirmativno dočekala Draškovićevo (ne)djelo, jer riječ je o posve pojednostavnjenu, tendencioznu, lažnu, patetičnu, očekivano pristranu i naglašeno ispolitiziranu pogledu srpskog autora na vukovarsku kalvariju. Makar Drašković dijelom neprijatelje Hrvate prikazuje kao simpatične i blage ljude, u njegovim nazovieksplikacijama formalnih uzroka sukoba (odcjepljenje dviju republika, izbacivanje Srba iz Hrvatskog ustava itd.) i idealiziranju središnjeg protagonista (Hrvaticom Anom nedavno oženjena snajperista Tome koji se odlučuje za isključivo ranjavanje hrvatskih gardista) nema ni govora o ratnohuškačkoj velikosrpskoj politici i krvavim zločinima bradatih spodoba i srpskih paravojnih formacija. Najkraće rečeno, Draškovićev je film neprobavljiva i negledljiva laž.""[2]
Glumci
- Mirjana Joković – Ana
- Boris Isaković – Tomo
- Svetlana Bojković – Vilma
- Predrag Ejdus – Stjepan
- Mihajlo Janketić – Dušan
- Dušica Žegarac – Vera
- Mira Banjac – Milka
- Dušan Janićijević – Jovan
- Olivera Marković – Crna
- Nikola Djuričko – Goran
- Ivan Zarić – Fran
- Milenko Zablaćanski – vojnik
- Nebojša Dugalić – vojnik
Izvori
- Goulding, Daniel (2002). Liberated Cinema: The Yugoslav Experience, 1945–2001. Bloomington, Indiana: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-21582-6
- ↑ IMDB
- ↑ Josip Grozdanić: Vukovar, nesnimljena tragedija, Vijenac br. 384/2008., pristupljeno 1. veljače 2016.