Vodstvo (ekonomija)
Vodstvo je utjecaj i proces utjecaja na ljude na način da oni spremno i poletno teže ka ostvarenju skupnih ciljeva. Vođenjem se nastoji postići da zaposlenici rade pouzdano i gorljivo.
Najvažniji čimbenik vodstva jest sam vođa koji se postavlja na čelo kako bi potaknuo druge da ostvare postavljene ciljeve.
Osnovno načelo vodstva
S obzirom da ljudi nastoje slijediti one koji im, prema njihovom mišljenju, nude sredstva za zadovoljenje njihovih vlastitih ciljeva, to znači da što više menadžeri razumiju ono što motivira podređene i kako ta motivacija djeluje, te što više u provođenju svojih akcija koriste to razumijevanje, to će, vjerojatno, biti uspješniji kao vođe.[1]
Vještine vodstva
- sposobnost uspješnog i odgovornog korištenja moći (bez zloupotrebe)
- sposobnost razumijevanja ljudska bića imaju različite motive
- sposobnost inspiriranja
- sposobnost poticanja motivacije.
Stilovi vodstva
Svaki menadžer mora imati svoj stil vodstva i sam odlučuje na koji će način voditi organizaciju. Izbor stila vodstva ovisi o:
- karakteristikama vođe
- silama koje dolaze od podređenih
- silama koje definiraju situaciju.
Situacijski (kontingencijski) pristup vodstvu
Uspješnost vodstva se temelji na faktorima šire radne zajednice i stoga je teško reći koji stil vodstva je najbolji. Stil vodstva ovisi od konkretne situacije.
Dva su se znanstvenika najviše bavila ovim pristupom, Fred Fiedler(en) i Robert House(en).
Fiedlerov situacijski pristup
Fiedler smatra da ljudi postaju vođe ne samo zbog osobnih karakteristika već i zbog različitih situacijskih čimbenika te interakcije između vođe i članova skupine. On predlaže dva stila vodstva :
Fiedler je identificirao tri kritične dimenzije koje mogu pomoći pri odabiru najuspješnijeg stila vodstva. To su:
- pozicija moći
- stupanj do kojega moć pozicije omogućuje vođi pridobivanje članova skupine na slaganje s njegovim smjerom → organizacijski autoritet.
- struktura zadatka
- stupanj do kojeg zadatak može biti jasno definiran.
- stupanj do kojeg se ljudi mogu smatrati odgovornima za taj zadatak.
- odnosi vođe i članova skupine
- najvažnija dimenzija jer se odnosi na stupanj do kojega članovi skupine simpatiziraju, vjeruju mu i spremni su ga slijediti.
Teorija puta do cilja
House smatra da je osnovna funkcija vođe pojasniti i postaviti ciljeve te pomoći podređenima da pronađu najbolji put za dosezanje ciljeva i uklanjanje prepreka na tom putu. Bit ove teorije je da vođa utječe na put između ponašanja i ciljeva. To može postići :
- definiranje pozicija i uloga
- uklanjanjem prepreka postignuću
- pridobivanjem pomoći članova skupine u postavljanju ciljeva
- poticanjem skupne kohezije
- smanjivanjem stresa i vanjske kontrole.
Ova teorija također nije dala odgovor koji stil vodstva je najbolji. Definira četiri stila vodstva :
- podržavajuće vodstvo
- razmatra potrebe zaposlenih i stvara ugodnu organizacijsku klimu.
- participativno vodstvo
- podređeni mogu utjecati na odluke nadređenih (rezultira povećanom motivacijom).
- instrumentalno vodstvo
- daje podređenima smjernice i što se od njih očekuje.
- vodstvo orijentirano na postignuće
- postavljanje izazovnih ciljeva, traženje poboljšanih rezultata i povjerenje da će podređeni ostvariti visoke ciljeve.