Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vojin Kovačević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Vojin Kovačević
Pseudonim(i) Vojo
Rođenje 2. ožujka 1913.
Smrt 2. rujna 1941.
Zanimanje student ekonomije
Portal o životopisima

Vojin Kovačević (Dolovi, kraj Danilovgrada, 2. ožujka 1913.Zagreb, 2. rujna 1941.) bio je sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Životopis

Rođen je 2. ožujka 1913. godine u selu Dolovima kod Danilovgrada, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Poslije završene osnovne škole, nastavio je školovanje i završio Trgovačku akademiju. Poslije mature, radio je kao dnevničar u Financijskoj direkciji u Podgorici, u kojoj je postojala jaka partijska organizacija KPJ i gdje je Vojin počeo raditi za radnički pokret.

Poslije služenja vojnog roka, 1935. godine, zaposlio se u Mjesnoj kontroli pri Direkciji PTT-a u Zagrebu i istovremeno upisao studij na Visokoj ekonomskoj školi. Nastavio je rad u Savezu komunističke omladine Jugoslavije i u studentskom društvu „Svjetlost”. Zbog aktivnog sudjelovanja u komunističkom pokretu i SKOJ-u, 1937. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.

Travanjski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekla ga je u Zagrebu, gdje je, po zadatku KPJ, ostao kao ilegalac u okupiranom gradu. Isprva je bio član Rajonskog komiteta Drugog rajona u Zagrebu, a zatim, od kolovoza 1941. godine, član Biroa Mjesnog komiteta KP Hrvatske za Zagreb. Početkom rujna, uhitili su ga njemački vojnici i ustaše, prilikom izvršavanja zadatka. Bio je podvrgnut mučenju i poslije petosatnog neprekidnog mučenja, izdahnuo u zatvoru. Usprkos brutalnim metodama mučenja, nije odao nikog iz svoje organizacije, kao ni to da je u danima pred uhićenje radio na pripremama diverzije koja je naposljetku izvršena u zagrebačkoj telefonskoj centrali, 14. rujna 1941. godine.

Obitelj i nasljeđe

Cijela Vojinova obitelj je sudjelovala u Narodnooslobodilačkoj borbi. Tijekom rata poginuli su njegov otac Radosav i njegova dva brata, obojica predratni komunisti, a dva druga brata i sestra su nosioci Partizanske spomenice 1941. godine.

Godine 1968., njegovi posmrtni ostatci su preneseni i sahranjeni u novoizgrađenu Grobnicu narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Ukazom Prezidija Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 14. prosinca 1949. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura