Vodvilj
Vodvilj je uz farsu, grotesku i satiru, vrsta komedije i to laka, zabavna komedija koja je prošarana kupletima. Kupleti su šaljivi monolozi i prizori u kojima se izvode popularne melodije.
Vodvilj je povezan s početkom filmske komedije. Prizori često bez ikakva sižea, s točkama poznatih glumaca, pantomimičara i klaunova iz vodvilja, kabareta, music halla i cirkusa davali su prve filmske komedije. Nijemi film je bio dobra podloga za vodvilj.[1] Francuski stil komične glume je vodviljski. Druga strana vodvilja je sentimentalnost i ide naizmjence s radošću,[2] nasuprot srodnom[3] žanru kabareta kojem je druga strana melankolija i ide naizmjence s groteskom.[2] Vodvilj je utjecao na njemački Singspiel.[4]
Vodvilj (franc. vaudeville, prema Vaux-de-Vire u Normandiji, ili voix de ville[4]) je prvobitno bio francuska narodna pjesma satiričnog sadržaja, koja se razvila iz normanske šaljive pjesme.[3] Potječe od svjetovnih napjeva šansonskog karaktera. U 17. st. pjesme iz vodvilja nalaze mjesta u kazalištu, parodirajući opere ili kao komedije s glazbenim dionicama. U 18. st. izrasle su u opéra comique, iz kojeg je poslije istisnut, ali se u Europi i SAD-u u popularnom kazalištu zadržao do polovice 20. st.. Vodvilj se u kazalištu razvio u satirični komad. Osobito se izvodio u Parizu na bulevarskim pozornicama, poput Théâtre du Vaudeville. Istaknuti predstavnici ranijeg vodvilja bili su Georges Courteline, Georges Feydeau, Ludovic Halévy, Eugène Labiche, Henri Meilhac, Eugène Scribe, a kasnije André Birabeau, Yves Mirande, Louis Verneuil i Sacha Guitry. Uz francuski duh i humor, karakteriziralo ga je podrugujuće aludiranje na aktualna zbivanja.[4]
U vodvilju su se izvodile poznate melodije, ali stavivši s vremenom naglasak na govorni tekst, vodvilj je zanemario glazbu popularnih arija (zahvaljujući Pikaru, Scribeu i Labicheu) i postao vrlo vesela komedija zasnovana na komici situacije, s namjerom da zabavi gledatelje. Početkom 20. stoljeća u nekim vodviljima pojedinih autora tonalitet ležernosti povlači se pred komikom koja nije više samo komika situacije, već i komika karaktera, naravi, čemu sve više ulogu ima pojava zvučnog filma.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 komedija. Hrvatska enciklopedija , mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026 1. Pristupljeno 2026-02-28.
- ↑ 2,0 2,1 'Francuski vodvilj ovdje je više nalik cabaretu'. Jutarnji list 0. 6. prosinca 2008. Pristupljeno 2026-02-28.
- ↑ 3,0 3,1 vodvilj. Hrvatski opći leksikon (2012), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža 0. Pristupljeno 2026-02-28.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 vodvilj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026 1. Pristupljeno 2026-02-28.